Connect with us

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

hrsport.hr

Nogomet

FELJTON (3) – EP 2008.: Prater će nas pratiti cijeli život

Tri dana prije početka novog Europskog prvenstva

Foto: Robert Belosevic/PIXSELL // Montaža: hrsport.hr

Igra se 119. minuta. Ubačaj Srne, Boral ga klizećim startom blokira. Modrić sprječava da lopta ode u korner, brži je od Rustu Recbera. „Naslijepo” ubacuje, pronalazi samoga Klasnića i gooool! Ludnica u „Lijepoj našoj”, ludnica na Prateru, ludnica u Beču. Hrvatska ima sigurno polufinale Europskog prvenstva, prvi put u povijesti! Međutim… Ostalog se ne želimo previše prisjećati. Semih Senturk uz niz „nesreća” te krivih odluka bacio nas je u očaj. Prekrasna priča u tren oka pretvorila se u noćnu moru…

Sve je krenulo s Livornom

Ustvari, najveći je žal što je prolog jedne predivne priče morala biti noćna mora. I to ne govorimo o Klasnićevom pogotku ili nastupu „Vatrenih” na Euru koji je bio jako dobar. Govorimo o čitavom kvalifikacijskom ciklusu uoči tog EP-a u Austriji i Švicarskoj. Zapravo, sve je počelo onom velikom pobjedom protiv Talijana u Livornu (2:0) mjesec i pol nakon završetka Svjetskog prvenstva 2006. godine, Mundijala kojeg su, upravo, naši morski susjedi osvojili. Bio je to debi Slavena Bilića na klupi „novih Vatrenih”, jedne mlade reprezentacije koja će vrlo brzo zasjati u punom sjaju.

Prilika Eduardu

Bila je to sjajna kombinacija iskustva i mladosti. Braća Kovač, Šimunić, Pletikosa i Olić bili su predvodnici nešto iskusnijih pojedinaca, sjajno uvodeći Modrića, Eduarda, Ćorluku i Rakitića u „vatrene vode” (Modrić i „Dudu” debitirali su pod vodstvom Kranjčara, no adaptirali su se pod Bilićem). Tada novi izbornik znao je koliko vrijede ti mladi igrači koje je vodio u U-21 reprezentaciji. Prilika im se morala ukazati odmah, pogotovo Eduardu, zbog kojeg je Zlatko Kranjčar došao na metu kritičarima zbog nepozivanja naturaliziranog Brazilca na SP u Njemačku. Uskoro su svi zasjali u punom sjaju.

Rezultatski pad

Došlo je do smjene generacije. Polako su odlazili Anthony Šerić, Milan Rapaić, Goran Sablić, Boško Balaban. Tri velika natjecanja nanizali smo bez da smo prošli skupinu sa samo jednom pobjedom iz devet utakmica (Italija 2:1, SP 2002.). Još kad se uzme u obzir da smo na prethodne dvije velike smotre na kojima smo nastupili osvajali treće (SP 1998.) i peto mjesto (EP 1996.), rezultatski pad smatrao se ozbiljnim. Iako smo u skupinama od 2002. do 2006. godine imali prave velesile za protivnike (Italija, Francuska, Engleska, Brazil).

Prvi poraz Engleza na Wembleyju

Moskovskih 0:0 na startu kvalifikacija za EP 2008. nije ukazivalo na značajnije pomake, no demoliranje Andore sa 7:0 unijelo je optimizam među hrvatske navijače (do 2016. najuvjerljivija pobjeda uz onu protiv Australije 1998.). Samo četiri dana kasnije, 11. listopada 2006., uslijedio je pravi šou. Englezi, jedna od najjačih selekcija u povijesti „Gordi Albiona” s Rooneyjem, Beckhamom, Lampardom, Gerrardom i morem drugih ikona, poraženi su od male Hrvatske s 2:0 na prepunom Maksimiru. Eduardov sjajni pogodak glavom i „krtica”, najveća neprijateljica Paula Robinsona, donijeli su „Vatrenima” velika, ogromna tri boda. Nakon 19 osvojenih bodova u sljedećih osam kola, prolazak na europsku smotru bio je osiguran, no ne i ekipi Stevea McClarena. Trebala im je pobjeda za osiguravanje drugog mjesta. Pred 88 tisuća gledatelja na Wembleyju, Engleska je doživjela konačan poraz, veliki poraz, prvi na svom kultnom stadionu otkad je renoviran. Kranjčar, Olić i Petrić odnijeli su nade protivnicima koji su Europsko prvenstvo morali gledati iz svojih domova, prvi put nakon 1984. godine.

