Uz Zlatka Dalića jedan od najuspješnijih hrvatskih trenera prošle sezone definitivno je bio Igor Tudor. Bivši defenzivni veznjak može se pohvaliti da je u trenerskoj karijeri dosad vodio Hajduk, PAOK, Udinese, Galatasaray i Veronu, no nigdje nije bio toliko impresivan kao na klupi Marseillea.
Uspio je splitski stručnjak dugo držati priključak s PSG-om na vrhu ljestvice francuske Ligue 1, da bi u završnici Olympique ipak malo popustio te završio na trećem mjestu, dovoljnom za mjesto u kvalifikacijama za Ligu prvaka.
Za Marseille je to bilo sasvim dovoljno da Tudora podrži i ponudi mu dugoročnu suradnju, no Igor na to nije pristao. Iznenada je na kraju sezone odlučio napustiti klub i tako je samog sebe ostavio bez posla.
Pa iako zasigurno već postoje zainteresirani klubovi za njegove usluge, pred Tudorom je teška odluka. Može preuzeti odmah neki od klubova manjih ambicija ili pričekati mjesto u talijanskom nogometnom velikanu…
Trzavice s navijačima i igračima
Nije čest slučaj u nogometu da trener napusti klub nakon uspješne sezone, iako nema dogovoren angažman s nekim drugim. Događa se to najčešće kad neki strateg odluči otići u mirovinu, no Tudor s 45 godina praktički tek započinje ozbiljnu fazu svoje trenerske karijere.
Ipak, istina je da je Marseille težak klub za voditi i da Tudor vjerojatno govori istinu kad kaže da nema energiju odraditi još jednu sezonu na jugu Francuske.
Naime, navijači ga od samog početka nisu prihvatili i počeli su ga tolerirati tek kad je zaredao dobrim rezultatima. Svejedno, bilo je tu i nekoliko neuspjeha, poput ispadanja u francuskom Kupu od niželigaša, kao i onaj nespretno primljen gol od Tottenhama u sudačkoj nadoknadi, zbog kojeg je Marseille ispao iz Europe.
Treće mjesto je rezultat s kojim je javnost u Marseilleu zadovoljna, no činjenica da klub nije uspio nadvisiti Lens u završnici sezone i tako izboriti izravni plasman u Ligu prvaka učinio je odnos fanova prema Tudorovim uspjesima prilično ravnodušnim.
Dodajmo tome povremene glasine da su postojale trzavice unutar svlačionice pa odlazak Tudora iz ovog kluba okruženog fanaticima ima smisla, čak i ako to znači odbacivanje plaće od gotovo četiri milijuna eura godišnje, odnosno 330 tisuća mjesečno…
Može li do klupe Juventusa?
Pred Tudorom je sada ozbiljna dvojba. U danima kada je dao otkaz vjerovalo se da je to napravio zato što ga je čekalo mjesto na klupi Juventusa. Međutim, ako je i bilo trzavica između Massimiliana Allegrija i Juventusove uprave u ovom trenutku one su prošlost i talijanski stručnjak zasad definitivno ostaje na čelu torinskog kluba.
Allegri ima ugovor još dvije godine, a iz Italije javljaju da je glatko odbio ponude iz Saudijske Arabije, jer ga zanima isključivo rad s Juventusom. Međutim, serija negativnih rezultata mogla bi dovesti do njegovog otkaza već ove jeseni, jer uprava Stare Dame ne bi mu oprostila još jednu prosječnu sezonu, bez ijednog osvojenog trofeja.
Tudor se sada može odlučiti čekati da Allegri dobije izvanredni otkaz, no to se može dogoditi za dva mjeseca, ali i za godinu dana. Druga opcija mu je potražiti neki drugi klub, po mogućnosti koji dobro plaća i zatim u slučaju oslobađanja mjesta u Juventusu pokušati postići dogovor o oslobođenju od svojih obaveza.
U svakom slučaju, za Igora je još uvijek jedini osvojeni trofej u trenerskoj karijeri onaj s Hajdukom iz 2013. godine, kada je u finalu hrvatskog Kupa svladao Lokomotivu. No, reputacija na nogometnom tržištu mu je odlična i sigurno će prije ili kasnije ponovo dobiti priliku voditi moćan klub, s kojim će se boriti za osvajanje različitih trofeja…
