Točno 15 godina je prošlo od skijaške utrke koja nam je svima ostala u vječnom sjećanju. Povijesne utrke. Nikad viđene prije. Jedne od najvećih u povijesti Svjetskoga kupa. Nismo ni slutili da će ta sljemenska utrka biti jedna od posljednjih u karijeri velike Janice Kostelić, najveće sportašice koju je Hrvatska ikada imala. A profesionalnu karijeru završila je sa samo 25 godina! Igrom sudbine, ta legendarna priredba na Sljemenu 2006. godine, tijekom koje je Janica odvezla čitavu drugu vožnju bez jednog štapa te ostavila do tada prvoplasiranu Šarku Zahrobsku za fascinantnih sekundu i 90 stotinki, „pogodila“ se na Janičin 24. rođendan. Bio je to njen poklon svima nama. Međutim, egoisti bi zaključili da je naredne godine uslijedila kazna, no ustvari, uslijedilo je razdoblje ubiranja plodova. Dosta ozljeda, dosta operacija, kojih je ionako bilo previše za tako mladu djevojku. „Sada želim uživati“, mislila je Janica kada je u travnju 2007. godine u Tomislavovom domu objavila kraj karijere. Odmori se, zaslužila si!
Nepobjediva u mlađim kategorijama
No, do tog zasluženog odmora trebalo je nekako doći, a nitko ga nije toliko zaslužio kao Janica. Kada retrospektivno pogledamo na njezine nastupe u Topolinu, svojevrsnom Svjetskom prvenstvu za mlađe dobne kategorije koji je prije nekoliko godina ukinuto, ali i Pinocchiju, nimalo ne čude rezultati koje je postizala u seniorskoj konkurenciji. Nitko joj se u tinejdžerskoj fazi nije mogao niti približiti, a nije da nije imala konkurenciju. Marlies Schild, Nicole Hosp, Anja Paerson. Sve su to djevojke koje je Janica pobjeđivala i kao „klinka“ i kao velika cura.
Prvo postolje u Park Cityju
Sa samo 16 godina debitirala je u Svjetskom kupu te je već u svojoj šestoj utrci (?!) stigla do prvog postolja (sa startnim brojem 53!), među velikim, poznatim, kako bi današnji veliki talent hrvatskoga skijanja, Zrinka Ljutić rekla, „ozbiljnim curama“. Bilo je to 21. studenog 1998. u američkom Park Cityju u slalomskoj utrci. Za pobjednicom Slovenkom, Urškom Hrovat zaostala je nepunih sedam desetinki. Ona i Anja Paerson bile su jedine skijašice u drugoj slalomskoj vožnji koje su rođene u 80-ima. Pamtit će taj dan hrvatsko skijanje kao povijesni. Bilo je to prvo hrvatsko postolje u povijesti Svjetskoga kupa.
Prva pobjeda u St. Antonu
Prva pobjeda stigla je u austrijskom St. Antonu 17. siječnja 1999. godine. Dakle, sa samo 17 godina i 12 dana. U istom je danu osvojila velikih 160 bodova, i to trećom pozicijom u slalomu, odnosno, pobjedom u kombinaciji, gdje je 54 stotinke iza sebe ostavila Hilde Gerg, te 59 stotinki Trude Gimle. Novo postolje u slalomu donijelo joj je ukupnu pobjedu tog prekrasnog vikenda, a zanimljivo je da je upravo slalom spomenula u jednom intervjuu nekoliko godina kasnije kao disciplinu koja joj je najmanja draga.
Deset operacija u kratkoj karijeri
Nakon fantastične debitantske sezone u Svjetskom kupu koju je završila na 11. mjestu ukupnog poretka, slijedili su veliki problemi s ozljedama, uglavnom koljena. Nekoliko godina kasnije imala je probleme i sa štitnjačom, a kad se zbroje sve operacije koje je Janica imala tijekom karijere, dolazimo do brojke – deset! Pazite, do 25. godine života. Još kad se zbroje i Ivičine operacije dolazimo do zapanjujuće brojke od 26! Međutim, nepokolebljivu Janicu nije to naročito mnogo smetalo. Nakon svakog odlaska pod nož vratila bi se još jača. Bol i bolest uvijek su je činile još jačom. Jednom prilikom izjavila je:
„Uvijek odlično skijam kad sam bolesna.“
Nedodirljiva u „najmanje dragoj disciplini“
Nakon odlaska na prvu veću pauzu uzrokovanu ozljedom koljena, uslijedilo je ono za što smo svi znali da je Janica, kao all-around skijašica, spremna – napad na veliki kristalni Globus. Sezone 2000./01. najveće protivnice bile su joj Švicarka Sonja Nef, Francuskinja Regine Cavagnoud te prva pratiteljica Austrijanka Renate Goetschl. Kad god bi se Janica te sezone penjala na pobjedničko postolje, popela bi se na ono najviše, a to se dogodilo devet puta (osam puta u „najmanje dragom“ slalomu). Dakle, od ukupno 1256 osvojena boda, njih 900 osvojila je zahvaljujući prvim mjestima. Sa samo 19 godina postala je jedna od najmlađih osvajačica velikog Globusa. Nikad nije viđena takva dominacija neke slalomašice kao nje. S 824 slalomska boda „pomela“ je konkurentice, ostavivši prvu pratiteljicu Sonju Nef, za čak 440 bodova!
