Dojučerašnji trener Rijeke Željko Sopić je u intervjuu za Germanijak po prvi put nakon otkaza pričao o odnosu s predsjednikom Rijeke Damirom Miškovićem i općenito o cijeloj situaciji tijekom njegovog boravka tamo.
Najprije je naglasio kako nema nikakvog govora o navodnom okršaju između njih dvojice.
“Ma to su gluposti. Hrpa laži. Kome to treba? Moram priznati da nisam primijetio baš tolik broj novinara u kabini, u uredu od Raić-Sudara ili na Rujevici. No, sada svi sve znaju. Isto tako, ako su bili u kabini na oproštaju, a da ih ja slučajno nisam vidio, onda bi bilo u redu da pišu i o suzama i zagrljajima s kojima sam ispraćen. Valjda je nestalo tinte u olovkama”, ironičan je Sopić.
“Ako ljudi misle da ću sada pljuvati, varaju se. Ne pada mi napamet jer ono što sam proživio u Rijeci u ovih godinu dana bilo je nešto prekrasno. Nešto za što čovjek živi, što ga ispunjava i čini ga ponosnim i sretnim. Jedno veliko hvala svima tamo. Od uprave do onih vrijednih ljudi koji rade na stadionu. Od navijača pa do igrača. I Miškoviću hvala na prilici. Nema razloga da ga sada izuzmem iz priče. Iako je on možda očekivao da ću biti visibaba kada me dovodio za trenera, ja sam ipak jablan koji se ne savija tako lako. Bio sam ponosan na svaki trenutak proveden u kabini i uz teren Rujevice i uvijek ću rado svraćati na Kvarner”, počeo je svoju priču Sopić.
Hrvatski strateg je razočaran vremenom i načinom dobivanja otkaza te ističe kako je Mišković apsolutni gazda kluba.
“Smetaju me dvije stvari; tajming otkaza i način. Prvo, mislim da su to htjeli napraviti na kraju prošle sezone ali su ih spriječili navijači koji su se spustili na travnjak, skandirali: “Sopa ostani” i dali mi podršku. Mislim da je to usporilo proces. Drugo, boli me način. Pa ne pustiš me na press konferenciju da tamo najavljujem Elfsborg a čekaš me u uredu s otkazom. Jednostavno, postoje mnogo bolji načini na koji se to moglo izvesti, ali Bože moj. Nije Sopić niti prvi niti zadnji koji je tako dobio otkaz. Postoje samo dvije vrste trenera: oni koji su dobili otkaz i oni koji će ga tek dobiti.
Ma nećemo se lagati. Jasno je da se na Rujevici ne može otići niti u toalet bez znanja i odobrenja Damira Miškovića. To je tako i zapravo ne mislim ništa loše o tome. On je čovjek koji je gazda kluba, koji ulaže svoj novac da bi klub opstao i ima pravo na sve. Postavljati trenere, smjenjivati ih, dovoditi igrače. Baš sve”.
Prema nekim insajderskim informacijama, problemi na relaciji Sopić-Mišković su nastali u trenutku kada Steven Juncaj, 26-godišnji Amerikanac crnogorskih korijena, a ujedno i sin američkog milijunaša, nije dobio minute koje su mu navodno bile obećane od strane Miškovića.
“Ja stvarno mislim da nije floskula kada kažu da je sport najzdravija grana našeg društva. No, kakvi bi mi bili ljudi kada bi rezali tu granu? Došao sam u situaciju da je nekome nešto obećano i prije mog dolaska. Za nešto. I sve je to u najboljem redu, do trenutka kada sam shvatio da to nije kvaliteta za Rijeku. Ljudi, ovo je Rijeka a ne neki bezvezni klub. Rijeka”, priča Sopić pa nastavlja:
“I došli smo u situaciju kada je mladić trebao dobiti neku minutažu. Jesam li ja tvrd trener ili nisam, manje je važno. No, ja ne bih bio ja da kod mene ne igraju najbolji. Kakvu bi ja poruku poslao svojim igračima u kabini: “Ako ste imućni i utjecajni, onda ćete igrati. Ako niste, onda ćete biti po strani”. I sada svi žele objasniti javnosti da Sopić nije podoban jer je odlučio da neće staviti u igru čovjeka koji niti po jednom kriteriju to ne zaslužuje. Zašto da ga stavim? Da se svi poslije pravimo glupima i slijepima pored zdravih očiju?
Zar doista mislite da su navijači glupi pa ne vide da igrač te kvalitete ne može igrati na razini Rijeke. To se vidi iz aviona. Svi igrači u svlačionici to vide. I zašto ja sada trebam to nekome lamentirati. Nisam se htio dovesti u situaciju da moram nekome tko se trudi na treningu i ima kvalitetu da bude s nama objašnjavati da mora biti vani jer netko drugi mora igrati. I ne vidim problem u tome. To je moje mišljenje koje sam rekao i Raić-Sudaru i Miškoviću i Šćulcu. To je bilo dva dana prije nastavka prvenstva i one čuvene utakmice protiv Gorice na snijegu i ledu. Dao sam im tada mandat na raspolaganje. Ne zanima me tko je predsjednik, moj obraz, gospodo, nije na prodaju. I točka”.
Na pitanje što su najbolje stvari koje je doživio kao trener Rijeke, bio je jasan.
Najbolje što je doživio u Rijeci?
“Dvije stvari. Pobjeda na Poljudu s kojom smo utišali 32 tisuće navijača. Bilo je predstavljanje Perišića i Brekala a završilo mojom zajebantskom izjavom: “Oni su uzeli Periju i Breksa, a mi analitičara iz Gorice”. Neki su mi zamjerili, ali tko me poznaje zna da je riječ o šali”.
