Tko je osvojio olimpijsko zlato za Hrvatsku (1992.-2004.)?

Prvu zlatnu medalju za Hrvatsku je na Olimpijskim igrama osvojila rukometna reprezentacija u Atlanti 1996. godine. Hrvatski rukometaši su plasman na OI izborili tako što su 1995. godine osvojili srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu na Islandu.

Izabranici Velimira Kljaića su bili smješteni u skupinu A te su olimpijski turnir otvorili minimalnom pobjedom od 23:22 protiv Švicarske na krilima Patrika Ćavara koji je zabio osam golova. Nakon toga su uslijedile dvije lakše pobjede od 31:22 protiv Kuvajta, odnosno 35:27 protiv Sjedinjenih Američkih Država.

Četvrto kolo je donijelo sraz protiv Rusije koja je vodila s 13:11 na poluvremenu, no hrvatski rukometaši uspijevaju doći do trijumfa od 25:24 te tako zakazuju ogled protiv Švedske za prvo mjesto u skupini. Ipak, Šveđani su bili mnogo bolji te su slavili s uvjerljivih 27:18.

Hrvatska je tako kao drugoplasirana izborila plasman u polufinale gdje su ih čekali Francuzi u reprizi finala Svjetskog prvenstva otprije godinu dana, ali ovog puta naši rukometaši izlaze kao pobjednici rezultatom 24:20 i osiguravaju minimalno srebro. Uslijedilo je finale i novi okršaj protiv Švedske u kojem je Hrvatska odigrala briljantnih uvodnih 30 minuta tijekom kojih su vodili sa 16:11, no Šveđani se uspješno vraćaju u egal. Ipak, ni u jednom trenutku nisu uspjeli povesti pa je u konačnici bilo 27:26 za prvo povijesno olimpijsko zlato samostalne Hrvatske.

• Patrik Ćavar
• Valner Franković
• Slavko Goluža
• Bruno Gudelj
• Vladimir Jelčić
• Božidar Jović
• Nenad Kljaić
• Venio Losert
• Valter Matošević
• Zoran Mikulić
• Alvaro Načinović
• Goran Perkovac
• Iztok Puc
• Zlatko Saračević
• Irfan Smajlagić
• Vladimir Šuster

Na drugo olimpijsko zlato, Hrvatska je čekala samo četiri godine. Na Igrama u Sydneyju se zlatom okitio hrvatski dizač utega Nikolaj Pešalov u kategoriji do 62 kilograma. Pešalov je inače rođeni Bugar koji je za tu zemlju nastupao od 1989. do 1998. godine, dok je boje Hrvatske branio između 1998. i 2004. godine.

Pešalov je predstavljajući Bugarsku na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine osvojio srebro u kategoriji do 60 kilograma, dok je četiri godine kasnije u Atlanti bio brončani u kategoriji do 59 kilograma. Također je u tom razdoblju bio trostruki svjetski te šesterostruki europski prvak.

Pešalov je u trzaju podigao 150 kilograma te je nakon prvog dijela natjecanja bio vodeći s 2,5 kilograma boljim rezultatom od Grka Leonidasa Sabanisa i čak 7,5 kilograma više od trećeplasiranog Henadzija Aliashchuka iz Bjelorusije. Hrvatski predstavnik je u izbačaju podigao 175 kilograma te je s ukupnih 325 kilograma osvojio zlatnu medalju ispred navedenog dvojca koji je ukupno dignuo 317.5 kilograma.

Pešalov je, uz to što je osvojio prvo olimpijsko zlato za Hrvatsku u individualnom sportu, s 325 kilograma postao olimpijski rekorder, dok je izjednačio i svjetski rekord.

Uz njegovo olimpijsko zlato, Hrvatska je na Olimpijskim igrama u Sydneyju osvojila brončanu medalju u veslačkom osmercu.

Niz olimpijskih zlata se nastavio 2004. godine u Ateni kada su do drugog zlata stigli hrvatski rukometaši. Hrvatska je grupnu fazu odradila na najbolji mogući način, odnosno sa svih pet pobjeda. Redom su padali rukometaši Islanda (34:30), Slovenije (27:26), Južne Koreje (29:26), Rusije (26:25) te Španjolske (30:22) u dvoboju za prvo mjesto u skupini.

U četvrtfinalu su s 33:27 svladali reprezentaciju Grčke na krilima sjajnog Mirze Džombe koji je zabio 11 pogodaka, dok je u polufinalu bilo 33:31 protiv Mađarske. Tada je najefikasniji bio Ivano Balić s devet pogodaka.

U finalu je čekao najteži mogući suparnik – Njemačka. Još su bila svježa sjećanja na veliku bitku koju smo s njima vodili u finalu Svjetskog prvenstva godinu dana ranije u Portugalu. Bilo je to 60 minuta nove lavovske borbe. Na trenutke je to prelazilo u pravi rat živaca, ali naši su rukometaši još jedanput pokazali su nevjerojatno jaki i u „glavi“, da su zapravo najjači, kada je najpotrebnije. Upravo po tome, razlikuju se najbolji od najboljih.

Nakon početnog vodstva naših, Njemačka je držala kontrolu nad igrom i rezultatom u prvom dijelu. U 16. minuti imali su, za finale velikih 8:5. Ipak, pet minuta prije predaha, Hrvatska dolazi do izjednačenja od 9:9, ali nije izdržala do kraja i Njemačka je na poluvremenu imala plus jedan – 12:11.

S obranom 6-0, mučili su nas Nijemci dugo i u nastavku. U jednom trenutku ponovno su imali tri pogotka razlike 12:15. I činilo s da naši posustaju. Ipak u 40. minuti s dva pogotka za redom Petra Metličića, Hrvatska se vratila u ravnotežu. Sljedećih 12. minuta bilo je 12. najdužih minuta u hrvatskoj rukometnoj povijesti.

Igralo se pogodak za pogodak. Svaka pogreška mogla je biti kobna, ali onda je proradio hrvatski rukometni stroj. Mirza Džomba je zabio za 21:20, zatim se u fantastičnom izdanju ukazao Nikša Kaleb i s tri pogotka za redom srušio njemačke snove. Otišla je Hrvatska u 57. minuti na 24:21 i odradila posao do kraja, za konačnih 26:24 i drugi olimpijski naslov.

• Venio Losert
• Vlado Šola
• Valter Matošević
• Nikša Kaleb
• Ivano Balić
• Blaženko Lacković
• Vedran Zrnić
• Igor Vori
• Davor Dominiković
• Mirza Džomba
• Drago Vuković
• Slavko Goluža
• Goran Šprem
• Denis Špoljarić
• Petar Metličić

Hrvatska je tako u četiri uvodna nastupa na olimpijskim igrama osvojila tri zlatne medalje što će biti samo uvod u ono što će se dogoditi na Igrama u Londonu, Rio de Janeiru i Tokiju o čemu ćemo pisati u drugom dijelu.