U sezoni kad se čini da su kiksevi pravilo, a ne iznimka, titula prvaka Hrvatske ponovo će otići onome tko najmanje posustane, onome tko u ključnim trenucima sačuva živce, koncentraciju i nerv. Dinamo, Hajduk i Rijeka – nekada sigurne reference domaće lige – ove su sezone pokazali da nisu nedodirljivi, da nisu imuni na padove i greške. I zato ćemo opet gledati prvenstvo koje će se odlučiti ne po apsolutnoj dominaciji, nego po tome tko ima najveću stabilnost.
Kiksevi kao norma
Proteklih nekoliko sezona u HNL-u, posebno u posljednjoj, svaki od ova tri kluba – Dinamo, Hajduk i Rijeka – upisao je kikseve kojih se nekad ne bi smio ni sjetiti. Porazi, neočekivani remiji, slaba izdanja su se gomilali.
- Dinamo je jučer poražen od Lokomotive (2:1) – rezultat koji za zagrebački klub ne bi smio biti u domeni mogućeg.
- Hajduk je upisao poraze od Varaždina (2:0) i Dinama (0:2), što je poljuljalo samopouzdanje koja se želi boriti za naslov.
- Rijeka, pak, od samog početka sezone ima problema – ne uspijeva uhvatiti konstantan ritam, ima nesigurnih izdanja, ne koristi slabije izglede kad se ukažu.
Sve to zajedno znači da nitko od njih neće do titule sigurno doći bez problema, nego će morati zagristi u svakom kolu, ne dozvoliti sebi padove u razmišljanju, jednome “prolaznom” porazu, slabom prvom poluvremenu – jer te sitnice, na kraju, odlučuju.
Dinamova stvarnost: pad s trona stabilnosti
Dinamo je dugi niz godina bio sinonim za kontinuitet i sigurnost. Momčad koja je mogla izgubiti pokoji derbi, ali bi sve ostalo pobjeđivala gotovo automatski. Međutim, u posljednje dvije sezone taj stroj u domaćem je prvenstvu pokazivati pukotine.
Poraz od Lokomotive na Maksimiru neočekivan je posrtaj s obzirom na nedavne trijumfe u Europi. Dinamo unatoč kadru ponekad nema onu hladnu efikasnost kojom je lomio protivnike poput Gorice (koja ih je također dobila), Istre ili Varaždina. Premalo je rutine, a često i previše promjena u sastavu. Europske obveze, stalne rotacije i promjene trenera dodatno su narušile stabilnost.
Upravo zato, Dinamo Marija Kovačevića ove sezone nije favorit u klasičnom smislu riječi. Ima kvalitetu, ima širinu, ali nema kontinuitet. A bez njega – u ligi koja kažnjava svaki pad koncentracije – teško se dolazi do naslova.
Hajduk: između ambicije i realnosti
U Splitu se opet sanja naslov, ali svaka ozbiljna analiza pokazuje da Hajduk još uvijek ne uspijeva spojiti kontinuitet i hladnokrvnost koja čini šampiona. Porazi od Varaždina i Dinama pokazali su da momčad i dalje ima problem s pritiskom i s utakmicama u kojima je „moranje“ najveće.
Iako je Hajduk kvalitetom kadar parirati svakome, još nije naučio kako pobjeđivati kad ne ide, pogotovo bez Marka Livaje. A to je ono što razlikuje momčadi koje osvajaju trofeje od onih koje ih samo priželjkuju. Na Poljudu su svjesni da liga više nije jednosmjerna – ali još uvijek traže način kako da se naviknu igrati u sezoni u kojoj su i drugi „veliki“ ranjivi. Umjesto da to iskoriste, često i sami pokleknu u trenucima kad bi mogli prelomiti prvenstvo.
Rijeka: prvak s najmanje bodova u povijesti
Prošlosezonski naslov Rijeke ostao je upamćen ne samo po prekinutoj Dinamovoj dominaciji, nego i po brojci koja se u HNL-u gotovo nikad nije vidjela – 65 bodova. To je najmanji broj bodova s kojim je ikad osvojen naslov prvaka Hrvatske.
