Hrvatska gimnastička reprezentacija se sa Europskog prvenstva u Riminiju vratila s dva finala, ali bez medalje. Najbliži odličju je bio Filip Ude koji je u konju s hvataljkama zauzeo peto mjesto, dok je Tin Srbić na preči zauzeo šesto mjesto pa nije uspio obraniti naslov europskog prvaka.
Srbić je poslije finala istaknuo kako se ne radi ni o kakvoj tragediji već vjeruje da uz još malo dorade može zamišljenu vježbu dovesti do perfekcije.
– Ma da, nije ovo nikakva tragedija. Imam veliku želju da kad se vratimo doma popravimo detalje koji ne štimaju i da dovedemo tu vježbu na veću razinu. Fakat mi se radi i želim na sljedećim natjecanjima pokazati da to mogu napraviti kako treba. Osjećam da mogu, a to je bitno.
Nisam previše nezadovoljan, više mi je žao što nisam uspio pokazati to što sam htio jer sam se osjećao jako dobro. Malo me možda omela ta greška na početku kad nisam povezao “adler” s pola okreta u pruženi “piatti” što mi donosi 0,2 bonusa na startnu ocjenu i onda bi to bilo 6,3. Znao sam da to više ne mogu nikako nadoknaditi, previše sam razmišljao o tome i to me omelo. Sve što sam izveo je stvarno izgledalo dobro, čak i s tom greškom i onom na kraju imao sam manje od bod i pol odbitka, a u normalnim okolnostima bi to onda bila ocjena blizu 15,000, što je jako dobro. Kažu i treneri i svi oko mene da je to što sam uspio napraviti odlično izgledalo, letovi su bili visoki i lijepi, ali to je tako, nekad jednostavno pogriješiš. Ništa, idemo sad kod kuće raditi što više vježbu 6,6 kako bi mi ova od 6,3 postala tehnički lakša.
Sve je podređeno Olimpijskim igrama koje su na rasporedu za tri mjeseca. U Parizu će Tin braniti srebro osvojeno prije tri godine u Tokiju.
– U kvalifikacijama ću definitivno ići s ovom vježbom 6,3 koju sam trebao izvesti u Riminiju, a onda ćemo vidjeti što će biti poslije. Nećemo unaprijed o tome razmišljati, ali svakako je plan da budem spreman i za 6,6. Onu vježbu iz Tokija sam zapravo prvi put izveo na posljednjem natjecanju prije Igara. Rijetko te vježbe idu glatko, treba vremena da sjednu na svoje mjesto, ali imam još dosta nastupa. Ostaje mi Svjetski challenge kup u Kopru, jedan turnir u Belgiji, a između toga i Prvenstvo Hrvatske na kojem mi je uvijek teško nastupati jer nemam konkurenciju.