Skupina E

POZICIJAREPREZENTACIJAUTAKMICEPOBJEDEREMIJIPORAZIGOL-RAZLIKABODOVI
1. HRVATSKA12921+2029
2.Rusija12732+1124
3.Engleska12723+1723
4.Izrael12723+823
5.Makedonija12426014
6.Estonija12219-167
7.Andora120012-400

EP u Hrvatskoj?

Rijetko tko se sjeća da se Hrvatska, u partnerstvu s Bosnom i Hercegovinom, kandidirala za domaćinstvo EP-a 2008. godine. Turnir bi, onda, ugostili Zagreb (proširenje Maksimira na 60.000 mjesta), Split (proširenje Poljuda na 40.000), Osijek (proširenje Gradskog vrta na 30.000) i Rijeka (proširenje Kantride na 30.000 mjesta). Naravno, od toga se nije dogodilo ništa, no u Austriji, točnije u Beču i Klagenfurtu, imali smo sjajnu podršku. Zahvaljujući odlično odrađenim kvalifikacijama, zamalo smo upali u prvu jakosnu skupinu, pored domaćina Austrije i Švicarske te branitelja naslova Grčke. Ovako se Nizozemska smjestila u prvi pot, što znači da su jedino oni od svih reprezentacija imali bolji koeficijent.

Modrić prekinuo crni niz

Tako optimistični nismo na veliko natjecanje otišli još od ’98. i Francuske unatoč užasnoj ozljedi prvog strijelca „Vatrenih” u kvalifikacijama, Eduarda da Silve. „Koga nema, bez njega se može”, bila je krilatica Bilić Boysa. Dopala nas je prolazna skupina, s Njemačkom, Poljskom i Austrijom. Domaćine smo na startu dobili s minimalnih 1:0 uz ne Bog zna kako bajnu igru. Modrić je već u četvrtoj minuti načeo Austrijance iz kaznenog udarca nakon što ga je izborio Olić. Bio je to jedan od najranijih pogodaka u povijesti europskih prvenstava. I da, prekinut je niz od sedam utakmica bez pobjede na velikim turnirima (Ekvador 0:1, Švicarska 0:0, Francuska 2:2, Engleska 2:4, Brazil 0:1, Japan 0:0, Australija 2:2).

Nezaboravna akcija za prvi gol

Gledajući retrospektivno, susret s Njemačkom u drugom kolu sigurno je u Top 3 najboljih predstava „Vatrenih” ikad na EP-ima (ugurali bismo tu još Dansku 3:0 1996. i Španjolsku 2:1 2016.). Od početka smo nametnuli jak tempo, a brončani sa „svog” SP dvije godine ranije nakon sat vremena gubili su 2:0! Srna i Olić bacili su u očaj „Elf” s tada novim izbornikom Joachimom Loewom, a valja se prisjetiti akcije za prvi gol kada su svi igrači u hrvatskom dresu barem jednom dotaknuli loptu, čak i Pletikosa. Lukas Podolski tek je vratio nadu svojima golom u 79. minuti. No, prekasno za njih. Hrvatska je nakon dva kola stopostotna i među osam u Europi!

Već smo vidjeli Čehe u četvrtfinalu…

Značilo je to da Bilić u posljednjem kolu može odmarati najjače karike. No, nije ni to značilo da će s terena otići bez pobjede. Ivan Klasnić pogotkom u 53. minuti Poljskoj donio je „Vatrenima” prvi put maksimalan učinak u skupini te nagovijestio što bi mogao napraviti u četvrtfinalu. Vješto smo osluškivali što se događa u skupini A s kojom smo se križali. Česi su vodili Turke s 0:2 te tako imali drugu poziciju u džepu sve do 15 minute prije kraja. A onda Turska pokazuje ono po čemu će ostati prepoznatljiva. Do 89. minute preokrenuli su na 3:2 te tako osigurali put iz Ženeve u Beč, na nezaboravan okršaj s Hrvatskom.