Rijeka je tada, doduše, bila najstabilnija u ključnim trenucima. Iako su i oni gubili bodove, uspjeli su izbjeći duge crne serije. Dok su Dinamo i Hajduk prolazili kroz mini-krize, Rijeka je nizala minimalne pobjede, a to je na kraju bilo dovoljno. No teško se oteti dojmu da to nije bio „veliki“ prvak, nego momčad koja je najbolje iskoristila kaos konkurencije.
Ove sezone, međutim, ni to im zasad ne polazi za rukom. Novi trener Victor Sanchez, promjene u kadru i pritisak obrane naslova doveli su do toga da Rijeka igra ispod razine koja se očekuje od prvaka. U Europi su brzo ispali, a ni u domaćem prvenstvu ne uspijevaju uhvatiti ritam.
Kad brojke pričaju priču
Statistika zadnjih pet sezona jasno pokazuje trend.
U sezoni 2018./19. Dinamo je osvojio naslov s 92 boda.
U sezoni 2020./21. – s 85.
Zatim 2022./23. – s 81.
A prošle, 2024./25., Rijeka s rekordno niskih 65.
To znači da je u samo pet godina granica za titulu pala za gotovo 30 bodova. Usporedbe radi, u Premier ligi Engleske prvak obično ima između 86 i 95 bodova, u Bundesligi oko 80, u Serie A između 82 i 90. Hrvatska liga, s druge strane, danas nagrađuje stabilnost više nego superiornost. Drugim riječima – više nije presudno tko ima najbolju momčad, nego tko ima najmanje loših dana.
„Mali“ klubovi koji odlučuju o prvaku
Posebna priča su tzv. „male“ momčadi – Lokomotiva, Varaždin, Gorica, Slaven Belupo, Istra. Upravo su oni postali najveći “suci” prvenstva. Dinamo je pao protiv Lokomotive, Hajduk protiv Varaždina, Rijeka je izgubila od Vukovara… Svaki izgubljeni bod u tim utakmicama ima težinu zlata.
Treneri u HNL-u sve češće ističu da se „više ne zna tko je favorit“. Klubovi iz sredine tablice više nisu samo prolaznici, već ozbiljni takmaci. Igraju organizirano, često bez straha, a u uvjetima u kojima „veliki“ klubovi ne uspijevaju pronaći ritam, to postaje presudno.
Bodovi, trendovi i simbolika
Rijekinih 65 bodova prošle sezone nije samo statistika – to je simbol promjene ere u hrvatskom nogometu. Prije deset godina, ta brojka bi značila četvrto mjesto. Danas znači titulu.
Ako se ovakav trend nastavi, nije isključeno da će prvak uskoro osvajati 62 ili 63 boda. To nije nužno loše – znači da liga postaje izjednačenija. Ali s druge strane, to može biti i znak stagnacije – jer „veliki“ više ne uspijevaju potvrditi razliku u klasi.
U konačnici, sve ovisi o perspektivi. Za navijače neutralnih klubova – zanimljivije prvenstvo nikad nije bilo. Za navijače Dinama, Hajduka i Rijeke – frustrirajuće, jer nitko ne može „pobjeći“.
Naslov za najstabilnijeg, ne za najboljeg
Ako je prošla sezona bila potvrda da se u HNL-u više ne pobjeđuje „na snagu“, ova sezona to dodatno cementira. Prvak Hrvatske 2025./26. bit će momčad koja najmanje pogriješi. Ne nužno najbolja, ni najatraktivnija, nego najstabilnija.
Rijeka je prošle sezone pokazala da je dovoljno biti racionalan, strpljiv i dosljedan. Dinamo i Hajduk ove sezone pokušavaju pronaći isti recept. Na kraju, možda će naslov odlučiti jedna lopta, jedan promašeni penal, jedna obrana u nadoknadi – ali ne zato što netko briljira, nego zato što netko drugi kiksa.
U hrvatskom nogometu više se ne broje pobjede, nego promašaji. I zato, već sad se može reći – opet će prvak biti onaj tko će najmanje kiksati.
