Zašto nijedan Hrvat ne može igrati za Athletic Bilbao?

Athletic Bilbao osnovan je 1898. godine i jedan je od samo tri kluba koji nikada nisu ispali iz španjolske prve lige. Tijekom povijesti klub je postao simbol baskijskog identiteta, kulture i tradicije.

Pravilo nije potpuno jednostavno kao “moraš biti rođen u Baskiji”. Danas Athletic uglavnom dovodi igrače koji:

• su rođeni u Baskiji,
• imaju baskijsko podrijetlo,
• ili su nogometno školovani u baskijskim klubovima.

To znači da nije presudna nacionalnost nego povezanost s baskijskim nogometnim prostorom.

Većina hrvatskih nogometaša nema nikakvu vezu s Baskijom. Rođeni su i nogometno odgojeni u Hrvatskoj ili drugim državama pa automatski ne zadovoljavaju Athleticove kriterije.

Primjerice, igrači poput Luke Modrića, Joška Gvardiola ili Marka Livaje, bez obzira na kvalitetu, nikada ne bi mogli potpisati za Athletic jer nisu povezani s baskijskom regijom.

Drugim riječima, problem nije hrvatska nacionalnost nego nedostatak baskijske veze.

Teoretski da.

Kad bi hrvatska obitelj živjela u Baskiji i njihovo dijete prošlo omladinsku školu nekog baskijskog kluba, takav bi igrač mogao steći pravo nastupa za Athletic.

Slično se događalo s nekim igračima koji nisu bili etnički Baskijci, ali su odrasli i nogometno se razvili u Baskiji.

Dakle, nije nemoguće da jednog dana neki Hrvat zaigra za Athletic, ali morao bi imati vrlo specifičnu životnu priču povezanu s tom regijom.

Da, ali gotovo svi imali su baskijske korijene ili su odrasli u Baskiji.

Najpoznatiji primjer posljednjih godina je Aymeric Laporte. Rođen je u Francuskoj, ali potječe iz baskijske obitelji pa je mogao igrati za Athletic. Zanimljiv nam je u tom pogledu i BiH napadač Kenan Kodro, koji je se rodio u Baskiji pa igrao za Bilbao te istovremeno nosio dres “Zmajeva”.

Slično vrijedi i za brojne druge nogometaše koji nisu rođeni u Španjolskoj, ali imaju baskijske korijene.

Mnogi su predviđali da će Athletic s vremenom napustiti svoju filozofiju jer se natječe protiv klubova koji troše stotine milijuna eura na transfere.

Dogodilo se upravo suprotno.

Athletic je ostao vjeran tradiciji i zbog toga uživa golemo poštovanje u nogometnom svijetu. Klub redovito igra u vrhu španjolskog nogometa, osvaja trofeje i proizvodi igrače poput Iker Muniain, Nico Williams i Unai Simón.

Navijači Athletica smatraju da je upravo ta posebna filozofija razlog zbog kojeg je njihov klub drugačiji od svih ostalih.

Zanimljivo je da su hrvatski nogometaši tijekom godina igrali protiv Athletica u europskim natjecanjima. Posebno se pamti dvoboj iz 2012. godine kada je NK Slaven Belupo u kvalifikacijama za Europsku ligu pobijedio Athletic 2:1 u Koprivnici, iako je baskijski sastav prošao dalje zahvaljujući rezultatu iz prve utakmice.

Osim te poveznice, nijedan hrvatski igrač nikada nije nosio crveno-bijeli dres kluba iz Bilbaa.

Razlog zašto nijedan Hrvat nije igrao za Athletic Bilbao nema veze s kvalitetom hrvatskih nogometaša. Hrvatska je proizvela igrače svjetske klase koji su nastupali za najveće klubove Europe, od Real Madrida i Barcelone do Bayerna i Manchester Cityja.

Problem je jednostavno u tome što Athletic Bilbao već više od sto godina njeguje jedinstvenu filozofiju prema kojoj za klub mogu igrati samo nogometaši povezani s Baskijom. Dok god se ta tradicija nastavi, Hrvate ćemo gledati protiv Athletica, ali vrlo teško i u njegovu dresu.