Poraz je jučer u 3. kolu Svjetskog prvenstva upisala hrvatska ženska rukometna reprezentacija, koju su domaće Šveđanke dobile rezultatom 22:17. Ishod susreta prokomentirao je naš izbornik Ivica Obrvan.
– Očekivali smo izuzetno tešku utakmicu i prije turnira. Ovoj sjajnoj atmosferi pred 7-8 tisuća, možda i više ljudi, koja je bučna, borbena protiv jedne jake švedske, dominantne u fazi obrane, što su večeras pokazale. Pribojavao sam se njihove čvrstoće gušenja protivničkih, odnosno naših napada u igri 1 na 1, kada trebate napraviti prednost, i jednostavno u tom segmentu igre nismo imali raspoloženu igračicu protiv njih. Ono što je dobro, u svakom slučaju, za pohvaliti je naša obrana na čelu s Teom Pijević, koja je prvo poluvrijeme radila fenomenalne stvari – rekao je za HRT pa nastavio:
– Puno ljudi, bučna atmosfera. Ne znam kada je hrvatska reprezentacija zadnji put igrala u ovakvoj atmosferi. Sve to utjecalo je na igračice. Dale su sve od sebe, ja im ovim putem čestitam na toj požrtvovnosti. Za ovu utakmicu trebalo nam je malo više raspoloženih igračica u napadu.
U drugi krug Hrvatska prenosi jedan bod, a ondje će nam protivnik sutra od 15:30 biti Crna Gora.
– Ono što mi se ne sviđa je da Crna Gora ima dan duže odmora. Ovo je bila iscrpljujuća utakmica za nas. Nemate dovoljno vremena za analizu i pripremu. Prije odlaska na Svjetsko prvenstvo znali smo da će najvjerojatnije biti ovakav raspored.
Nakon toga, slijede Mađarke.
– Razmišljali smo da odemo s dva boda, ali u konačnici ništa previše ne mijenja ja se bar nadam, što se tiče nekih ambicija, pod pretpostavkom da želite pobijediti Crnu Goru i Mađarsku što je izuzetno teško, nimalo lagano, ali dat ćemo sve od sebe, prije svega da nastojimo ponoviti ovakav odnos u obrani, ovakvu igru u obrani s golmanicama. Mislim da bi trebao biti bolji napad premda i Crna Gora i Mađarska igraju kvalitetnu obranu. Međutim, svaka utakmica koja slijedi je priča za sebe – kazao je.
– Da smo prenijeli dva boda, opet bismo trebali najvjerojatnije pobijediti sve tri, tako da ne mijenja previše – zaključuje Obrvan.
