Proteklog mjeseca obilježilo se točno 20 godina od jednog od najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog sporta, olimpijskih igara koje će se pamtiti i za 100 godina na našim područjima. Jasno, radi se o Salt Lake Cityju i olimpijskim odličjima velike Janice Kostelić, najveće koju je hrvatski sport ikada dao. Zlata je osvajala u kombinaciji, slalomu i veleslalomu, a do srebra je stigla nakon superveleslaloma. Nikada ranije, a niti kasnije nije niti jednoj skijašici pošlo za skijom osvojiti četiri medalje na jednim Igrama, od čega tri zlata. A tek je napunila 20…
‘Automobili su nas čekali u zračnoj luci’
Uz Janicu, u Salt Lakeu još su u ženskom dijelu programa alpskog skijanja nastupile tada iznimno talentirane, 17-godišnja Nika Fleiss i 15-godišnja Ana Jelušić. Obje su, pored zlatne Kostelić, ostvarile vrlo dobre rezultate u slalomu – Nika je bila 12., a Ana je završila na 23. poziciji u svom olimpijskom debiju. Iako su sjećanja na te Igre prekrasna, Nika Fleiss se u Podcast Inkubatoru prisjetila kako je dolazak u Salt Lake City bio traumatičan, ali brzo se zaboravilo na te traume:
U Salt Lakeu smo propustili onaj prvi dio kad su bile brze discipline i otvaranje jer smo se Ana Jelušić i ja natjecale samo u tehničkim disciplinama. Ali, naš dolazak u Salt Lake, odnosno, let iz Denvera prema Salt Lakeu bio je jedan od najgorih ikada, skoro je avion pao. Kako smo sletjeli, tako su nas čekali automobili u zračnoj luci da nas voze čim prije do trga gdje je bilo proglašenje jer je Janica dobivala svoju prvu olimpijsku medalju. Taj val emocija meni će ostati zauvijek u pamćenju. Stajali smo u publici, njezina mama je bila u avionu s nama, čitava njena ekipa i delegacija već je bila na trgu. Mi smo stajali ispred one pozornice, gledali nju s tom zlatnom medaljom, smijala se od uha do uha. Znali smo da može pobjeđivati, ali nikako u brzim disciplinama.
