Vaterpolo je brz i dinamičan sport koji se igra u vodi. Kao takav, ima jedinstveni skup pravila koja osiguravaju pošteno i sigurno natjecanje. Osnovni cilj igre je postizanje golova bacanjem lopte u protivnički gol, a igra se između dvije momčadi koje se sastoje od sedam igrača svaka, od kojih je jedan golman.
Pravila vaterpola pokrivaju razne aspekte igre, od veličine bazena, trajanja igre, do načina na koji se igrači mogu kretati i interakcije s loptom. Jedno od ključnih vaterpolo pravila je da igrači, osim golmana, ne smiju dotaknuti dno bazena tijekom igre i moraju plivati ili ostati na površini vode. Osim toga, postoji niz prekršaja, poput držanja, guranja ili udaranja protivnika, što može dovesti do isključenja iz igre na određeno vrijeme.
Vaterpolo zahtijeva visoku razinu tjelesne kondicije, plivačke vještine, i sposobnost brzog razmišljanja. Pravila su dizajnirana da promiču fer igru i omogućavaju igračima da pokažu svoje vještine u dinamičnom i izazovnom okruženju. U nastavku, istražit ćemo ključne aspekte pravila vaterpola, uključujući format igre, vaterpolo pravila igre, prekršaje, kazne i ulogu suca, pružajući tako temeljit uvid u ono što čini ovaj sport, najtrofejnijim u povijesti Hrvatske, jedinstvenim i uzbudljivim.
Osnovna pravila vaterpola
Osnovna pravila vaterpola obuhvaćaju sljedeće ključne aspekte:
1. Igrači i pozicije: Svaka momčad ima sedam igrača u bazenu u jednom trenutku – šest igrača u polju i jednog golmana. Golman ima posebna pravila, kao što je dopuštenje da dodiruje loptu oba rukama.
2. Veličina bazena: Standardni vaterpolo bazen ima dužinu od 20 do 30 metara i širinu od 10 do 20 metara, s minimalnom dubinom od 1.8 metara.
3. Trajanje utakmice: Utakmica se obično sastoji od četiri četvrtine, svaka traje 8 minuta. Međutim, sat se zaustavlja za razne prekide, kao što su faulovi, izmjene i time-outovi.
4. Start igre: Igra počinje plivačkim startom. Na početku svake četvrtine, lopta se stavlja na sredinu bazena, a igrači moraju plivati od svog gol-linije prema centru da osvoje loptu.
5. Golovi: Gol se postiže kada lopta u cijelosti pređe gol-liniju između dva gola. Golovi su široki 3 metra i visoki 90 centimetara iznad vode.
6. Pravila u vezi lopte: Igrači mogu rukovati loptom samo jednom rukom, osim golmana koji je unutar svog peterca. Lopta se može prenositi, bacati, hvatati i udarati rukom.
7. Prekršaji: Postoje manji prekršaji (kao što su igranje lopte s dvije ruke) i teži prekršaji (kao što su udaranje ili pridržavanje protivnika). Teži prekršaji mogu rezultirati isključenjem igrača na 20 sekundi.
8. Izmjene igrača: Igrači se mogu izmjenjivati bilo kada tijekom igre, ali samo kroz posebno označenu zonu za izmjene.
9. Time-outovi: Svaka momčad može zatražiti time-outove, obično jedan po četvrtini.
10. Suci: Utakmice nadziru dva suca koji se nalaze na suprotnim stranama bazena, te dodatni suci i delegati koji prate igru i pomažu u odlukama.
Ova pravila stvaraju okvir za dinamičnu i stratešku igru, gdje su kondicija, vještina i timski rad ključni za uspjeh.
Igrači u bazenu
Tijekom vaterpolske utakmice, u bazenu smije biti ukupno sedam igrača iz svake momčadi. To uključuje šest igrača u polju i jednog golmana. Dakle, u bilo kojem trenutku igre, u bazenu se nalazi ukupno 14 igrača – sedam s jedne i sedam s druge strane.
Koliko je velik vaterpolski bazen?