Bez ozljeda, bila bi najbolja ikada
Hrvatska je dobila sportsku megazvijezdu. Već je tada, dakle, u tinejdžerskoj fazi s 19 godina „stavljana“ u kontekst najveće hrvatske sportašice ikada. Eh, da nije bilo tih ozljeda… Tko zna do koje bi se dobi Janica natjecala u Svjetskom kupu rušeći rekorde. Postajemo izrazito hipotetski nastrojeni kad pogledamo sve Janičine dosege u karijeri. Da ih opisujemo jedan po jedan, trebali bismo uzeti godišnji odmor kako bismo ih mogli sročiti. Ovako, dovoljno ih je „ugurati“ u statističke podatke koji govore: tri velika Globusa (2001., 2003., 2006.), jedno drugo mjesto u ukupnom poretku (2005.), sedam malih Globusa (tri slalom, četiri kombinacija), 30 pobjeda i 55 postolja u Svjetskom kupu, šest medalja, od čega četiri zlatne na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju i Torinu, pet zlatnih medalja na SP-ima (u St. Moritzu i Bormiju), i još mnogo toga… Mogla je sve te uspjehe u najmanju ruku poduplati, da nije bilo tih vražjih ozljeda. Time bi bez premca bila najveća skijašica svih vremena.
Ništa bez oca
Prekrasno je bilo gledati nju i Ivicu kako rastu i ostvaruju vrhunske rezultate, te time „pale“ sportsku Hrvatsku. Postali su i ostali sinonim za „sportsku obitelj“, naravno, ako u čitavu priču uključimo čovjeka bez kojega Kostelići ne bi bili Kostelići. Otac Ante je na vrijeme, nagnan prljavim stvarima koje su se svojedobno događale u rukometu, promijenio sport te 90-ih postao skijaški trener. U skijanje je „uvukao“ Janicu i Ivicu te od njih napravio šampione, višestruke prvake svijeta, sportaše kakve Hrvatska nikad nije imala.
Prekrasno ju je bilo gledati
Janica je „do neba“ zahvalna svom ocu koji je od nje, ustvari, i napravio Janicu. Koliko god naglašavala, prilikom završetka karijere 2007. godine, da joj je dosadilo mučenje s ozljedama i mnogobrojnim operacijama, ali i da se želi posvetiti privatnom životu, nije mogla tako lako preboljeti odlazak iz profesionalnog skijanja.
„Kad malo vrijeme prođe, kad se slegnu dojmovi, još je lakše vidjeti kako ti je nekad bilo lijepo.“.
Janičine se riječi odnose na sve nas. Uistinu, bilo nam je prekrasno gledati te dok si se spuštala planinskim obroncima Aspena, St. Moritza, Semmeringa, a posebno zagrebačkog Sljemena. Zbog nje, „Snježne kraljice“, Snježna je kraljica stigla u Zagreb, a prava šteta što nije uranila nekoliko godina. Onda ne bismo sigurno još uvijek čekali na prvo hrvatsko slavlje na domaćoj utrci. Sve u svemu, kako je tebi, Janice bilo lijepo, nama je bilo još ljepše.
Statistički podaci Janičine karijere u Svjetskom kupu
| KATEGORIJA | JANIČIN PLASMAN | PRVOPLASIRANA |
|---|---|---|
| Veliki Globusi | 3. (3 Globusa) | Annemarie Moser-Proell (6) |
| Mali Globusi | 8. (7 Globusa) | Lindsey Vonn (16) |
| Globusi u kombinaciji | 1. (4 Globusa) | Brigitte Oertli (4), dijele poziciju |
| Pobjede u slalomu | 5. (20 pobjeda) | Mikaela Shiffrin (43) |
| Pobjede u kombinaciji | 4. (6 pobjeda) | Hanni Wenzel (8) |
| Pobjede | 11. (30 pobjeda) | Lindsey Vonn (82) |
| Super ranking* | 6. (202.15 bodova) | Lindsey Vonn (297) |
| Super ranking* u slalomu | 4. (71.2 bodova) | Mikaela Shiffrin (129.3) |
| Pobjede u tehničkim disciplinama | 8. (22 pobjede) | Mikaela Shiffrin (55) |
- druga skijašici u povijesti koja je pobijedila u svim disciplinama u jednoj sezoni – 2005./06. (nakon Petre Kronberger 1990./91.); kasnije je isti podvig uspjela ponoviti još jedino Tina Maze (2012./13.)
- u sezoni 2004./05. kao drugoplasirana u ukupnom poretku ostvarila najmanji zaostatak za prvakinjom, Anjom Paerson – 3 boda (srušen rekord Vreni Schneider i Katje Seizinger iz sezone 1994./95. – 6 bodova)
Podrška svima pogođenima potresom!
Petrinja, Sisak, Glina i sva okolna mjesta – uz vas smo!
