Što će Dinamu branič Vukovara?

Najava da bi 23-godišnji desni bek Vukovara 1991, Filipinac Paul Tabinas, mogao postati novi igrač u Dinamu otvorila je niz pitanja koja nadilaze samu visinu odštete i ime potencijalnog pojačanja. Informaciju je plasirao talijanski novinar Lorenzo Lepore, a spominje se iznos od oko 100 tisuća eura, što za Dinamo nije značajan financijski zalogaj. Ipak, ključna dilema ne glasi koliko će transfer koštati, nego – što će Tabinas zapravo Dinamu?

Na prvi pogled, odgovor se nameće sam od sebe. Dinamo trenutačno ima ozbiljan problem na poziciji desnog beka. Ronael Pierre-Gabriel je praktički već otpisan, što je postalo jasno još početkom sezone kada nije ni prijavljen za europska natjecanja. Moris Valinčić je ozlijeđen i izvan pogona, dok je Noa Mikić s tek 18 godina daleko od statusa ustaljenog prvotimca. Iako se radi o talentiranom igraču, Kovačević je već pokazao da mu u ovom trenutku ne vjeruje u potpunosti – u Koprivnici protiv Slaven Belupa rano ga je izvadio iz igre, a u posljednjoj utakmici posegnuo je za improvizacijom i na desnu stranu postavio stopera Niku Galešića. Sve to jasno govori da Dinamu desni bek jest potreban.

No pitanje ostaje – zašto baš Paul Tabinas? Reprezentativac Filipina dolazi iz momčadi koja se bori za ostanak u ligi, a u devet nastupa ove sezone upisao je jednu asistenciju. Dodatni kontekst priči daje činjenica da Tabinas nije želio potpisati novi ugovor s Vukovarom, nakon čega je izbačen iz prve momčadi. Time se njegova minutaža smanjila, a Vukovar je doveden u situaciju da mora tražiti rješenje koje će klubu barem djelomično financijski koristiti.

U tom svjetlu, Dinamov interes dobiva nešto jasniju logiku. Za relativno skroman iznos može dovesti igrača koji je trenutačno bez statusa u svojem klubu, a istovremeno popuniti deficitarno mjesto u momčadi. Međutim, sportska dimenzija tog poteza i dalje ostaje upitna. Tabinas, čak i ako odmah dobije priliku, teško da predstavlja dugoročno rješenje. Povratkom Valinčića vrlo bi brzo mogao pasti u drugi plan.

Slični primjeri iz prošlosti pokazuju da su takva „prijelazna rješenja“ često završavala neslavno – kratkim epizodama, posudbama ili prodajama već nakon nekoliko mjeseci, uz poruku da igrač više nije u planovima prve momčadi. U tom kontekstu, transfer više izgleda kao administrativno i kadrovsko krpanje nego kao strateški potez.

Iz perspektive samog Tabinasa, odlazak u Dinamo može se promatrati i kao izlaz iz nezavidne situacije u Vukovaru. Nakon što je izbačen iz momčadi zbog odbijanja novog ugovora, više nema kontinuitet. Dinamo mu, bez obzira na sve upitnike, nudi veću pozornicu, bolju infrastrukturu i potencijalnu odskočnu dasku za budućnost. No istodobno mu ne jamči sigurnu ulogu, nego ulazak u sustav u kojem se svaka pogreška skupo plaća.

Zaključno, Dinamu desni bek jest potreban, ali ostaje dvojba je li Paul Tabinas pravi odgovor na taj problem. Ako je cilj kratkoročno popuniti rupu i iskoristiti povoljnu tržišnu situaciju, tada transfer ima smisla. Ako se, pak, traži dugoročno rješenje, ovaj potez više nalikuje improvizaciji nego promišljenoj strategiji. A za Tabinasa dilema ostaje ista – je li bolje prihvatiti izazov Maksimira i riskirati ulogu ili je cijena tog iskoraka previsoka za igrača koji tek traži stabilnost u karijeri.