Dok se i dalje analizira deveto mjesto koje je Hrvatska osvojila na Svjetskom prvenstvu u rukometu te vodi polemika oko izbornika, ostavit ćemo to za neku drugu priliku jer 1. veljače zauvijek će biti zapamćen po jednoj velikoj, za mnoge i najvećoj utakmici koju su hrvatski rukometaši odigrali ikada. Riječ je o susretu protiv Španjolske u polufinalu Svjetskog prvenstva 2003. godine.
Očekivanja nikad nisu bila manja
Hrvatska je na Svjetsko prvenstvo 2003. godine u Portugal došla kao autsajder. I ne, ne govorimo to kako bi zapravo uvećali doživljaj utakmice na koju se referiramo u naslovu, već to proizlazi iz činjenice da je ista ta Hrvatska, samo godinu dana ranije, završila na posljednjem mjestu na Europskom prvenstvu!
Tko je uopće išta mogao očekivati od ove grupe relativno nepoznatih mladića u sportu koji nismo pratili još od 1996. godine. Očekivanja koja su ionako bila na minimumu, doživjela su udarac već na startu natjecanja. Hrvatsku je u prvom kolu porazila Argentina koja je na poluvremenu gubila 5 razlike. Svi smo digli ruke od Hrvatske i rekli kako nema smisla nadati se nekom rezultatu.
Uspon kakav se ne pamti
Drugo kolo bilo je zaista formalnost jer Hrvatska je igrala protiv Saudijske Arabije. Tu je utakmicu lako dobila s rezultatom 25:18, a zbog kvalitete protivnika, mnogima su mišljenja ostala nepromijenjena. Međutim, u trećem kolu pala je velika Rusija, a zatim Francuska i Mađarska. Što je ovo bilo? Kako je moguće da je Hrvatska prošla u drugi krug i to s prve pozicije u tako jakoj skupini?
U drugom krugu Hrvatska i Rusija našle su se u skupini s Danskom i Egiptom. Nakon 29:23 protiv Egipta, uslijedila je još jedna moćna pobjeda. Pala je Danska rezultatom 33:27, a ona Hrvatska na koju se nije isplatilo bacati vrijeme gledajući je, izborila je polufinale Svjetskog prvenstva. No, tamo je slijedio najveći test dosad. Veliki i gladni Španjolci koji su složili momčad spremnu za uzimanje svjetskog zlata (do kojeg su i došli na idućem Svjetskom prvenstvu).
Triler s kakvim još nismo bili upoznati
Budući da je bila riječ o utakmici polufinala, neriješen rezultat značio je odlazak u produžetke. Mnogi gledatelji, posebice oni mlađi, nikada nisu niti gledali produžetke rukometne utakmice, a sada je reprezentacija koja je ujedinila naciju uspjela iste izboriti protiv jednih od favorita natjecanja. Nakon španjolske dominacije u prvom poluvremenu, Hrvatska je isto uspjela u drugom. Produžeci su, sasvim logično, igrani u egalu, a mladi hrvatski rukometaši smogli su snage parirati imenima kao Dujshebaev, Entrerrios i Romero.
Minutu i pol do kraja zadnjeg seta produžetaka, Blaženko Lacković zaobilazi Masipa i zabija gol za 38:37. U obrani Božidar Jović dobiva isključenje od 2 minute, a Romero nam daje najveći mogući poklon. Jednim ishitrenom i posve nepotrebnim pokušajem s poda promašuje gol. Nikša Kaleb 20 sekundi prije kraja zabija za 39:37 i tako zaokružuje jednu od najvećih i najznačajnijih pobjeda koja je najbolje pokazala kakav su karakter imali ovi dečki. Dečki koji su samo dan nakon ovako iscrpljujuće utakmice postali svjetski prvaci.
