Pred 40. rođendan završio je bogatu karijeru u kojoj je postao prava HNL-ikona. Hrvoje Štrok poznat je kao veliki dinamovac čiju je nogometnu školu prošao, no onda je uručen strahovito talentiranoj ekipi NK Zagreba s kojom je pokorio Hrvatsku 2002. godine. Dobio je čast dvije sezone kao prvotimac igrati za svoj najdraži klub, no nekako ga se najviše pamti iz vremena boravka u Rijeci. Ondje je ostao pet godina upisavši preko 160 nastupa i prometnuvši se u jednog od najprepoznatljivijih nogometaša u povijesti elitnog razreda hrvatskog nogometa.
‘Glava mi nije bila takva’
Štrok je gostovao u epizodi Nogometnog podcasta kod Ivana Ivkovića osvrćući se na svoju bogatu karijeru. Opovrgnuo je glasine da je volio zaviriti u čašicu:
Ja sam trenirao dan i noć. Ne bih mogao igrati na takvom nivou da nisam. U redu, HNL, no treba odigrati 400-500 utakmica. Nije to zafrkancija. Puno ljudi kaže ovo ili ono – ništa. Realno, do dolaska u Dinamo znalo se izaći van, ali da sam izlazio preko tjedna, to za mene nije postojalo. Glava mi nije bila takva jer sam tako naučio trenirati. Onda mi bude krivo kada netko spomene nesportski život. Samo nogomet.
Ispričao je i anegdotu iz osnovnoškolskih dana koja pokazuje da mu je jedino nogomet bio na pameti. Bila je to godina 1994., a „njegov“ Dinamo igrao je prvo kolo Kupa pobjednika kupova protiv francuskog Auxerrea:
Bio sam osmi razred osnovne škole, ide se na maturalac, a ja sam bio tada Dinamov klinac. Pita mene razrednica, ja joj kažem da neću ići. Kaže ona: ‘Pa kako nećeš ići na maturalac?’ Znaš gdje sam išao? Išao sam skupljati lopte na utakmicu Dinamo – Auxerre. Nisam išao na maturalac, mene to nije zanimalo! To ti govori koliko sam volio nogomet, klub i koliki sam bio fanatik.
Čitavi isječak pogledajte ispod…
