Za Hrvatsku, jučer su okončane druge najuspješnije olimpijske igre od osamostaljenja, zajedno uključujući ljetne i zimske. Dakle, od 1992. godine i Albertvillea, hrvatska se zastava vijorila na ukupno 16 olimpijskih igara, a naše su sportašice i naši sportaši bili uspješniji jedino prije pet godina na ljetnim Olimpijskim igrama u Riju kada je „palo” čak deset medalja – pet zlatnih, tri srebrne i dvije brončane. Tada smo se našli na 17. poziciji zemalja-osvajača medalja, što je bilo prvi put da smo u Top 20 na ljetnim OI, a ukupno treći put, nakon ZOI u Salt Lake Cityju 2002. (12. mjesto) i u Torinu 2006. (16. mjesto). U Tokiju smo završili na 26. mjestu s tri zlata, tri srebra i dvije bronce još jednom pokazavši svijetu koliko sportskog talenta posjeduje jedna mala Hrvatska…
Raznovrsnost se poštuje
Već sam u prošlom komentaru spominjao koliki je to uspjeh Hrvatske kada se pogleda veličina i mnogoljudnost ostalih država koje nas okružuju na tablici osvajača olimpijskih odličja. Iako smo u drugoj polovici Igara u Tokiju pali s 15. na konačnu 26. poziciju, ispred nas se od manje naseljenijih zemalja nalazi jedino Jamajka na 21. mjestu s četiri zlata, jednim srebrom i četiri bronce. Međutim, ovoj prekrasnoj karipskoj zemlji glavni, rekao bih, i jedini forte je – atletika. Od tih devet medalja, u kraljici sportova su ih osvojili, ni više (jer je nemoguće), ni manje – svih devet. Mislim da je ipak vrijednijih osam hrvatskih nego devet jamajčanskih, budući da su se naši iz Tokija vratili s odličjima iz pet sportova (taekwondo, veslanje, tenis, jedrenje i gimnastika). Raznovrsnost se više poštuje. No, treba i simpatičnim Jamajčanima zapljeskati na ponovnoj atletskoj dominaciji.
Puno smo se uzdali u vaterpoliste
Matea Jelić, Martin i Valent Sinković, Mate Pavić i Nikola Mektić, Marin Čilić i Ivan Dodig, Tonči Stipanović, Tin Srbić, Toni Kanaet i Damir Martin. Deset junaka i jedna junakinja. A ne možemo se oteti dojmu da ih je moglo biti i više. Ne želim biti cjepidlaka jer, u krajnju ruku, i ne smijem, budući da je konačni konto od osam medalja još jedan veliki uspjeh za hrvatski sport koji proživljava, kako mnogi naglašavaju, „krizu ekipnih sportova”. Jako puno smo se uzdali u „Barakude” koje su se prvi put nakon Pekinga 2008. u svoju domovinu vratile bez medalje. Sjetimo se da je jako malo nedostajalo da ih uopće ne gledamo u Japanu, kao što nismo gledali rukometaše, košarkaše, ali i mlade nogometaše koji su prošle godine imali šansu kroz Europsko prvenstvo izboriti OI. Dogodio nam se „mali potop” ekipnih sportova te smo se morali najviše uzdati u one koji su tražili put do medalje u pojedinačnim sportovima.
Osam slučaja
Ali, gledajući one hrvatske sportašice i sportaše koje smo pratili u Tokiju, konačni zbir od osam medalja mogao je biti dodatno podebljan. Nakon prve polovice tokijskih Igara jako nam je primamljivo izgledalo sedam odličja, a već smo na olimpijskom postolju vidjeli i Sandru, Kvesića, Goršu, „Barakude”, možda i Starčevića,… Rekord nam se činio nadohvat ruke, a onda je izostala sportska sreća, ona sreća za koju često mislimo kako ide na mlin većim, jačim zemljama. Sandra je, tako, ostala na najmanje zahvalnome četvrtome mjestu bacanja diska, jedini hrvatski karatist u Tokiju, Ivan Kvesić, jedno je mjesto bio prekratak od medalje, Gorša je u trostavu zauzeo petu poziciju, njegov kolega Maričić šestu. Starčeviću je protivnik skočio na glavu i tako mu uzeo medalju. A mogu dati ruku u vatru da je Božo kvalitetniji i bolji hrvač od Iranca. Božin dobri prijatelj i još jedan odličan hrvač, Ivan Huklek, izgubio je u borbi za broncu, kao i najbolja hrvatska džudašica, Barbara Matić.
