Zašto je Niko Sigur izabrao Kanadu umjesto Hrvatske?

Niko Sigur rođen je 9. rujna 2003. u Burnabyju (Kanada), gradu u pokrajini Britanska Kolumbija. Iako je Kanadu smatrao svojom domovinom, ima hrvatsko podrijetlo — njegovi su korijeni u Hrvatskoj, a seniorsku karijeru gradi u splitskom Hajduku.

Situacija s dvojim državljanstvom otvorila mu je izbor: može li igrati za Hrvatsku (kao reprezentativac hrvatskog podrijetla, koja ima bogatu nogometnu tradiciju i status u svijetu) ili za Kanadu (zemlju u kojoj je odrastao, koja mu je omogućila prve stadije karijere i gdje je emocionalna povezanost bila snažna).

U svibnju 2023. pojavio se kao član hrvatske U-21 reprezentacije. No u kolovozu 2024. donosi odluku da podnese “one-time switch” i promijeni reprezentativnu pripadnost — odlučuje za Kanadu.

Sigurova odluka ni izbliza nije bila lak izbor — on sam je to priznao.

– Bila mi je čast predstavljati Hrvatsku, koja je nogometna velesila i koja je domovina moje obitelji, no s odmakom vremena osjetio sam da želim predstavljati zemlju u kojoj sam odrastao i započeo nogometnu karijeru, Kanadu – rekao je za HNS.

Ključni razlozi koje treba istaknuti:

• Emocionalna povezanost s Kanadom: Iako je hrvatsko podrijetlo značajno za njega, Kanada je bila mjesto gdje je odrastao, gdje je igrao u mladim kategorijama (Vancouver Whitecaps akademija) i gdje je počeo svoj profesionalni put.
• Mogućnost i prilika: Sigur je u Hrvatskoj igrao za U-21 reprezentaciju, ali nije bio između prvih imena za seniorsku reprezentaciju Hrvatske, iako je dobio i pretpoziv izbornika Dalića. Istovremeno, Kanada vidjela u njemu potencijal i nudila mu mogućnost da dopusti brži ulazak u seniorsku selekciju.
• Sportska strategija i „put“ do velikih natjecanja: Kanada je domaćin (uz SAD i Meksiko) Svjetskog prvenstva 2026., što daje igračima priliku da igraju kod kuće i budu dijelom rastuće reprezentacije. Za mladog igrača kao Sigur, to može biti veliki motiv.
• Kontekst hrvatske reprezentacije i konkurencija: Hrvatska je tradicionalno imala bogatu sredinu terena i velik izbor igrača, što znači da izbor za mlade igrače može biti sporiji i zahtjevniji. Kanada za njega može značiti brži iskorak.
• Razvojni i profesionalni okvir: Iako Hrvatska ima dugu nogometnu tradiciju, infrastruktura, selekcija i prilike za mlade igrače ponekad su kompliciranije. Sigur je procijenio da mu je bolje održivije mjesto u Kanadi — gdje može dobiti veću minutažu, važniju ulogu i stabilniji put.

Hrvatski nogometni savez (Hrvatski nogometni savez, HNS) reagirao je s razumijevanjem:

– Žao nam je zbog ovakvog raspleta, jer vjerujemo u Nikin potencijal i vidjeli smo ga kao igrača koji je kandidat za A reprezentaciju – rekao je tehnički direktor Stipe Pletikosa.

U Kanadi su ga primili s optimizmom i smatraju ga važnim dijelom mladog projekta selekcije. Za Kanadu je dobivanje igrača poput Sigura važan signal — da mogu privući talente s dualnim državljanstvom.

U hrvatskoj javnosti, posebice među navijačima Hajduka i šire, odluka je izazvala razne reakcije — od razočaranja (“Još jedan talent koji bira drugu reprezentaciju”) do razumijevanja. Neki komentari navode da “osjećaj Kanađanina” kod Sigu­ra prevladao osjećaj hrvatske pripadnosti.

Sigurov prelazak ne znači samo individualni slučaj — on je symbol nekoliko sustavnih pitanja:

• Konkurencija i prostor za mlade: Hrvatska mora razmotriti kako zadržati igrače s dualnim državljanstvom. Ako mladi talenat vidi bržu i konkretniju priliku drugdje, odlazak nije iznenađenje.
• Globalizacija i dijaspora: U eri mobilnosti i globalnih migracija igrači često imaju više izbora. Kako Hrvatska kao nogometna nacija odgovara na to?
• Razvojni sustav i prilike: Koliko je važno imati jasnu stazu za mlade igrače da dobiju priliku u seniorskoj reprezentaciji, bez čekanja ili “zaglavljenja”?
• Emocija naspram pragme: Nogomet je i emocionalan sport. Igrač kao Sigur mora balansirati pripadnost (Hrvatska kao domovina obitelji) i realnost (Kanada kao mjesto razvoja, prilika i budućnosti).
• Kimlik i identitet: Sigurova odluka pokazuje da se nacionalni identitet više ne definira samo po mjestu rođenja ili podrijetlu — nego i kroz osobne iskustva, razvoj, mjesto odrastanja i karijere.

Sigur je igrač koji može biti veliki. Igra kao defenzivni vezni ili desni bek — pozicije koje su u modernom nogometu vrlo tražene. U Kanadi mu je pružena prilika da postane važna karika u reprezentaciji već sada.
Hrvatska je, s druge strane, izgubila potencijalno važnog igrača — ne zato što nije talentiran, nego zato što su uvjeti i perspektiva za njega bile drugačije.

Sigurov put može biti primjer za mlađe igrače — da biraju mjesto gdje će igrati, rasti i biti važni — a ne samo simbolični članovi velike nacije.

Odluka Nika Sigura da nastupi za Kanadu umjesto Hrvatske nije “izdaja” — ona je pragmatičan izbor mladog igrača koji je razmotrio sve aspekte svoje karijere, identiteta i budućnosti.

Za Hrvatsku, to je poziv na razmišljanje: kako čuvati svoje talente i ponuditi im uvjete da žele ostati. Za Kanadu, to je simbol rasta i ambicije — da mogu privući igrače i graditi ozbiljnu reprezentaciju.

A za Sigu­ra — to je početak nove faze. Igra za zemlju u kojoj je odrastao, s prilikom da odmah bude važan, a ne samo perspektiva.

U nogometu, kao i u životu, izbor nije uvijek “velika nacija vs. mali klub” — nego “gdje ja mogu rasti, igrati i biti vrijedan”. I Sigur je izabrao upravo to.