Jako emotivno bilo je na komemoraciji, posljednjem ispraćaju “Trenera svih trenera”, velikog Miroslava “Ćire” Blaževića koji nas je napustio prije tjedan dana, samo dan uoči svog 88. rođendana. Komemoracija je održana u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog, a među prisutnima bila su poznata imena: Zlatko Dalić, Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Igor Štimac, Marko Mlinarić, Niko Kovač, Dubravko Šimenc, Ardian Kozniku, Joško Jeličić, pa i Branko Ivanković, prvi pomoćnik Blaževića na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, koji je doputovao iz Omana gdje vodi tamošnju reprezentaciju.
‘On bi vas uzeo u magičnu kutiju’
Brojne osobe govorile su na komemoraciji i prisjećale se legendarnog “Ćire”, a među njima bio je i Drago Ćosić, nadaleko poznati hrvatski sportski komentator koji je dobio priliku prenositi utakmicu za broncu na Mundijalu 1998. godine. Ćosić je ispričao priču o svom prvom susretu s “Ćirom”, one, za dinamovce, zlatne 1982.:
Odlučio sam izdvojiti nekoliko crtica koje će još jednom pokazati ‘Ćirin’ talent koji se ne može kupiti i stvoriti, već se s njim rodiš i dovodiš ga do savršenstva. Još 1982. dobio sam zadatak razgovarati s Ćirom. Nisam tada spavao cijelu noć jer sam se trebao sastati s čovjekom koji je bio Bog. Sjeo sam, napisao pet-šest pitanja pa bih se za pola sata probudio i bacio papir u smeće jer sam se sjetio da je možda već negdje na to odgovorio. Tako sam proveo cijelu noć, a da nisam sklopio oči. Dolazim na razgovor, upoznali smo se, a ‘Ćiro’ je sve volio znati. Shvatio sam da me skenira i nepogrešivim šestim čulom vidi da pred sobom ima nekoga tko je prepun strahopoštovanja prema svemu i čije je nogometno znanje krhko te ga neće povesti na pogrešan trag. Sva pitanja pretvorila su se u ‘Ćirinu’ priču. Kad sam došao u montažu, shvatio sam da od intervjua nije bilo ništa, već je to bio ‘Ćirin intervju’ s porukom hrvatskoj javnosti. Mogli ste biti najspremniji na svijetu, ali on bi vas uzeo u tu magičnu kutiju i pretvorio to u priču koju on smatra da treba ispričati.
‘Voljeni ne umiru nikada’
Ćosić je spomenuo da ga je Blažević 1998. godine uzeo na “zub”:
Znao je biti goropadan, ali i takva dobrica da se često pitate je li to taj isti čovjek. Dva mjeseca nakon završetka pariškog natjecanja sreli smo se u gradu, bio sam mu spreman još jednom čestitati, a on k’o iz topa ‘s tobom više ne razgovaram’. Ja gledam u čemu je problem, a on ‘kako si mogao zaboraviti svoga Ćiru?!’. Rekao je ‘sine, ti si to tako lijepo prenosio, bomboni su ti ispadali kad si pričao o Zvoni, Robiju, Davoru, a svog Ćiru si zaboravio’. Ne mogu vratiti svoj prijenos napamet, nisam ga pogledao nikad, ni danas, 25 godina iza toga. Rekao sam da je to sigurno pogrešno i nakon toga je godinama započinjao naš susret s tom rečenicom, onda je zastao i pitao me kako sam. Mislio sam da to nikad nećemo raščistiti, ali nazvao me prije smrti i sve smo raščistili. Rekao je da zna da sam lijepo pisao i govorio, istaknuo da me gore neće čekati s onom famoznom rečenicom, nego s onom ‘kako si ljubavi?’. Voljeni ne umiru nikada, oni žive u našim sjećanjima i mislima.
