Uhvatili smo ga u Novalji. Dobre volje, raspoložen za komunikaciju, odlučio je podijeliti svoja razmišljanja o mnogim temama, o sadašnjosti, prošlosti, pa malo i o budućnosti. Uvijek rado viđen gost hrvatskog medijskog prostora, Aleksandar Petrović, već se sada „punom parom“ priprema za dolazak u Split na predolimpijski turnir gdje će snage odmjeriti s Hrvatskom, 30. lipnja. Doći će tada među „svoje“ ljude, no s ciljem osiguravanja vize za Tokio s brazilskom košarkaškom reprezentacijom, čiji je izbornik od 2017. godine. Morat će tada potisnuti sve osjećaje koje gaji prema Hrvatskoj, kojoj je toliko toga dobrog donio tijekom tri izbornička mandata. Sustav je surov – samo najbolja momčad ide put k „Zemlji izlazećeg sunca“.
„Nakon Igara u Tokiju slijedi pomlađivanje ekipe“
Legendarni „Aco trica“ nezasitan je svoje velike ljubavi – košarke. Ta ljubav odvela ga je put Brazila prije četiri godine, no u posljednje vrijeme ondje baš i ne provodi mnogo vremena.
– U Brazil odlazim samo kada su ispred mene obveze. Prije nego što je korona krenula znao sam odlaziti i 15-ak dana prije reprezentativne akcije da snimim situaciju, pogledam nekoliko utakmica. Međutim, situacija trenutno u svijetu je komplicirana, također i u Južnoj Americi. Nedavno sam bio u Kolumbiji gdje smo trebali igrati protiv njihove reprezentacije, no kolumbijska vlada zabranila je ulazak u zemlju svim putnicima iz Brazila. Kako većina mojih igrača igra u domaćem prvenstvu, jednostavno, nisu mogli ući u Kolumbiju. Bio sam tamo jedan dan te se odmah potom vratio u Hrvatsku.
Krajem veljače, Brazil je trebao odigrati posljednja dva susreta kvalifikacija za Americup, natjecanje najboljih reprezentacija Sjeverne, Srednje i Južne Amerike, protiv Paname i Paragvaja, no oni su odgođeni zbog dobro nam poznatih razloga. Međutim, neće to puno utjecati na ekipu „Ace“ Petrovića.
– Svi znamo da je situacija u Južnoj Americi iznimno teška, pogotovo što se tiče Brazila, nitko ne može predvidjeti što će se događati u sljedećih nekoliko mjeseci. Iluzorno je očekivati da ćemo se svi uspjeti procijepiti na takvoj razini da će kroz tri-četiri mjeseca pandemija prestati. Trenutno trebamo napraviti plan za predolimpijski turnir u Splitu, budući da će svaka reprezentacija na dispoziciji imati dva tjedna priprema uoči kvalifikacija. Potrebno je korektno anticipirati, napraviti više scenarija; jedan s pripremama u Brazilu, drugi, eventualno, s pripremama u Europi te, naravno, vidjeti što će se dogoditi s te dvije utakmice koje nismo odigrali. Ta dva neodigrana dvoboja ne igraju veliku ulogu, jer je Brazil s četiri ostvarene pobjede, praktički, osigurao status nositelja. Paragvaj je otpao, s nama su se plasirali Urugvaj i Panama. Ne znam kako će FIBA odlučiti u vezi tih susreta – ostavlja „Aco“ prostora za razne mogućnosti, nastavljajući na temu najvažnijeg sportskog događaja godine, to jest, na ono što će prethoditi tomu – kvalifikacijski turnir u Splitu koji će odlučiti putnika u Tokio.
