Od čega se sastoje olimpijske medalje? Odgovor se na prvu čini očitim: od zlata, srebra i bronce. To baš i nije istina. Zanimljivo da je srebrna medalja jedina koja je zapravo napravljena od svog čistog elementa – srebra. Dakle, od čega su napravljene ostale medalje, i za što biste ih još potencijalno mogli koristiti?
Zlato
Zlatne medalje ne sastoje se od čistog zlata – to bi ih učinilo premekanim. Umjesto toga, one su napravljene od čistog srebra, sa šest grama pozlaćenog materijala koji je razliven po medalji.
Zlato i srebro vrlo su stabilni elementi, pri čemu nijedan ne reagira sa zrakom, a zlato je čak stabilnije od srebra. Ako otopite medalju i natopite je dušičnom kiselinom, srebro bi reagiralo i postalo srebrni nitrat, ali bi zlato ostalo stabilno, što znači da biste mogli odvojiti dva metala.
Zlatna medalja teška je 556 grama. Po tržišnoj cijeni od 80 američkih dolara po gramu zlata i jednog američkog dolara po gramu srebra, ako biste imali zlatnu medalju u rukama, bili biste u posjedu više od tisuću dolara, 480 dolara bi otpalo na zlato, a 550 dolara na srebro.
Poznato je da sportaši prodaju svoje zlatne olimpijske medalje potpuno netaknute, takve kakve jesu, ostvarujući mnogo veći profit, i to čak u milijunima, tako da tržišna vrijednost vjerojatno nije najbolji način da zaradite novac od zlatne medalje. Više se isplati biti sportaš. No, jasno, do takve razine užasno je teško doći.
Srebro
Srebrne medalje jedine su napravljene od čistog elementa: sve su uistinu kemijske oznake Ag. Teške su od 550 grama, a njihova čistoća čini ih kemijski korisnijima od ostalih medalja: ako želite upotrijebiti srebro za oblaganje šalice čaja ili dizajn boljeg zaslona na dodir, samo biste ga trebali zagrijati na 962°C i rastopiti ga, bez ikakvog daljnjeg pročišćavanja.
Ipak, budite oprezni: iako nije jako reaktivno u čistom obliku, postaje mnogo vjerojatnije da će srebro potamniti kada ga počnete miješati s drugim stvarima. Čak i legura srebra, koja se sastoji od 92,5% čistog srebra i 7,5% bakra (ili nekog drugog metala), tamni na zraku.
Bronca
Bronca je vrlo star i dobro prepoznat metal, ali nije čisti element, niti su brončane medalje tehnički „brončane” – one su mesing, odnosno, slitine bakra i cinka.
Bronca je obično legura bakra i kositra, ali brončane medalje su legura od 95% bakra i 5% cinka. To se naziva „crveni mjed”, iako je industrijski crveni mjed, koji se koristi u ventilima i vodovodima, obično manje čist od ovoga, s oko 85% bakra i mješavinom kositra, cinka, olova i drugih metala.
Ipak, bakar i cink, dok su sami po sebi vrlo mekani metali, legiraju se kako bi se dobio mnogo tvrđi metal. Brončana medalja je najlakša medalja, s oko 450 grama.
Reciklirane nagrade
Iako je loša ideja ponovno upotrijebiti metale nakon što postanu medalje, tradicija je u posljednjem desetljeću uključivati reciklirane materijale u olimpijske medalje.
U Tokiju na Olimpijskim igrama ove godine 100% metala u medaljama je reciklirano. Između 2017. i 2019. godine, ljudi diljem Japana donirali su stare elektroničke uređaje iz kojih su izvučeni plemeniti metali.
Vlada je ukupno prikupila nekoliko milijuna tona opreme, a za brončane medalje izvukla 32 kilograma zlata, 3.500 kilograma srebra i 2.200 kilograma bakra i cinka.
Dakle, Matea Jelić, braća Sinković, Nikola Mektić, Mate Pavić, Marin Čilić, Ivan Dodig, Tonči Stipanović, Tin Srbić, Toni Kanaet i Damir Martin u ovom trenutku u svojim domovima nemaju čiste materijale kako mnogi misle. Čilić, Dodig, Stipanović i Srbić još donekle, sa svojim srebrnim medaljama, no ostatak društva je prevaren. Naravno, šalimo se malo. Svatko bi htio biti na taj način prevaren…