Prije točno godinu dana napustio nas je legendarni Ćiro Blažević

Miroslav Ćiro Blažević preminuo je prije točno godinu dana, 8. veljače 2023., dan prije 88. rođendana. Trener svih trenera, koji je hrvatsku javnost jednako oduševljavao karizmom i sportskim uspjesima, “Vatrene” je vodio do prve medalje u povijesti reprezentacije, jer na Svjetskom su prvenstvu u Francuskoj 1998. osvojili broncu, odnosno treće mjesto. Brojni velikani našeg nogometa došli na njegov ispraćaj. Između ostalih i Zlatko Dalić, nekoć Ćirin učenik, danas najuspješniji hrvatski izbornik.

Ovako se od njega oprostio u knjizi žalosti, u koju je upisao par rečenica…

– Dragi moj šefe, hvala ti na svemu što si napravio za mene i našu Hrvatsku. Bio si moj nogometni učitelj, moj nogometni otac. Falit će mi tvoj savjet, tvoj osmijeh, tvoja psovka. Bio si i bit ćeš zauvijek trener svih trenera. Počivaj u miru.U Dinamu je u kratkom roku postao klupska legenda. Momčad je preuzeo krajem 1980., a 1982. osvojio jugoslavensko prvenstvo nakon suše bez naslova koja je trajala 24 godine.

“Ćiro je ponajviše svojim oratorskim nadahnućima i motivatorskim sposobnostima i uz taktičku disciplinu, trgnuo momčad iz letargije i uzdignuo je do toliko iščekivanoga pehara. Godinu kasnije bili su i pobjednici Kupa“, navodi se na službenim stranicama Dinama.

Doista, njegove će se izjave pamtiti zauvijek. Kako ozbiljne, tako i razigrane. Na primjer…

– Ja sam prema nogometašima tiranin. Samo tiranin može egzistirati na čelu reprezentacije.

– Muškarci koji ne vole nogomet uglavnom su homoseksualci.

– Zašto žene ne komentiraju utakmice? Pa, ne mogu igrači toliko brzo trčati koliko žene mogu brzo pričati.

– Je*eš čovjeka koji nikad ne promijeni mišljenje.

– Ja kažem da sam bolji trener od Capella. Onda me pitaju: ‘Kako to?’. Pa, da su Capello ili Mourinho rođeni u Travniku, došli bi do Turbeta (mjesto pored Travnika, op.a). Neka oni odu iz Travnika do vrha nogometa, ma daj – izjavio je.

Nakon što je Hrvatska ispala na Euru 1996., navijači su mu vikali “Ćiro, pe*eru!”. No, kada se reprezentacija 1998. kući vratila s broncom, situacija se promijenila…

– Drago mi je što nisam više pe*er – rekao je.

Tko zna bi li Dalić reprezentaciju vinuo u nebesa da pod njim nije stasao u Varaždinu. Zlatko je bio pomoćni, a Ćiro glavni trener.

– Ćiro je bio neponovljiv – nenadmašan motivator i govornik, u jednoj sekundi šarmantan, u drugoj goropadan. Pamtim ga kao čovjeka s velikim stilom i još većom dušom i zato smo ga svi voljeli i poštovali. Kao trener je potpisao dva izvanredna i povijesna uspjeha, jedan s reprezentacijom koju je doveo u svjetski vrh, a jedan s Dinamom kada je ta titula značila puno više od nogometa. No, gdje god je radio, ostavio je velik trag, pa tako i na mene u Varaždinu. Mogu slobodno reći da je Ćiro bio moj nogometni otac, bio mi je istinska inspiracija za sve što sam postigao u trenerskoj karijeri – zaključio je izbornik.