– Treba vidjeti u kojem će stanju biti pojedina reprezentacija. Zahtjevna je situacija; prva utakmica protiv Tunisa nam je 29. lipnja, a još odavno smo dobili FIBA-in program u kojem spominju kada se moramo pojaviti u Splitu, a to je četiri dana prije početka turnira kako bismo prošli potreban protokol. Puno stvari još se uvijek ne zna, poput toga kako ćemo odigrati pripremne utakmice. Vjerojatno pripremni turniri neće dolaziti u obzir jer će se njima povećavati rizik oboljenja. Situacija bi mogla biti toliko kompleksna da bi neke momčadi u Split mogle doći bez pripremnih utakmica. Sve je to maglovito; tko će pogoditi bolju formu, tko će doći u boljem raspoloženju. Isto tako, treba sačekati rasplet NBA situacije jer ovog trenutka ne možemo pretpostaviti da će, recimo, Lakersi ući u finale Zapada pa, stoga, Dennis Schroeder neće biti u sastavu Njemačke. Svi znamo da je Utah trenutno jedna od najboljih ekipa lige, pa tko kaže da oni zajedno s Bogdanovićem neće ući u finale Zapada? Ovog je trenutka iluzorno govoriti o favoritima. Meni je cilj, s jedne strane, doći s najjačom mogućom ekipom, a s druge strane, donijeti odluku u vezi jednog ekstremno važnog igrača, centra, Cristiana Felicija koji je u rosteru Chicaga, no ne igra već dulje vrijeme.
– U nadolazećem razdoblju nastojat ću „raubovati“ sve najbolje brazilske igrače, uključujući one koji imaju i 40 godina. Neki od njih, poput Huertasa, Garcije i Hettsheimeira dobit će priliku da još jednom izbore olimpijski turnir. Nakon Igara u Tokiju uslijedit će pomlađivanje momčadi stvoreno na temelju mladića koji su bili glavni aduti u kvalifikacijama za Americup. Brazil je, što se tiče budućnosti, u sjajnoj situaciji.
„Caboclo mora naći angažman“
Kao što je Petrović spomenuo, a svim pratiteljima košarkaških zbivanja u svijetu poznato je koliko je komplicirana situacija na relaciji NBA – Olimpijske igre. Oni koji odu do konferencijskih finala, teško da će pomoći svojoj zemlji da se „dočepa“ odgođenih Igara. Brazilce, ovog trenutka, takve stvari previše ne zamaraju…
– Teško je očekivati da bi Chicago ili Washington mogli otići do finala konferencije, s nekoliko jako dobrih pojedinaca, prema mom mišljenju, najdalje mogu dogurati do prve runde doigravanja, a sama konkurencija na Istoku je jaka. Felicio i Neto će, u svakom slučaju, biti slobodni, a zanima me gdje će u Europi jedan od mojih najboljih igrača, sjajni krilni centar Bruno Caboclo, nastaviti karijeru. To bismo trebali saznati u dogledno vrijeme koje će, nadam se, biti skoro budući da bi trebao ući formu uoči predolimpijskog turnira. Ako ne nađe angažman, to otežava situaciju njemu osobno te će mu „poljuljati“ reprezentativni status. S obzirom na to da ovog trenutka imam dvije moćne „četvorke“ koje igraju u Brazilu, tom pozicijom nisam trenutno opterećen.
Ikonski brazilski centar, Nene, davno poznat pod imenom Nene Hilario, prošle je godine odigrao posljednje utakmice za Houston Rockets čime je nakon 18 godina završio NBA, a po svemu sudeći, i igračku karijeru. Kako bi se reklo, ušao je tiho i otišao u legendu, još tiše. On je svojoj reprezentaciji dao što je mogao.
– Nene još od 2016. godine nije u reprezentativnom fokusu, a godinu i pol se ne bavi ozbiljnom košarkom, angažman u Houstonu bio mu je posljednji. Ovoga trenutka više se baziram na nekoliko odličnih centara koji igraju u brazilskom prvenstvu, koji su se nametnuli te koji mogu bez problema konkurirati za nastup na tom predolimpijskom turniru. Posao izbornika takav je da uvijek postoje dileme. Primjerice, na pameti mi je Lucas Mariano, dečko koji odlično igra u Sao Paulu čitavu sezonu te ga mogu iskoristiti na poziciji centra, no možda uzmem nekog koji ne pokazuje takve igre, ali je pet do deset posto kvalitetniji igrač uzimajući u obzir neke njegove prijašnje partije.
„Baratam i španjolskim i portugalskim jezikom“
Aleksandar Petrović tijekom svog košarkaškog puta nije imao značajnijeg doticaja s portugalskim jezikom, no valja spomenuti da je dvije sezone bio trener Seville (1995. – 1997.) te jednu Lleide (2004. – 2005.), dakle, u dva španjolska kluba. Ta razdoblja trenutno mu pomažu u komunikaciji s ljudima u Brazilu.
