Nekome se u životu vrata otvore prekasno, a nekoga sreća pomazi mnogo prije nego što bi većinu drugih. Ne znamo koliko je faktor sreće upetljan u lijepu priču aktualnoga glavnoga trenera Istre 1961, Danijela Jumića, no znamo da ovaj 34-godišnji „istarski“ Slavonac proživljava prekrasne dane svog života. U finalu je Hrvatskoga kupa, čime je „Zeleno-žutima“ donio drugo finale u povijesti kluba, nakon onog 2003. godine i dva poraza od tada jakog splitskog Hajduka. Isti protivnik neće se Puljanima suprotstaviti 19. svibnja. Pak, riječ je o pobjedniku polufinalnog susreta Dinamo – Gorica.
Deset nastupa za mlađe selekcije
No, kako li je ovaj mladi trenerski stručnjak dospio u središte pozornosti hrvatske sportske javnosti u tako kratkom vremenskom razdoblju? Prvo treba zaviriti u prošlost i dokazati da je Jumić bio iznimno perspektivan junior. Maloj količini nogometnih pratitelja u „Lijepoj našoj“ je poznato da je Danijel svojedobno bio reprezentativac Hrvatske U-18 i U-19 pod vodstvom Ivice Grnje. Daleko od toga da je ovaj napadač bio „grijač klupe“. U deset nastupa za te dvije selekcije tijekom 2004. i 2005. godine postigao je dva pogotka, BiH u prijateljskom srazu i Lihtenštajnu u kvalifikacijskom za EP.
U svlačionici Mandžukić, Ćorluka, Buljat,…
Mnogo je vrsnih pojedinaca dijelilo svlačionicu s Danijelom u mladim „Vatrenima“, poput Vedrana Ćorluke, Marijana Buljata, Filipa Lončarića, a najviše se ističe Mario Mandžukić, pozicijski kolega, koji je u nekim utakmicama bio i zamjena prvom napadaču Jumiću. Tijekom 2004. godine počele su stizati ponude sa svih strana pa je tako 18-godišnji Danijel iz Poreča krenuo put Kopra. Brzo je proslijeđen u austrijski Kaernten gdje je pružao odlične igre u klubu koji je nekoliko godina ranije igrao Kup UEFA.
Na probi u nikad jačem Udineseu
Tada su se počele pojavljivati ozljede, najčešće koljena te mu igračka karijera nikad nije ostvarila niti približan potencijal punom. Pokušao ju je oživjeti u „svom“ porečkom Jadranu, pa je na kratko otišao i u Slovačku, točnije, u Dunajsku Stredu, pa se vratio u Istru, u Novigrad, a posljednja stanica kratke igračke karijere bila mu je Vllaznia, albanski prvoligaš. Sa samo 24 godine objesio je kopačke o klin. Talentirana špica koja je svojedobno bila na probi u Udineseu kod velikog Luciana Spallettija. No, sreća ga tada nije pomazila da upadne u talijanskog prvoligaša budući da su u to vrijeme bili izrazito jaki, a u sezoni 2005./06. čak su igrali i grupnu fazu Lige prvaka.
Ambiciozni trener pionira porečkog Jadrana
Nakon završetka igračke karijere posvetio se radu s mladima u nogometnoj školi Jadrana iz Poreča. Iz vlastitog iskustva, a to mogu konstatirati budući da me Danijel trenirao u pionirima porečkoga kluba, već se tada doimao izuzetno stručno, ali i ambiciozno sa željom da jednog dana dospije ondje gdje je danas. Prije četiri godine kao šef omladinskog pogona Jadrana zasjeo je na mjesto glavnog trenera kluba, da bi 2019. godine dobio ponudu koja se ne odbija, u stilu famoznog Vita Corleonea – mjesto prvog čovjeka omladinskog pogona Istre 1961. Spletom okolnosti zasjeo je na trenersku klupu pulskog prvoligaša, ali samo privremeno, nakon što je otkaz dobio Ivan Prelec krajem kolovoza prošle godine. Tada je pokušao biti „spasitelj“, a sada, nakon što je klupu napustio Fausto Budicin, to i jest.
Trenutna dobra igra te slaba forma Lokomotive ulijeva nadu
Momčad koja nikako nije mogla probiti protivničku mrežu, dolaskom Jumića na klupu, redovito „trpa“. Doduše, ako izuzmemo posljednje tri prvoligaške utakmice, no sve tri bile su „defanzivne prirode“: Osijek, Hajduk, Dinamo. Borba za ostanak u Prvoj HNL još uvijek traje, „Zeleno-žuti“ su na pretposljednjemu mjestu s četiri boda više od Lokomotive, a olakotna je okolnost što ove sezone nema utakmica doigravanja za ostanak, odnosno, ulazak u elitno društvo. Tablica za Puljane ne izgleda previše optimistično, no trenutna igra te slaba forma „Lokosa“ ulijeva nadu…
Hrvatski Julian Nagelsmann?
Za točno mjesec dana, Danijela Jumića očekuje najveća utakmica njegove kratke trenerske karijere. Prije 18 godina Istra, tadašnji Uljanik, nije imao velike šanse protiv „Bilih“, iako u Puli i dan-danas pamte vratnicu Igora Žikovića iz prvog poluvremena prve utakmice na staroj Drosini. Vidjet ćemo može li Jumićeva momčad ući u povijesne knjige hrvatskog i istarskog sporta kao prvi klub s istarskog poluotoka koji je podigao Rabuzinovo sunce. Ako tako bude, moći ćemo slobodno proglasiti kako Hrvatska ima svog Juliana Nagelsmanna… Već je sada na njegovom tragu.
