Rukomet Povijest

Rani oblici igre u Danskoj i Njemačkoj

Preteče modernog rukometa razvijale su se krajem 19. i početkom 20. stoljeća, ponajviše u skandinavskim zemljama i Njemačkoj. U Danskoj i susjednim zemljama nastajale su igre u kojima se lopta dodavala rukama i pokušavala ubaciti u gol, a upravo su one postavile temelje pravilima modernog rukometa.

U Njemačkoj se razvijala inačica igre na otvorenom, s više igrača i na većem terenu, dok su skandinavske varijante bile bliže dvoranskom rukometu. Iz tih ranih oblika, kroz postupno usklađivanje pravila, izrastao je sport koji će s vremenom dobiti međunarodnu organizaciju i olimpijski status. Rukomet je tako od početka bio spoj nekoliko srodnih tradicija.

Osnivanje međunarodnog rukometnog saveza

Kako je rukomet rastao u popularnosti, javila se potreba za međunarodnom organizacijom koja bi ujednačila pravila i vodila natjecanja. Prvi takav krovni savez, Međunarodni amaterski rukometni savez, osnovan je 1928. godine, u vrijeme kada se sport počeo širiti izvan svojih izvornih sredina.

Nakon Drugog svjetskog rata organizacija je reorganizirana, pa je 1946. godine osnovan Međunarodni rukometni savez (IHF), koji i danas upravlja svjetskim rukometom. Osnivanje IHF-a bio je ključan korak u standardizaciji sporta i razvoju velikih međunarodnih natjecanja, od svjetskih prvenstava do olimpijskog turnira. Time je rukomet dobio čvrst institucionalni okvir za svoj daljnji razvoj.

Rukomet 1936. — prvi olimpijski nastup

Rukomet je svoj olimpijski debi imao na Igrama u Berlinu 1936. godine, i to u obliku igre na otvorenom, s jedanaest igrača u svakoj momčadi, takozvanog velikog rukometa. Na tom prvom olimpijskom turniru zlatnu medalju osvojila je domaćin Njemačka.

Ta inačica rukometa, međutim, nije se zadržala na programu Igara. Nakon 1936. rukomet je izostao s olimpijskog rasporeda, a jedno se vrijeme, na Igrama u Helsinkiju 1952., pojavio tek kao pokazni sport. Trebalo je proći nekoliko desetljeća da se rukomet vrati na Igre, i to u posve drukčijem, dvoranskom obliku, koji će postati standard modernog sporta.

Povratak kao dvoranski rukomet 1972.

Rukomet se na Olimpijske igre vratio 1972. godine u Münchenu, ovaj put kao dvoranski rukomet sa sedam igrača u svakoj momčadi, upravo onako kako se igra i danas. Taj povratak označio je početak neprekidne olimpijske tradicije rukometa.

Na tom turniru zlatnu medalju osvojila je Jugoslavija, svladavši u finalu Čehoslovačku. Bio je to velik uspjeh za rukomet ovih prostora i nagovještaj snažne rukometne tradicije koja će se nastaviti i u sljedećim desetljećima. Od Münchena 1972. rukomet je stalni dio olimpijskog programa, a olimpijski turnir postao je jedno od najprestižnijih natjecanja u sportu.

Uvođenje ženskog rukometa 1976.

Ubrzo nakon povratka muškog dvoranskog rukometa na Igre, na olimpijski program uvršten je i ženski rukomet. To se dogodilo na Igrama u Montrealu 1976. godine, čime je rukomet postao potpun olimpijski sport, s natjecanjima za oba spola. Na tom prvom olimpijskom turniru u ženskoj konkurenciji zlato je osvojio Sovjetski Savez. Uvođenje ženskog rukometa dodatno je učvrstilo status sporta na Igrama i pridonijelo njegovu daljnjem širenju u svijetu.

Zlato u Atlanti 1996. — najveće iznenađenje u povijesti rukometa

Na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je zlatnu medalju, i to na način koji je iznenadio rukometni svijet. Malo tko je Hrvatsku vidio kao favorita: reprezentacija je kratko prije Igara na Europskom prvenstvu zauzela tek peto mjesto, što nije nagovještavalo naslov.

Priču čini još nevjerojatnijom to što je izbornička promjena uslijedila neposredno pred Igre. Novi izbornik preuzeo je momčad svega tridesetak dana prije početka olimpijskog turnira, prema dostupnim podacima 38 dana ranije. Unatoč svemu, Hrvatska je nizom pobjeda stigla do finala, u kojem je svladala Švedsku rezultatom 27:26 i osvojila prvo olimpijsko zlato kao samostalna država. Taj trijumf ostao je zapamćen kao jedan od najvećih uspjeha hrvatskog sporta uopće.

Daljnji uspjesi hrvatske reprezentacije

Zlato iz Atlante nije ostalo usamljeno. Hrvatska je olimpijsko zlato osvojila i drugi put, na Igrama u Ateni 2004. godine, potvrdivši status jedne od vodećih rukometnih reprezentacija svijeta. Uz dva olimpijska zlata, reprezentacija se okitila i naslovom svjetskog prvaka, osvojenim 2003. godine.

Uz te vrhunce, Hrvatska je kroz godine osvojila i niz drugih odličja na svjetskim i europskim prvenstvima, s rijetkom postojanošću na samom vrhu. Takav kontinuitet uspjeha, kroz više generacija, svrstava hrvatsku rukometnu reprezentaciju među najuspješnije u povijesti sporta.

Ivano Balić i istaknuti hrvatski igrači

Hrvatska rukometna tradicija iznjedrila je niz vrhunskih igrača, a među njima se posebno izdvaja Ivano Balić. Mnogi ga smatraju jednim od najboljih rukometaša svih vremena, a bio je i jedno od ključnih imena u razdoblju najvećih uspjeha reprezentacije početkom 2000-ih. Uz Balića, kroz hrvatsku reprezentaciju prošao je niz igrača svjetske klase koji su ostavili trag i u najjačim europskim klubovima. Upravo taj stalni priljev vrhunskih igrača objašnjava zašto je Hrvatska desetljećima ostala pri samom vrhu svjetskog rukometa.