Osijeku treba veliki “reset”

Navijači sjajno vide da ne postoji jedinstvena sportska filozofija – stil igre koji je prepoznatljiv, kontinuitet trenera, sistem koji se gradi iz godine u godinu. Umjesto toga, imamo česte promjene, pokušaje uvođenja velikih imena – za što se troši energija, novac i vrijeme – ali bez stvarnog učinka. Također, postoji percepcija da je situacija “zona komfora” – da uprava kluba nije dovoljno zahtjevna prema samoj sebi ni prema trenerima i igračima.

Iz Opus Arene je u jednom prijelaznom roku otišlo sedam igrača: Petar Pušić, Marko Soldo, Hernani, Alessandro Tuia, Pedro Lima, Tiago Dantas i Mattia Del Favero. To je velika promjena u svlačionici i znači da će novi igrači imati puno prostora, ali i veliki teret prilagodbe i dokaza. Osijek je također doveo pojačanja – Hrvoja Babeca, Stanislava Šopova, Davida Čolinu, Oleksandera Petrusenka te dodatne opcije – ali pitanje je jesu li ti transferi dovoljno promišljeni da odmah daju rezultat.

Financijski i operativno, klub je donekle stabilan, iako su se pojavile informacije o kašnjenju plaća i kratkotrajnoj blokadi računa zbog duga prema menadžeru u vezi s transferom, što je izazvalo zabrinutost među igračima i navijačima.

Navijači Osijeka ne žele više samo infrastrukturni ponos. Gradnja Opus Arene i kampa je nešto čime se klub može ponositi, ali stadion sam po sebi ne donosi bodove. Nikome ne pada teško priznati da je potrebna borba za trofeje – Kup Hrvatske, plasman u Europu – ili barem stabilna borba za vrh lige. Povećanje cijena ulaznica i pretplata, uz lošu igru ili nedostatak jasnih ambicija, dodatno pojačava nezadovoljstvo navijača.

Transferi su ključna tema kod Osijeka – mogu biti ono što okrene stagnaciju, ali i zamka ako se rade pogrešno.

Pozitivni potezi:

• Hrvoje Babec je otkupljen za 350.000 eura nakon što je sezonu proveo na posudbi. To je primjer klasičnog transfera u kojem se dodatno radi s igračem koji se već uigrao u klubu.
• Stanislav Šopov, bugarski reprezentativac, potpisan kao “desetka”. To pokazuje želju da se unesu kreativni igrači koji mogu imati utjecaj u vezi igre.
• David Čolina stiže na posudbu iz Augsburga, uz opciju otkupa – logičan izbor za poziciju lijevog beka, naročito nakon ozljede ili neizvjesnosti glede Roka Jurišića.

Ovi potezi pokazuju da Osijek pokušava uravnotežiti, dovoditi mlade igrače, kombinirati s otkupom i posudbama – što je zdravo ako se pravilno vodi.

Problemi i rizici:

• Odlazak velikog broja igrača tijekom ljeta stvara praznine na nekoliko pozicija istovremeno. To znači da novi igrači neće ući samo da popune broj, nego će se očekivati da zamijene i igrače koji su imali iskustva – što može potrajati.
• Transferi koji su slabo integrirani ili se šalju signali nesigurnosti trenerima i igračima mogu deprimirati momčad. Ideja da se dovodi “skoro cijela nova momčad” može zvučati ambiciozno, ali nosi rizik da se izgubi identitet, da se igrači ne uklope dovoljno brzo.
• Kad se transferi oslanjaju previše na tržište (posudbe, igrači koji nisu standardni) bez jasne strategije tko će biti nositelji i tko će se razvijati, može doći do situacije gdje se svaki sektor momčadi osjeća nesigurno – i to se vidi na terenu.

Da bi Osijek ponovno disao i počeo konkurirati za visoka mjesta, potrebno je nekoliko stvari:

1. Jasna vizija – što klub želi biti? Borba za naslov? Redovni europski nastupi? Klub koji razvija igrače i prodaje ih? Moraju se definirati prioriteti i ne odstupati od njih. Čini se da je upravo ovo najveći nedostatak dosad.
2. Kontinuitet u radu – stabilnost trenera, dosljednost u taktičkom pristupu, ukorijenjenost nekog stila igre. Česte promjene otežavaju igračima da se prilagode, a donose resetiranje i vrijeme gubljenja bodova.
3. Pametni transferi – ciljani, ne kvantitativni; dovoditi igrače koji mogu odmah pomoći i koji su mentalno i fizički spremni. Puno je važnije da su pojačanja kompatibilna sa stilom igre i potrebama momčadi nego da budu “velika imena”.
4. Razvijanje mladih – Osijek ima potencijal da poveća značaj Akademije. Igrači poput Babeca, Matkovića i drugih pokazuju da je tu materijala. Ako se mladi igrači uključe, daju impuls, motivaciju, a smanjuju ovisnost o vanjskim rješenjima.
5. Bolja komunikacija s navijačima – jer navijači vide sve: kada se povećaju cijene ulaznica, a igra ne prati; kada infrastruktura stoji, ali momčad posustaje. Otvorenost, realan plan, transparentnost – sve to pomaže smanjiti pritisak i “osjećaj izdaje” koji raste kad očekivanja nisu usklađena s onim što se događa.
6. Financijska disciplina i operativna stabilnost – kašnjenja u plaćama, blokade računa, problemi s isplatama doprinose lošoj atmosferi unutar kluba i nervozi među igračima. Bez stabilnosti u ovome dijelu teško je postići mirno okruženje za sportski razvoj.

Osijek je u dobrim godinama izgradio sjajnu infrastrukturu – stadion, kamp, sve tehničke preduvjete. Ali infrastrukturni sjaj ne može sama po sebi vrtjeti loptu u mreži, ne može triumfirati u derbijima, ne može donijeti bodove kad se igra protiv Dinama, Rijeke, Hajduka, i ne može izbjeći padove kad se momčad raspadne zbog loše strategije ili neusklađenih kadrova.

“Reset” ne znači priznati poraz – naprotiv, znači probuditi ono najosnovnije: što Osijek želi u nogometnom smislu, definirati taj cilj, uskladiti sve – od vlasnika, uprave, trenera, stručnog stožera i igrača. I onda krenuti iz temelja: jasno od početka sezone što se očekuje, tko su nositelji, tko je tu zbog budućnosti, tko mora biti tu zbog sadašnjosti.

Ako Osijek ovo uspije, može ponovno biti konkurentan – ne samo infrastrukturom, već i na terenu. Ako ne – može se dogoditi da stadion i kamp ostanu simboli potencijala, ali se klub u pamćenju navijača vraća u godišnje razočaranje.