Veličina vaterpolskog bazena može varirati ovisno o razini natjecanja, ali postoje standardne preporuke za međunarodne utakmice. Prema pravilima FINA-e (Međunarodne plivačke federacije), standardni vaterpolski bazen za međunarodne utakmice ima sljedeće dimenzije:
– Dužina: 30 metara za muške i 25 metara za ženske utakmice
– Širina: 20 metara
– Dubina: Minimalno 1.8 metara, ali preporučuje se dublja voda kako bi se osiguralo da igrači ne mogu dotaknuti dno bazena tijekom igre
Veličina bazena može se prilagoditi za niže razine natjecanja, ali ove su dimenzije smjernice za vrhunska međunarodna natjecanja.
Dodatna vaterpolo pravila igre – Koliko dugo traje vaterpolska utakmica?
Vaterpolska utakmica traje ukupno oko 60 minuta, podijeljena na četiri četvrtine. Svaka četvrtina traje 8 minuta čistog vremena, što znači da sat staje za svaki prekid igre, kao što su faulovi, golovi ili time-outovi. Između svake četvrtine postoji kratka pauza, obično oko 2 minute. Također, postoji duža pauza na poluvremenu, koja traje oko 5 minuta. Ukupno, uključujući sve pauze i četvrtine, utakmica može trajati otprilike 1 do 1.5 sati, ovisno o broju prekida i time-outova tijekom igre.
Prekršaji u vaterpolu
Prekršaji u vaterpolu su ključni dio igre i mogu se podijeliti u dvije glavne kategorije: manji prekršaji (ordinarni faulovi) i teži prekršaji (izuzetni faulovi).
1. Manji prekršaji (ordinarni faulovi):
– Najčešći su manji prekršaji koji uključuju neregularnosti poput zadržavanja lopte pod vodom, prskanja vodom, nepravilnog udarca ili bacanja lopte.
– Nakon manjeg prekršaja, lopta se dodjeljuje suprotnoj momčadi, a igrač koji je napravio prekršaj mora se povući i omogućiti protivniku slobodno izvođenje lopte.
– Ako igrač napravi tri osobna prekršaja, mora napustiti igru, ali ga može zamijeniti drugi igrač nakon određenog vremenskog perioda.
2. Teži prekršaji (izuzetni faulovi):
– Teži prekršaji uključuju agresivno ponašanje poput udaranja, guranja, davljenja ili namjernog prouzrokovanja ozljeda.
– Za teže prekršaje, igrač je isključen iz igre na 20 sekundi, što protivničkoj momčadi daje prednost igrača više.
– Ako igrač počini brutalan prekršaj ili pokaže nesportsko ponašanje, može biti isključen iz igre bez mogućnosti zamjene.
3. Peterci:
– Ako prekršaj spriječi očiglednu priliku za postizanje gola, može se dosuditi peterac.
4. Suci i odluke:
– Suci nadgledaju igru i dosuđuju prekršaje. Njihove odluke se temelje na promatranju igre i pravilima vaterpola.
Razumijevanje i pravilno izvođenje prekršaja od strane igrača i suca ključno je za dinamiku igre. Prekršaji ne samo da utječu na trenutni tijek igre, već mogu imati dugoročan utjecaj na strategiju i ishod utakmice.
Primjenjivanje rijetkih vaterpolo pravila – crveni karton?
U vaterpolu je moguće dobiti crveni karton. Crveni karton se daje igraču ili treneru zbog ozbiljnog prekršaja, kao što su nesportsko ponašanje, verbalno ili fizičko zlostavljanje, teško narušavanje pravila igre ili druge ozbiljne prekršaje. Kad igrač ili trener dobije crveni karton, mora napustiti prostor bazena i ne može više sudjelovati u tekućoj utakmici. Ovisno o težini prekršaja, crveni karton može dovesti i do daljnje suspenzije za nadolazeće utakmice. Davanje crvenog kartona je rijetko i rezervirano za posebno ozbiljne slučajeve. Odluku o isključenju donose suci utakmice, a njihova odluka može značajno utjecati na tijek i ishod utakmice.
Zanimljivo, žute kartone dobivaju samo glavni treneri, dok plavih kartona, za razliku od rukometa, nema.