U preko 30 godina bogate trenerske karijere vodio je šest europskih košarkaških klubova, a samo s jednim nije osvojio Euroligu. Nevjerojatan doseg kojeg je sposoban jedino Željko Obradović ostvariti. Trenutno je na klupi Partizana u kojem se gotovo ravnopravno bori s euroligaškom Crvenom zvezdom za prvo mjesto ABA lige. U Beograd se vratio 28 godina nakon što je „trenerski kruh“ zarađivao u Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i Turskoj.
Ne naziva ga se uzalud najboljim europskim trenerom svih vremena. Skoro u svakom klubu osvojio je Euroligu, a s Panathinaikosom se čak pet puta penjao na krov Europe. Kad jedan Gregg Popovich kaže da je “krao” ideje od srpskog stručnjaka, onda nema dvojbe koliko, uistinu, vrijedi. Svojedobno je Obradović bio i jako dobar igrač, a s reprezentacijom Jugoslavije osvojio je svjetsko zlato 1990. i olimpijsko srebro dvije godine ranije. Upravo je na tim Igrama u Seoulu dijelio hotelsku sobu sa Stojkom Vrankovićem, današnjim predsjednikom Hrvatskoga košarkaškoga saveza.
‘Imao je nevjerojatnu komunikaciju’
Vranković je bio dio one velike hrvatske momčadi koja je u Barceloni 1992. uzela srebro, a u klupskoj košarci proslavila ga je famozna blokada u posljednjim sekundama finala Eurolige 1996. godine u dresu Panathinaikosa protiv Barcelone, blokada koja je njegovoj ekipi donijela prvi europski naslov. Nedavno je gostovao kod Ivone Hemen u Podcast Inkubatoru te se osvrnuo na Željka Obradovića kao trenera:
Željka znam i kao igrača. Na koncu konca, bili smo i cimeri na Olimpijskim igrama u Seoulu. Bio je vrhunski igrač, na poziciji playa, ali kroz njegov igrački status vidjelo se na njemu da će biti trener. Imao je nevjerojatnu komunikaciju, nevjerojatno je zapažao. Mi smo znali biti u sobi ili pričati uz kavu, neko lagano piće, i tada se već vidjelo da će jednog dana biti, ne trener, nego dobar trener. Na kraju se pokazalo da je jedan od najboljih, možda i najbolji. Po meni, najbolji. Ono što je on osvojio… To je za skinuti kapu.