– Imao sam malu sreću što sam na klupi Brazila naslijedio Rubena Magnana, polu-Argentinca, polu-Talijana koji priča španjolski jezik pa su se ljudi u Brazilu navikli na „moj“ jezik. Ja, naime, prakticiram jednu moderniju verziju Portuñola. Kako znam španjolski, onda sam taj španjolski jezik počeo „kititi“ nekim riječima iz portugalskog jezika. To je tamo uobičajeno, kako se u državama oko Brazila priča španjolski jezik, onda je logično da i oni to sve razumiju. Otprilike, pola rečeničnih konstrukcija mi je na španjolskom, a pola na portugalskom jeziku, ali je važno da svi igrači razumiju ono što govorim.
Njegove riječi itekako su razumjeli košarkaši koji su igrali pod njegovim vodstvom u posljednjem mandatu na klupi hrvatske reprezentacije. Još nam je u svježem sjećanju sjajan nastup na Igrama u Riju 2016. godine, a godinu poslije preuzeo je brazilsku reprezentaciju.
– Nekoliko dana nakon što sam okončao svoj odnos s HKS-om, javio mi se španjolski agent, ustvari, prijatelj, Arturo Ortega, koji ima ispostavu u Brazilu. Njihov mi je savez stavio na stol tu ponudu, a pozitivnom završetku pregovora doprinijelo je to što sam dobro poznavao brazilsku košarku, da podsjetim, 2016. godine bili smo u istoj skupini s njima na olimpijskom turniru. Pratio sam ih još prije po Europi, od Rafa Luza, Vitora Benitea, Marcelinha Huertasa, Augusta Lime itd. Nije mi trebalo dugo da prihvatim tu ponudu. Suradnja traje tri i pol godine i, po onome što sam primijetio, mislim da su zadovoljni mojim radom jer su dobili jednu novu reprezentaciju koja će svu raskoš svog talenta otkriti nakon ljeta kada očekujem opraštanje veterana.
„Da sam imao takva iskustva, znao bih što je bio problem protiv Češke“
Sjajno se „Aco“ predstavio širem brazilskom puku na Svjetskom prvenstvu u Kini prije godinu i pol, gdje je „Carioce“ odveo do drugoga kruga uz maksimalan učinak u prvom, a još će se dugo pamtiti kako je zaustavljen Giannis Antetokounmpo, tada aktualni MVP NBA lige. Zanimljiva je priča o porazu protiv Čeha koji ih je eliminirao s turnira.
– Bilo je to dosta čudno prvenstvo. Dosta smo se dobro i kvalitetno pripremili znajući koga ćemo imati za protivnika u skupini. Bile su to tri dijametralno suprotne utakmice. Jedan apsolutni, opasni „run and gun“ koji prakticira Novi Zeland, pa najgledanija utakmica prvenstva protiv Grčke koju smo dobili 79:78, a posljednja protiv Crne Gore bila je teška jer su nas protivnici htjeli svesti, praktički, na igru na pola terena, isključivo na igru „pet na pet“. Sva ta tri zahtjevna dvoboja mi smo dobili te smo, još ranije, znali da ćemo iz druge skupine dobiti Amerikance. U tom susretu protiv njih odigrali smo jako dobro, sjećam se da smo u 31. minuti gubili -7. Pogreška je nastala, priznajem s moje strane, u tome da smo očekivali kako će Turska uz SAD proći dalje kao druga ekipa iz njihove skupine prvoga kruga. Međutim, dogodilo se to da su Turci nakon onog nesretnog poraza od Amera u produžetku potpuno potonuli u utakmici protiv Češke. Nama su se u tom trenutku pojavili Česi…
Potom nastavlja…
– OK, nije tada bio problem prilagoditi se na Čehe, no mi smo imali seriju situacija koje nam nisu išle u prilog. Naime, onog trenutka kada nam je završila utakmica s Crnogorcima, mi smo već u pet sati idućeg jutra imali buđenje, odlazak u zračnu luku, cjelokupnu proceduru i let od pet sati do Shenzhena gdje smo imali sraz s Česima. Mi smo došli u hotel u 15 sati, a sljedeći dan u 16:30 igrali smo s njima. Jednostavno, bilo je jako teško pripremiti se u tako kratkom razdoblju. Bila je to jedina utakmica u 45 dana priprema gdje nismo imali fizičku reakciju. Onog trenutka kad smo „udarili u zid“, za nas je to bio poprilično težak susret koji je završio kobno za brazilsku reprezentaciju. Unatoč tomu što nismo izborili izravan plasman na OI, što se ranije nametnuo kao cilj, reakcija publike bila je jako zadovoljavajuća. Još kad se uzme u obzir da smo u pripremnom razdoblju pobijedili kasnije svjetske viceprvake Argentince, 35 minuta „imali u šaci“ Francuze, tri puta dobili Kineze – možemo biti jako zadovoljni, kao i ljudi u Brazilu. Odmah nakon SP-a, nazvao me predsjednik Saveza s kojim sam se dogovorio oko suradnje sve do OI u Tokiju, a i poslije – otkriva Petrović jasno dajući do znanja da su Česi pravedno prošli u četvrtfinale te, naposljetku, uzeli šesto mjesto.
