Što napisati o Mariju Mandžukiću, a da se ne zna? Gotovo 17 godina njegove seniorske karijere proteklo je suviše brzo. Pamtimo ga još iz dresa Marsonije kada je „trpao“ kao na traci, čime je zaslužio transfer u prvoligaški nogomet, u NK Zagreb. Koliko god bio dobar već onda, nije se dalo naslutiti da će ostvariti takvu karijeru, zvjezdanu, da će potući brojne rekorde i upisati se u anale hrvatskog nogometa…
U tri godine – Od Mamićeve luđačke kazne do prvog strijelca Eura
Iako pamtimo samo sjajne trenutke „Mandžine“ fenomenalne karijere, nije tu uvijek bilo momenata kojih bi se Mario rado prisjetio. Primjerice, onog ekscesa iz 2009. godine kada ga je Mamić „oderao“ sa 100.000 eura kazne zbog slabe partije u grupnoj fazi Europske lige protiv Anderlechta. Bilo je to prvi put u Dinamovoj povijesti da se jednog igrača novčano kažnjava na temelju slabog zalaganja na terenu. Dinamov šef bio je svjestan koliko Mario vrijedi, vjerojatno kao rijetko tko u to vrijeme. Učio je Mandžukić na svojim pogreškama te mu nisu trebale niti tri godine da se prometne na popis najboljih strijelaca Europskog prvenstva, kao prvi Hrvat još od Dražana Jerkovića 1960. godine. Tada mu se sve otvorilo…
Dolaskom u minhenski Bayern iz Wolfsburga postao je jedan od najcjenjenijih napadača svijeta. Godine 2013. postao je prvi hrvatski nogometaš koji je zabio pogodak u finalu Lige prvaka, a četiri godine kasnije upisao se u povijest hrvatskog nogometa kao prvi Hrvat koji je postigao gol u dva različita finala elitnog klupskog natjecanja u Europi. I to kakav gol… Tako lijep da ga je UEFA proglasila najljepšim pogotkom čitave europske sezone. Bilo je to u dresu Juventusa, a između talijanskog i njemačkog diva, jednu se sezonu skrasio u madridskom Atleticu. Igračku karijeru okončao je u Milanu. Kao da mu nije bilo dovoljno velikih momčadi…
Opjevana 109. minuta
Nakon Davora Šukera, samo smo mogli sanjati da ćemo imati napadača koji će nam donositi toliko važnih golova. Prošlo je samo pet godina od posljednjeg Šukerovog nastupa i onog debitantskog Mandžukićevog za „Vatrene“, protiv Makedonaca u kaljuži Gradskog stadiona u Skoplju pri kraju kvalifikacija za EP 2008. godine. Morao je pričekati malo manje od godinu dana do novog nastupa i prvoga gola, na Maksimiru protiv Engleza, u susretu kojeg se nerado prisjećamo, no opet nam je toplo oko srca kad razmislimo koliko će nam sreće ovaj Brođanin donijeti 11 godina kasnije protiv istog protivnika.
Prizivali smo ga u skupini Mundijala u Rusiji, no njegov doprinos nam i nije toliko trebao, budući da su tu bili raspoloženi Modrić, Rebić, Rakitić,… A onda kada je trebalo, ukazao se. Bez njegovoga gola Dancima i asistencije Kramariću protiv Rusa produžeci bi bili teško dohvatljivi, a što reći za onaj emocionalni vrtlog s Engleskom i toliko puta opjevanu 109. minutu? Bez premca, bio je to najvažniji pogodak u povijesti hrvatskog nogometa, pogodak koji nas je vinuo u nebesa, u nogometnu besmrtnost koja je bila nepojmljiva u vremenima kada smo redovito ispadali u grupnoj fazi svjetskih prvenstava. Svaka čast svim uspjesima hrvatskih sportašica i sportaša, a bilo ih je pregršt tijekom povijesti, no od svih, upravo taj trenutak bismo najviše voljeli vratiti i zamrznuti se u njega. Vjerujemo kako se i Vi slažete…
Ovu smo rođendansku posvetu započeli pitanjem na koje Vam nismo uspjeli dati suvišan odgovor jer, vjerujemo, sve ovo već znate. Međutim, nije na odmet prisjetiti se svih dobro znanih činjenica koje opisuju karijeru ovog velikana. Isto vrijedi i za neki Vama drag film – neće biti loš koliko god ga puta pogledali. Jednostavno, neće dosaditi. Kao niti „Mandžo“, iako je za sebe znao reći da je privatno dosadan. No, na terenu je bio zvijer…