Igre koje će strijelci što prije htjeti zaboraviti
Dakle, naveo sam osam slučaja u kojima su naše sportašice i sportaši bili nadomak medalje. Treba spomenuti i nesretne strijelce koje je jako pogodila vijest o lošem zdravstvenom stanju trenera Snježane Pejčić, Sena Čusta, koji je još uvijek u Tokiju sa suprugom i kćeri. Kao i za Božu, tako bih i za streljače dao ruku u vatru da će se iz Japana vratiti s najmanje dvije medalje (u najgorem slučaju), jer vrijede za takav doseg. Naravno, u normalnim okolnostima. Još kad se pogleda da su na posljednjem SP-u osvojili čak pet odličja, od kojih četiri u olimpijskim disciplinama.
Na prvih pet OI 17 medalja, na sljedećih tri – 24
Dakako, ne smijemo biti previše jednostrani jer je tako Damir Martin vrlo lako mogao ostati bez medalje, no potegnuo je „zvjerski” u posljednjih 400 metara finala samca te nam priuštio novo veslačko odličje. Pa recimo, Toni Kanaet, da je izgubio posljednju borbu niti on ne bi bio na popisu osvajača olimpijske medalje. Ne smijemo razmišljati „što bi bilo, da bi bilo”, ipak u džepu imamo osam novih olimpijskih odličja s kojima smo došli do brojke od 41 medalje na ljetnim Igrama te ukupno 52 medalje, ako pogledamo i zimske. Fantastičan je to podatak, a još je bolji kad vidimo koliko smo se „dignuli” na posljednjim trima ljetnim OI, od Londona 2012. godine. U pet ljetnih olimpijskih igara do tada, Hrvatska je uzela 17 medalja, od kojih tri zlata. Od te 2012. godine, bogatiji smo za čak 24 odličja i 11 zlata. Treba li još što nadodati?
Hrvatski osvajači medalja u Tokiju
MEDALJA | SPORTAŠ/ICA | SPORT | DISCIPLINA | DATUM |
---|---|---|---|---|
ZLATO | Matea Jelić | Taekwondo | Do 67 kg | 26. srpnja |
ZLATO | Martin i Valent Sinković | Veslanje | Dvojac bez kormilara | 29. srpnja |
ZLATO | Nikola Mektić i Mate Pavić | Tenis | Parovi | 30. srpnja |
SREBRO | Marin Čilić i Ivan Dodig | Tenis | Parovi | 30. srpnja |
SREBRO | Tonči Stipanović | Jedrenje | Laser | 1. kolovoza |
SREBRO | Tin Srbić | Gimnastika | Preča | 3. kolovoza |
BRONCA | Toni Kanaet | Taekwondo | Do 80 kg | 26. srpnja |
BRONCA | Damir Martin | Veslanje | Samac | 30. srpnja |
Olimpijske igre po uspješnosti Hrvatske od 1992.
POZICIJA | IGRE | BR. SPORTAŠA | ZLATA | SREBRA | BRONCE | MEDALJE | RENKING |
---|---|---|---|---|---|---|---|
1. | Rio 2016. (lj) | 87 | 5 | 3 | 2 | 10 | 17. |
2. | Tokio 2020. (lj) | 59 | 3 | 3 | 2 | 8 | 26. |
3. | London 2012. (lj) | 110 | 3 | 1 | 2 | 6 | 26. |
4. | Salt Lake City 2002. (z) | 14 | 3 | 1 | 0 | 4 | 12. |
5. | Atena 2004. (lj) | 81 | 1 | 2 | 2 | 5 | 44. |
6. | Torino 2006. (z) | 22 | 1 | 2 | 0 | 3 | 16. |
7. | Atlanta 1996. (lj) | 84 | 1 | 1 | 0 | 2 | 45. |
8. | Sydney 2000. (lj) | 88 | 1 | 0 | 1 | 2 | 49. |
9. | Peking 2008. (lj) | 105 | 0 | 2 | 3 | 5 | 59. |
10. | Vancouver 2010. (z) | 19 | 0 | 2 | 1 | 3 | 21. |
11. | Barcelona 1992. (lj) | 39 | 0 | 1 | 2 | 3 | 44. |
12. | Soči 2014. (z) | 11 | 0 | 1 | 0 | 1 | 25. |
13. | Albertville 1992. (z) | 4 | 0 | 0 | 0 | 0 | – |
13. | Lillehammer 1994. (z) | 3 | 0 | 0 | 0 | 0 | – |
13. | Nagano 1998. (z) | 6 | 0 | 0 | 0 | 0 | – |
13. | Pyeongchang 2018. (z) | 19 | 0 | 0 | 0 | 0 | – |
z – zimske OI