Slaven Belupo je fantastičan

Mario Gregurina (37) od početka sezone radi posao koji nadilazi očekivanja. Iako se zna da dobro poznaje mentalitet i mogućnosti kluba, jer je i sam dugi niz godina kao igrač bio dio njegove nogometne svakodnevnice, malo je tko očekivao da će tako brzo stvoriti ekipu koja igra tako zrelo i povezano. Njegova momčad drukčije kontrolira ritam utakmice nego prethodnih sezona. Slaven više ne čeka grešku suparnika; on stvara vlastitu igru, gradi napade i preuzima odgovornost.

Vidljivo je da Gregurina forsira kompaktnost između linija, posebno u sredini terena gdje se odvija najveći dio njihovih dominacija. Priprema utakmica također je vidljivo podignuta na višu razinu. Suparnici djeluju iznenađeni energijom i brzinom reakcije Koprivničanaca. Kod Slavena se sve čini usklađeno: tranzicija prema naprijed je odvagnuta, obrana je izuzetno disciplinirana, a igra prema naprijed počiva na jasnom planu, ne na improvizaciji. Takva jasnoća u pristupu daje momčadi samopouzdanje koje se vidi u svakom potezu.

Teško je zamisliti ovaj uspon bez Adriana Jagušića, veznjaka koji je od mladog anonimca postao jedan od najutjecajnijih igrača u ligi. Njegov izbor za najboljeg igrača mjeseca nije samo rezultat nekoliko dobrih utakmica, već dokaz kontinuiteta koji je toliko vrijedan u hrvatskom nogometu. Jagušić je playmaker u najširem smislu riječi: diktira ritam, sjajno se kreće između linija, razumije kada ubrzati, a kada smiriti utakmicu. I ne libi se pucati, što je potvrdio sjajnim pogotkom protiv Gorice. Njegov rad u oba smjera pokazuje koliko se promijenila filozofija kluba — tehnička kvaliteta i fizička moć više nisu odvojene kategorije, nego nužna kombinacija.

U utakmicama Slavena lako je uočiti da momčad gravitira oko njega. On je taj koji povezuje četvorku otraga s napadom, on je pokretač brzih kombinacija, on je ujedno i igrač koji čini druge boljima. U trenutku kada je forma Slavena počela uzlazno rasti, vidjelo se da upravo Jagušić postaje motor momčadi. Njegova pojava donijela je Slavenu element kreativnosti koji su godinama tražili, što je prepoznao i hrvatski izbornik Zlatko Dalić, uputivši mu pretpoziv za utakmice Vatrenih u studenom. Možda vas, stoga, neće iznenaditi da su u Koprivnici viđeni i skauti klubova poput Barcelone.

Niz od devet utakmica bez poraza (računajući i Kup) zvuči impresivno, ali još je dojmljiviji način na koji je ostvaren. Slaven je kroz taj period pokazao širok spektar lica – od utakmica u kojima dominira posjedom, do onih u kojima se discipliniranom obranom brani i čeka pravi trenutak za napad. Važno je naglasiti da momčad svoj stil nikada nije žrtvovala panici. Čak i kada su pod pritiskom, ostaju vjerni ideji brzog otvaranja igre, preciznog prijenosa lopte i traženja kombinacija u međuprostoru.

Taj niz povjeren je i mentalnoj snazi. Gregurina je usadio momčadi uvjerenje da se svaka utakmica može dobiti, ali i da se svaki izazov može preživjeti ako se ostane vjeran planu. Ta psihološka čvrstoća vidjela se posebno u trenucima kada Slaven nije imao idealan početak ili kada su suparnici vodili. Momčad se nije raspadala, već je djelovala kao ekipa koja vjeruje da će doći do svog trenutka.

Iako je napredak u kreativnosti jako vidljiv, jednako je važna stabilnost obrane. Slavenova zadnja linija predvođena kapetanom Tomislavom Božićem igra izrazito zrelo bez lopte. Nema paničnih čišćenja, nema nepromišljenih grešaka koje su im ranije znale oduzimati bodove. Obrambeni blok funkcionira kao jedinstvena cjelina, što omogućuje da se napadači i veznjaci fokusiraju na izražavanje svojih ofenzivnih kvaliteta.

U napadu je sustav raznovrstan. Momčad više ne polazi samo od centaršuteva ili dubinskih lopti, nego se vidi namjera stvaranja viška kratkim kombinacijama. Krila se ubacuju u međuprostor, bekovi se aktivno uključuju u napad, a iskusni Ilija Nestorovski često završava akcije. To je nogomet koji privlači pozornost jer ne izgleda slučajno.

Jedan od najvećih problema Slavena prijašnjih godina bio je nedostatak kontinuiteta – u rezultatima, u igri, u trenerima, u kadru. Ovaj Slaven djeluje kao klub koji je konačno pronašao stabilnost. S jasno definiranim ciljem i jasnom hijerarhijom, rezultati su se počeli nakupljati. Momčad vjeruje u svoj rad, a navijači prepoznaju da klub napokon ima prepoznatljiv stil.

Kontinuitet je stavio Slavena u poziciju koju nitko nije očekivao: visoko u vrhu tablice, gotovo ravnopravnog tako velikima kao što su Hajduk i Dinamo u ovom trenutku prvenstva. Premda sezona traje još dugo, jasno je da Koprivničani nisu slučajno tu gdje jesu.

Kada se u hrvatskom nogometu priča o pozitivnim pričama, najčešće se misli na klubove koji imaju veliku tradiciju, veliku navijačku bazu ili golemi pritisak. Slaven Belupo ove je sezone pokazao da se čuda mogu stvarati i u manjim sredinama, ako se klub oslanja na prave temelje: rad, strpljenje, viziju i hrabrost.

Trener Mario Gregurina svojim radom podigao je momčad na višu razinu. Adriano Jagušić postao je srce ekipe i jedan od najvažnijih igrača lige. Niz od devet utakmica bez poraza dokaz je da Slaven nije samo prolazni hit, nego momčad koja ima karakter, razumije igru i zna što želi postići.

Ako nastave ovako, Koprivničanci bi mogli ispisati jedno od najljepših poglavlja klupske povijesti. A čak i ako rezultati jednom padnu, neće pasti vrijednost onoga što su stvorili: momčad koja igra lijep, strukturiran i hrabar nogomet. Slaven Belupo ove je sezone doista – fantastičan.