– Naravno, oni su apsolutno zasluženo dobili tu utakmicu, nema tu nikakve dileme. Mi smo svoj posao napravili jako dobro, odlično smo parirali Amerikancima, Grke smo udaljili od planova za četvrtfinale, no mi tog dana nismo bili na potrebnoj razini. Da sam ja, kojim slučajem, imao više parametara naučenih tijekom 45 dana priprema, da mi se takva stvar dogodila nekoliko puta u pripremnom razdoblju, onda bih sa sigurnošću mogao reći u čemu je problem. Međutim, spletom okolnosti nismo mogli biti na potrebnoj razini da pobijedimo Čehe.
Foto: flickr.com // Thierry Gozzer/CBB
„Nedostajalo je treće zeleno svjetlo“
Tijekom veljače „zakuhale“ su se stvari na splitskim Gripama. Nakon finala Kupa Krešimira Ćosića, dotadašnji trener Splita, Ivica Skelin, napustio je „kormilo“ kluba, a jako se brzo počelo u kuloarima Gripa spominjati ime Aleksandra Petrovića kao novoga glavnoga trenera. Brazilski savez spustio je „rampu“…
– Postojao je obostrani interes da se pokuša realizirati ideja. Budući da do predolimpijskog turnira više nemam nikakvih obveza, postojala je želja s moje strane, no moj poslodavac, onaj koji me plaća i to poprilično, ima posljednju riječ. U razgovoru s njima dotaknuo sam se toga da bih trebao posjetiti sve te igrače koji mi konkuriraju za turnir u Splitu. Poslije svega došli smo do zaključka kako je trenutno najbolje da se prihvatim samo klupe Brazila. Nedostajalo je to posljednje, treće „zeleno svjetlo“ da postanem trenerom Splita, ali ja ih potpuno razumijem te je ta priča sada zaustavljena – iskren je „Aco“ te se odmah nadovezao na ovosezonske igre svoga nesuđenoga kluba.
– Skelin je s ekipom Splita jako dobro i moćno krenuo, no dogodilo im se što se često zna događati u sportu, a to su ozljede. Jedno vrijeme izvan terena bio im je prvi play Đoković, pa je nastradao Mesiček, no dolaskom novih igrača, a prije svega mislim na Marića, Ukića i Babića, sve karte nisu dobro promiješane, odnosi se nisu slegli. Pravo lice Splita vidjet će se kada se sve to „slegne“, u nastavku prvenstva. Imali su tijekom sezone jako dobrih izdanja, poput pobjede nad Budućnosti u Splitu, pa protiv Zadra u gostima, dobili su i Cibonu više puta. Prema tome, materijala za još bolje rezultate ima.
„Sugestija je stigla iz Zagreba“
Petrović je rekorder po broju povrataka na klupu hrvatske košarkaške reprezentacije; s tri mandata nadmašio je Jasmina Repešu i Petra Skansija. Prvi je put klupu preuzeo prije EuroBasketa 1995. godine, posljednjeg velikog natjecanja s kojeg smo se vratili s medaljom oko vrata. Drugi mandat slabije se pamti, on je bio između 1999. i 2001., a posljednji mnogo više, tijekom 2016. i 2017. godine.
