Vlada je ispravno postupila. Najvažnija je želja rukometaša

Odluka Vlade Republike Hrvatske da preuzme organizaciju dočeka hrvatskih rukometaša i time omogući nastup Marka Perkovića Thompsona pokazala se ispravnom i nužnom. U cijeloj priči, koja se nepotrebno zakomplicirala, iz vida se na trenutak izgubilo ono što bi trebalo biti jedino važno – želja sportaša koji su svojim trudom, znojem i odricanjem osvojili europsku broncu za Hrvatsku.

Rukometaši nisu tražili privilegije, političke poruke niti ideološke rasprave. Tražili su samo da se njihov uspjeh proslavi onako kako oni to osjećaju i žele. Thompsonove pjesme godinama su dio reprezentativne svakodnevice, od svlačionice do velikih slavlja, i teško je ignorirati činjenicu da upravo one mnogim sportašima predstavljaju simbol zajedništva, domovine i ponosa. Kada oni koji su medalju donijeli jasno kažu što žele, tada bi institucije trebale slušati – a ne nametati vlastite stavove.

Grad Zagreb, odbijajući takvu mogućnost, doveo je situaciju do apsurda u kojem je doček u jednom trenutku bio potpuno otkazan. Time bi brončani reprezentativci ostali bez zasluženog slavlja pred navijačima, a cijela priča bacila bi sjenu na njihov veliki uspjeh. Umjesto da se govori o borbi, karakteru i medalji, javnost se bavila prepucavanjima i zabranama.

– Uzimajući u obzir da je hrvatska rukometna reprezentacija osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u rukometu u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, što je još jedan izvrstan uspjeh ove generacije naših rukometaša, Vlada RH smatra potrebnim organizirati primjeren doček rukometaša u Zagrebu – javili su.

Preuzimanjem organizacije, Vlada je presjekla problem i poslušala one zbog kojih se i slavi – sportaše. Time nije “stala na ničiju stranu”, nego je stala uz one koji su Hrvatsku učinili ponosnom. Omogućila je doček, omogućila je pjesmu koju su igrači sami izabrali i pokazala da država zna prepoznati trenutak u kojem politika treba napraviti korak unatrag.

Ovaj slučaj dobar je podsjetnik da sportski uspjesi trebaju ujedinjavati, a ne dijeliti. Reprezentacija ne pripada ni jednoj vlasti ni jednom gradu, ona pripada svima. Kada se osvoji medalja, tada bi slavlje trebalo biti iskreno, emotivno i u skladu s onima zbog kojih se ono uopće organizira.

Zato se može reći jasno i bez zadrške: Vlada je postupila ispravno. Uvažila je želju rukometaša i omogućila im da svoj uspjeh proslave na način koji im najviše znači. A to je, u ovoj priči, jedino mjerilo koje bi trebalo postojati.