Mnogo smo uspjeha ostvarili u nogometu od osamostaljenja. Izdvojit ćemo broncu iz 1998. godine sa svjetskog prvenstva u Francuskoj i srebro 2018. godine u Rusiji. Puno puta smo se veselili i plakali zbog njih, a oni su postali, na neki način, zaštitni simbol naše domovine. Gdje je sve počelo? U Zagrebu prije 32 godine, kada smo u Zagrebu odigrali prvi susret protiv SAD-a.
Nastupili smo tad u sljedećem sastavu:
Ladić (od 70. Gabrić), Vulić, Dražić, Čelić, Kasalo, Peršon (od 71. Židan), Shalla, Kranjčar, Cvjetković, Asanović (od 58. Mladenović), Mlinarić. IZBORNIK: Dražan Jerković.
Na kraju smo dobili taj susret s rezultatom 2:1, a strijelci za našu momčad bili su Sanović (29.) i Cvjetković (33.).
Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefiliralo je 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova “Petar Zrinski” iz Vrbovca i “Ivo Lozica” iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama te viteško društvo “Kumpanija” iz Blata na Korčuli.
U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo i Prljavo kazalište.
Bio je to početak nečega lijepog, a ostvarenja koja su napravila u ove 32 godine su nešto čemu se čitav svijet divi.