– Budući da su ta 1995. godine i naša posljednja medalja dosta daleko, osvrnuo bih se na posljednji mandat i taj nastup na Olimpijskim igrama u Riju 2016. godine, odnosno onaj kvalifikacijski turnir u Torinu. Preko njega stigli smo do Rija gdje smo bili prvaci jedne jako teške skupine, naposljetku zauzevši peto mjesto. Vjerojatno zbog toga što je bila relativno nedavno, ta 2016. ostavila mi je najdojmljivija sjećanja.
S obzirom na to da je „Aco“ odlučio naglasiti posljednje razdoblje pod titulom izbornika hrvatske reprezentacije, morali smo ga upitati da se prisjeti jednog događaja koji je ostao u kolektivnoj svijesti svih Hrvata koji su pratili Europsko prvenstvo 1995. godine – silazak hrvatskih košarkaša s postolja. Posljednjih godina neki koji su bili u Ateni prisjetili su se tog događaja, poput Mirka Novosela koji je tvrdio da je to bila spontana odluka igrača, a Franjo Arapović je, primjerice, rekao da je među igračima bio prisutan revolt zbog suđenja.
– Mislim da je bila nekakva sugestija iz Zagreba, uopće se nisam čuo s Mirkom, ja imam svoja sjećanja, svoja razmišljanja i uopće ne želim demantirati niti Novosela niti Arapovića, ali moje je mišljenje da je „mig“ stigao iz Zagreba. Nisam bio svjestan te sugestije, tada sam bio mladi trener od 35 godina, nisam se ja imao ništa miješati u vezi te situacije. Mirko je tad bio direktor reprezentacije, sigurno je bio na vezi s vrhuškom Saveza. Ako on misli da je to bila spontana odluka igrača, ja tako sigurno ne mislim. U redu je ako se netko ne sjeća dobro, no volio bih da tako i ostane.
Foto: hks-cbf.hr
Za kraj, nismo ga mogli ne upitati hoće li u budućnosti doći i do četvrtog mandata na klupi naše reprezentacije, ili možda do novog angažmana u nekom hrvatskom klubu…
– Uvijek postoji ona „nikad ne reci nikad“, u krajnjoj liniji mogao sam sada završiti na klupi Splita što bih u danom trenutku i volio, no što će se dogoditi sutra, ja ne znam. Ugovor s brazilskom reprezentacijom imam sve do Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine te je to nekakav zamišljeni trenutak u budućnosti kada bi jedan od mojih pomoćnika trebao preuzeti reprezentaciju. Svi mi ovisimo o rezultatima, ne u potpunom smislu te riječi, u igri su i dojam i razina kompetitivnosti. Ono što publika neće moći vidjeti u Splitu na ljeto je to slaganje „nove“ brazilske reprezentacije, koja bi do izražaja trebala doći iduće jeseni u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, kao i sljedeće godine na prvenstvu Amerika. Postoji jezgra 10-15 mladih igrača između 18 i 22 godine, a kad im se još pridruži pet-šest pojedinaca koji su u najboljim godinama, poput Raulzinha, Benitea, Meindla koji igra u Fuenlabradi, vidi se da je to reprezentacija koja bi mogla ostvariti sjajne rezultate u sljedećih desetak godina. To je primarni razlog zašto mi vjeruju.
Iz izgovorenih rečenica velikog Aleksandra Petrovića lako se može zaključiti koliko mu je brazilska reprezentacija na pameti te da se potpuno podredio ispunjenju glavnog cilja, odlaska na Olimpijske igre u Tokio. Samim time situacija za odlaskom u japansku prijestolnicu Hrvatima bit će znatno otežana. Da podsjetimo, turnir u Splitu otvaramo 30. lipnja susretom, upravo, protiv „Acinih“ Brazilaca, a već sutradan na rasporedu je ogled s Tunisom. Ta skupina križa se s onom u kojoj su Njemačka, Rusija i Meksiko, a samo pobjednik turnira izborit će vizu za Tokio koju će trebati pošteno zaslužiti…
