Franko Kovačević je nogometaš čija karijera u posljednje vrijeme privlači veliku pozornost – posebno zbog golgeterskog učinka u slovenskom Celju, ali i reakcija trenera poput Alberta Riera koji smatra da bi “trebao biti dio reprezentacije”. U nastavku donosim pregled o tome tko je Kovačević, kako je stasao i zašto mnogi smatraju da zaslužuje šansu među “Vatrenima“.
Rani počeci i razvoj
Franko Kovačević rođen je 8. kolovoza 1999. u Koprivnici, a odrastao je u Križevcima. Nogomet je počeo vrlo rano: mali klubovi poput Prizme VV, pa zatim Varaždin i Bjelovar su mu bili prve stanice – u Bjelovaru je, kako sam kaže u intervjuima, počeo “ozbiljnije trenirati”. Svoje mlade dane provodi i u akademijama Rijeke, a kasnije prelazi u Hajduk Split.
U Hajduku nije eksplodirao odmah; nije zabijao značajne golove za prvu momčad, imao je određene nastupe, ali bez velikih brojki. Od tamo slijede posudbe i transferi: Rudeš, Hoffenheim (II tim), posudbe u SAD-u (FC Cincinnati), na Cipru (Pafos), prelazak u Sloveniju (Domžale), zatim u Njemačku (Wehen Wiesbaden) pa u Južnu Koreju na posudbu u Gangwon.
Činjenice o igračkim svojstvima
- Visina: oko 186 cm.
- Pozicija: primarno napadač (“špica”), ali zna igrati i na krilnim pozicijama. Radi se o igraču koji voli završne situacije, pokušava biti čvrst u skok-igri i postavi napada.
- Mentalitet i karta prošlosti: često je u intervjuima govorio da su ga treninzi, pozicije na terenu i treneri često stavljali u uloge koje mu nisu savršeno odgovarale, da nije uvijek imao stabilnost ili kontinuiranu priliku – što je, prema njemu, djelomično odgodilo njegov pravi iskorak.
Iz Celja – razdoblje u kojem se dogodio iskorak
U ljeto 2025. Franko Kovačević potpisuje za NK Celje iz Slovenije, i to do 2028. Od samog početka u Celju njegov učinak je impresivan. U slovenskoj Prvoj ligi postiže vrlo dobru gol-efikasnost, a naročito se ističe u europskim nastupima i u konferencijskim natjecanjima.
Najveći “blicevi” zadnjih tjedana su:
- Hat-trick u utakmici Konferencijske lige protiv AEK-a iz Atene, u kojoj Celje pobjeđuje 3:1, upravo zahvaljujući vrhunskom nastupu Kovačevića.
- Ukupno 20 golova u 16 utakmica u svim natjecanjima, što ga čini trenutačno – po statistici – najboljim strijelcem na svijetu ako se gleda omjer golova u svim natjecanjima.
Stav trenera i medija, moguće reprezentativne opcije
Albert Riera, trener Celja, jasno je dao do znanja da je impresioniran Kovačevićevim formom te smatra da bi napadač ovako dobrih brojki zaslužio poziv u hrvatsku reprezentaciju. U medijima se također često pojavljuje pitanje – “zašto Kovačevića ne vidimo u reprezentaciji?”, imajući u vidu da je prošao kroz razne lige i klubove prije nego što se afirmirao.
Postoji i neka vrsta narativa o “zanemarenom talentu”: da je u mlađim danima bio visoko rangiran, da su ga mnogi smatrali jednim od potencijalnih velikih napadača, ali da je zrelost, kontinuitet i prava postava došli tek sad – u Celju – kada se sve poklopilo.
Slabosti, rizici i što ga dijeli od reprezentacije
Iako su brojke impresivne, postoji nekoliko faktora koje treba uzeti u obzir:
- Kvaliteta lige – slovenska liga, iako respektabilna, nije na razini najjačih europskih liga. To znači da visoki učinak ovdje ne garantira automatski da će igrač moći ponoviti isto na višoj razini, kad god dobije priliku.
- Iskustvo na visokoj razini – Kovačević je igrao u raznim klubovima, posuđen je u SAD, na Cipar, igrao je u Njemačkoj, ali nije dugo bio standardan u top ligama. Reprezentacija zahtijeva ne samo golove, nego i naviku igranja protiv jakih protivnika, pritiska, različitih stilova.
- Trenutačna konkurencija – Hrvatska ima nekoliko napadača i ofenzivnih igrača koji su etablirani, poznati, i imaju iskustvo na velikim natjecanjima (Euro, Svjetsko prvenstvo, Lige prvaka). Za Kovačevića će biti potrebno da nastavi u istom ritmu, da pokaže da forma nije slučajna te da može odgovoriti na zahtjeve reprezentacije.
- Psihološki i taktički izazovi – prelazak u reprezentaciju nosi sa sobom drugačiji teret, različite uloge, često drugačije zahtjeve od strane izbornika – da igra ne samo golove nego i doprinos u defanzivnim zadacima, u kreaciji, u timskoj igri.
Zašto mnogi misle da zaslužuje poziv
Ipak, postoje uvjerljivi razlozi zašto je Kovačević tema među onima koji prate reprezentaciju:
- Forma – Golovi ne lažu: u Celju pokazuje kontinuitet i učinkovitost, posebno u europskim utakmicama.
- Samopouzdanje – U intervjuima on pokazuje da vjeruje u sebe, da je znao da može više, i da nije obeshrabren time što ga se u nekim trenucima nije prepoznalo.
- Stanje reprezentacije – uvijek traži kombinacije, svježu energiju, opcije u napadu. Kad imaš igrača koji zabija ovakve golove, dobro bi bilo testirati ga u reprezentativnom okruženju – makar i na prijateljskim utakmicama, da se vidi kako se nosi sa drugačijim pritiskom.
- Reakcija trenera – izjava Albera Riere da bi trebao dobiti poziv nije samo floskula: pokazuje da ljudi u klubu i stručni štab Celja vide u njemu potencijal koji zaslužuje veću vidljivost.
Zaključak
Franko Kovačević (26) primjer je nogometaša čija karijera pokazuje da je put od talenta do afirmacije često krivudav. Prošao je kroz niz klubova, raznih zemalja, s različitim uspjesima i neuspjesima, a čini se da je upravo sada, u Celju, pronašao kontekst u kojem može iskazati sve što ima – golove, samopouzdanje, ulogu u timu koja mu odgovara.
Ako nastavi ovako, logično je očekivati poziv u reprezentaciju – ako ništa drugo, testni susret ili dvije prilike da pokaže što može na višoj razini. Ipak, on sam i svi koji prate njegovu karijeru trebaju biti svjesni da to neće biti automatski – da će trebati dokazivanja, prilagodbe, možda i kompromisa (stil igre, taktika, zahtjevi) – ali sve skupa, trenutačno, on je u hrvatskoj nogometnoj javnosti na glasu kao napadač koji bi mogao donijeti nešto novo i vrijedno.
