Kad je ovog ljeta Adriano Jagušić odlučio odbiti ponudu zagrebačkog Dinama i ostati u Slaven Belupu, mnogi su to doživjeli kao iznenađenje. U zemlji u kojoj je odlazak na Maksimir san mnogim mladih nogometaša, 20-godišnji veznjak iz Koprivnice odlučio je krenuti drugačijim putem. Ispostavilo se – najboljim mogućim.
Jagušić je ljetos stajao pred velikom odlukom: prihvatiti poziv najvećeg hrvatskog kluba i riskirati da nestane u moru konkurencije ili ostati u okruženju koje mu pruža stabilnost, povjerenje i minute na terenu. Odabrao je ovo drugo i pokazao da se mudrost ponekad krije upravo u odbijanju najvećih prilika koje dođu prerano.
Jer Dinamova svlačionica danas je pretrpana. Tamo se za svaku minutu na terenu bore brojni reprezentativci, skupocjena pojačanja i talenti koji čekaju šansu. U takvom okruženju, mladi igrač iz provincijskog kluba lako može nestati u sjeni, postati tek jedan od onih koji se posuđuju i vraćaju bez pravog kontinuiteta. Jagušić je to znao i odlučio ostati tamo gdje zna da će igrati.
Igrao je – i to kako. Sezonu je otvorio sjajno, postao jedan od ključnih igrača Slaven Belupa i jedan od najistaknutijih mladih veznjaka u HNL-u. Njegove mirnoće na lopti, pregled igre i zrelost daleko nadmašuju godine koje ima. Statistike i skauti to su brzo primijetili: vrijednost mu je na Transfermarktu porasla na 1,8 milijuna eura, što ga svrstava među najskuplje mlade hrvatske igrače izvan “velike četvorke”. Trenutačno u prvenstvu ima četiri asistencije…
Ali pravi trenutak potvrde stigao je na Maksimiru, upravo protiv Dinama. Jagušić je zabio “Modrima” – onima koji su ga željeli dovesti – i time na simboličan način pokazao da je njegova odluka bila ispravna. Gol koji nije bio samo sportski trenutak, nego i poruka: ne moraš nositi zagrebački dres da bi dokazao da vrijediš.
Za Slaven Belupo, njegov razvoj znači mnogo više od nogometne priče. Klub iz Koprivnice, poznat po radu s mladima, dobio je potvrdu da se može nositi s najvećima kada je riječ o razvoju talenata. A za Jagušića, ovo je tek početak. Zasad ostaje u sredini gdje ga cijene, gdje ima kontinuitet i gdje svaki vikend raste u samopouzdanju i igračkoj zrelosti.
Možda će jednog dana i zaigrati za Dinamo, ili otići u inozemstvo za višestruko veću cijenu. No danas, kada pogledamo njegovu formu, učinak i samouvjerenost, jasno je: Adriano Jagušić nije pogriješio. Naprotiv, napravio je rijetko zreo potez za igrača svojih godina.
Odbio je Dinamo i nije požalio. Njegova vrijednost raste, igra sve bolje, a onima koji su sumnjali u njegov izbor ostaje samo da priznaju: ponekad najveća pobjeda dođe onda kad odlučiš ostati svoj.