Skupina B

POZICIJAREPREZENTACIJAUTAKMICEPOBJEDEREMIJIPORAZIGOL-RAZLIKABODOVI
1.HRVATSKA3300+39
2.Njemačka3201+26
3.Austrija3012-21
4.Poljska3012-31

Greda Olića

Neki su rekli da je tako bolje, neki ne, neki su, pak, konstatirali vodeći se poviješću da nas ti Česi nikako neće. Mogli smo s njima odmjeriti snage u četvrtfinalu EP-a 1996., no ispriječila se Ćirina taktika zvana „dajte nam te Švabe”. Prema napisima austrijskih medija, toga 20. lipnja 2008. u Beč stiglo je, ni manje, ni više, nego 100.000 hrvatskih navijača! Sve je bilo spremno za ludnicu, slavlje i prolazak među četiri. No, Turci su se pokazali kao jako tvrd protivnik. Šteta za neke prilike koje smo imali, a imali smo ih više nego protivnik, kao što je greda Olića iz prvog dijela nakon odličnog Lukinog dodavanja, a potom je Kranjčar glavom promašio praznu mrežu. Sve je mirisalo na produžetke…

Presudilo neiskustvo

Do 119. minute gledali smo produžetke bez previše pravih prilika, a onda ono što se očekivalo kad-tad – ludnica. Kao što smo već opisali na početku teksta, Klasnić se našao u mat-poziciji te zabio svoj drugi gol na turniru pokazavši se kao dostojna zamjena „Dudua”. Odmah je Bilić, iako i sam u euforiji, pokušao smiriti situaciju uvođenjem Jerka Leke. Od balansiranog miksa iskustva i mladosti, u tim je trenucima presudila negativna komponenta mladosti – neiskustvo. Umjesto da čuvamo loptu, najprije ju Pletikosa izbije iz svoje ruke u roku „keks”, a potom Rakitić pokušava ambiciozno pronaći Klasnića koji se našao u zaleđu. Kao da smo mi ti koji gubimo. Bilo je to već iza 120. minute. Nakon spomenutog zaleđa, talijanski sudac Rosetti (isti onaj koji je sudio na Maksimiru susret Hrvatska – Engleska i isti onaj koji će kasnije suditi finale) nije dopustio uvođenje Leke, na što je Bilić poludio, no uzalud. Ostatak priče znamo. Senturk prima dugu loptu Recbera na rubu šesnaesterca, pravi košmar u obrani „Vatrenih” i gol. Nevjerica. Već tada je raspucavanje bilo izgubljeno. Koliko god su se neki nadali da i dalje možemo u polufinale na novi okršaj s Njemačkom. I dan-danas nam se u glavi vrte slike neutješnih Srne i Ćorluke. Nisu nam Turci bili suđeni.

Torres donio Furiji prvi trofej u povijesti

Međutim, upravo njima bila je suđena velika dramatičnost na tom turniru. Nakon nevjerojatnog comebacka protiv Čeha i nas, u polufinalu su se zamalo provukli i protiv „Elfa”. Do 86. minute gubili su 1:2, Senturk se tada ponovno ukazuje, no Lahm u 90. minuti pokazuje da Turska nema devet života. I ovako su ostvarili povijesni uspjeh (do tada najbolji rezultat – četvrtfinale na EP-u 2000.). Kao i Rusija koja je, sjetimo se, došla na Euro zahvaljujući nama. Vrlo dobrom igrom stigli su na prag finala (u četvrtfinalu izbacili ponajveće favorite turnira, Nizozemce) gdje su poraženi od kasnijeg pobjednika Španjolske s 0:3. Nisu imali šanse protiv „Furije” koja je odigrala turnir za pamćenje upisavši maksimalnih šest pobjeda (Rusija 4:1, Švedska 2:1, Grčka 2:1, Italija 0:0 – 4:2 nakon 11m, Rusija 3:0, Njemačka 1:0) čime su postali tek drugi u povijesti EP-a s takvim savršenim učinkom (nakon Francuske 1984. godine). Fernando Torres zabio je odlučujući pogodak u finalu te tako donio Španjolskoj prvi trofej u povijesti. Krenula je tada nezaboravna i nezaustavljiva serija nikad jače „Furije” (još svjetski prvaci 2010. i ponovno europski 2012.).

Ostavi komentar

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Možda će vas zanimati

Nogomet

Hrvatska je u osmini finala Europskog prvenstva!

Nogomet

HRT 2, 21 sat