Fifa je ovog tjedna još jednom dodijelila svoju nagradu za najboljeg nogometaša svijeta. Ovaj put taj se izbor dogodio kasnije nego što je to uobičajeno, a očekivano je glavni nagradu odnio Lionel Messi.
Cijenjeni Argentinac je završio ispred dva Francuza, Kyliana Mbappéa i Karima Benzeme, dok je odlično četvrto mjesto pripalo hrvatskom kapetanu Luki Modriću.
Najboljim golmanom proglašen je Emiliano Martinez, a najboljim trenerom Lionel Scaloni, dok su nagradu dobili čak i argentinski nogometaši. Svijetla točka Fifine gala večeri svakako je bila nagrada Puškaš za najbolji gol godine, koja je pripala nogometašu s amputiranom nogom Marcinu Oleksyju.
Luka Modrić se pak našao u veznoj liniji najbolje momčadi godine, u koju su ugurana čak četiri napadača. Ipak, unatoč nekoliko priznanja našem najboljem nogometašu izbornik Zlatko Dalić odlučio je bojkotirati Fifin izbor, nezadovoljan respektom koji od krovne svjetske organizacije dobiva hrvatska izabrana vrsta…
Nagrada koja izaziva bojkot
Dalić nije prvi koji je odlučio bojkotirati nagradu za najboljeg nogometaša godine, jer sjećamo se one godine kad je Luka Modrić osvojio Fifinu nagradu, kao i Zlatnu loptu kako je Cristiano Ronaldo odlučio izbjegavati dolazak na dodjele.
Razlog Dalićevog bojkota je nezadovoljstvo nominacijama, jer među 14 najboljih nogometaša od naših se našao samo Modrić, a među golmanima nije bilo mjesta za Dominika Livakovića. Naš izbornik nije skrivao ni razočaranje što se osobno nije našao na listi najboljih trenera, nakon što je drugi SP u nizu odveo reprezentaciju male zemlje među tri najbolje izabrane vrste svijeta.
Nakupilo se toga Daliću pa je izrazio nezadovoljstvo i dodijeljenim nagradama nakon samog SP-a, kao i terminima utakmica u kojima su naši igrali u grupnoj fazi, smatrajući da nogometna bajka Hrvatske zaslužuje promociju od strane Fife, koja se još uvijek čini se prije svega dodvorava velikim nogometnim nacijama…
Fifa nije potpuno okrenula leđa Hrvatskoj
Treba reći da je reakcija Dalića prema Fifi možda malo pretjerana, jer ako ste pratili njezin kanal na društvenim mrežama mogli ste vidjeti da je snimila dokumentarac o Luki Modriću, kao i o našoj legendarnoj generaciji 1998. godine, kojima ljubiteljima nogometa diljem svijeta pokušava približiti hrvatsko sportsko čudo.
Istina je, za Dominika Livakovića i Joška Gvardiola se moglo naći mjesta među nominiranima, ali konkurencija je žestoka na njihovim pozicijama, dok je izostanak samog Zlatka Dalića vjerojatno najveća pogreška, kad znamo što je postigao prošle godine s Hrvatskom.
Međutim, da je Fifa kontra Hrvatske ne bi Luka Modrić nikad bio proglašen najboljim nogometašem svijeta, a i dalje je u samom vrhu izbora, u konkurenciji krcatoj briljantnim igračima.
Što se tiče pak termina odigravanja utakmica, istina je da Hrvatska zaslužuje više respekta, no ako odete malo do Azije i Afrike shvatit ćete kako je tamo gomila ljudi zaluđena Argentinom, Engleskom, Portugalom, Španjolskom i Francuskom. Ti isti ljudi poštuju naše nogometaše, ali bi radije gledali nogometne velesile pa nije iznenađenje da Fifa pokušava odobrovoljiti široke mase.
Individualne nagrade kvare sport
Koji god razlozi bili iza njegovog poteza, Zlatko Dalić zapravo je napravio pravu stvar, jer individualnim nagradama nema mjesta u momčadskim sportovima.
Posebno je bizarna ova Fifina, pri kojoj ključne glasove daju kapetani i izbornici zemalja poput Papue Nove Gvineje, Tonge, Dominike i Svete Lucije, koji su u životu čuli za par najvećih nogometnih zvijezda na svijetu i samo ih iz godine u godinu iznova ispisuju na svoje listiće.
No, čak i ako je dodjela nagrada poštena, ona samo šteti modernom sportu. Najbolji je primjer Cristiano Ronaldo koji otvoreno priznaje da su mu individualne nagrade jedan od ključnih ciljeva u karijeri, kao i vlastita statistika, što se znalo osjetiti na terenu. Pa se jednom prilikom hvatao za glavu nakon promašenog penala, dok su suigrači slavili gol koji je pao nakon odbijene lopte. A već smo spomenuli i njegov uvrijeđeni bojkot Modrićeve nagrade, dok ni Messiju nije drago kad drugi osvoje.
Još gori slučaj ganjanja individualnih statistika vidjeli smo u košarci, gdje je zadnjih godina LeBronu Jamesu postalo potpuno svejedno kako prolaze njegovi Lakersi, već su ga zanimala samo individualna postignuća.
Individualne nagrade također izazivaju mnogo nepotrebnog nezadovoljstva pa se tako Franck Ribery još i danas žali što mu nisu dali Zlatnu loptu kad je s Bayernom osvojio sve što se može osvojiti, a Robert Lewandowski također je prije par godina lišen svoje nagrade i nije sretan zbog toga.
No, u nogometu igra momčad, a ne individualci. Bezbroj puta smo vidjeli kako grupa skupocjenih zvijezda gubi od autsajdera, jer ne igraju momčadski. Zato su trofeji jedini valjana mjerna jedinica kvalitete nogometnih zvijezda, dok individualne nagrade možda ne trebamo u potpunosti bojkotirati, ali im ne treba davati ni nikakav značaj.
To znači da je pet osvojenih Liga prvaka Luke Modrića vrjednije od Zlatne lopte, a o svemu što je postigao s Hrvatskom da ni ne govorimo. A Zlatku Daliću ne treba Fifina nominacija da bi bio jedan od najboljih trenera današnjice, jer srebro i bronca sa zemljom od 4 milijuna stanovnika dovoljno govore o tome što hrvatski izbornik predstavlja u današnjem nogometu…
