Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Ostalo

ANKETA #2 Pitamo Vas: Koji je najveći hrvatski sportski uspjeh iz 1993. godine?

Anketa #2

Kao što smo i najavili prošlog vikenda, na dan kada se obilježila 30. godišnjica otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Barceloni, 25. srpnja, započeli smo s velikim obilježavanjem tri desetljeća otkada je Hrvatska kao samostalna i suverena zemlja stupila na sportsku kartu svijeta. 

Godina 1993. bila je vrlo raznolika u svijetu sporta, pogotovo u košarkaškom. Početkom lipnja sve one koji su imalo pratili sport, šokirala je vijest o prometnoj nesreći Dražena Petrovića koja mu je uzela život, u njegovoj 29. godini. I dan-danas žalimo za tim danom, i zbog Dražena i njegove obitelji, ali i zbog cjelokupne hrvatske košarke koja je počela lagano tonuti u godinama koje su dolazile. Četiri mjeseca kasnije, Michael Jordan osupnuo je čitavi svijet kada je objavio kraj košarkaške karijere i početak nove, bejzbolske koja nije dugo trajala. Sjetimo se da je NBA napustio s tri svježa naslova osvojena s Bullsima… 

Da se ograničimo na hrvatskom sportu, u nastavku Vam donosimo pet najvećih hrvatskih uspjeha postignutih tijekom 1993. godine, a na Vama je da glasate u anketi ispod koji je najveći. Konačni rezultati bit će objavljeni u nedjelju… 

Alen Bokšić prvak Europe s Marseilleom 

Iako je proveo samo jednu sezonu u francuskom velikanu, Aleb Bokšić ušao je u povijest Marseillea kao jedan od najboljih stranaca. Sezonu ranije nije se naigrao u Cannesu zbog ozljeda, no u Provansi se potpuno “raspištoljio”. S 23 pogotka osvojio je nagradu za najboljeg strijelca Ligue 1 odvukavši Marseille do naslova prvaka (kasnije mu oduzet zbog korupcije), a podjednako dobar bio je i u Ligi prvaka. Sa šest golova smjestio se na drugo mjesto najboljih strijelaca, iza Romarija. Te je godine 23-godišnji Bokšić bio četvrti najbolji nogometaš svijeta u izboru Ballon d’Or, nakon Baggija, Bergkampa i Cantone. 

2. pretkolo: Glentoran 5:0, 3:0 

3. pretkolo: Dinamo Bukurešt 0:0, 2:0 (Bokšić 2) 

Grupna faza 

Rangers 2:2, 1:1 (Bokšić) 

Club Brugge 3:0, 1:0 (Bokšić 3) 

CSKA Moskva 1:1, 6:0 

Finale: Milan 1:0 

Obrana naslova europskog prvaka rukometaša Zagreba 

Bilo je te sezone nešto lakše jer se konačno igralo pred svojim navijačima, nije se trebalo putovati u Bavarsku ili Graz na “domaće” utakmice. Iskustvo među zagrebašima, koje je i dalje vodio mladi Zdravko Zovko, bilo je puno izraženije. Ipak je jedan trofej Kupa prvaka ponosno stajao u vitrinama. Do finala nije bilo velikih problema, pamti se debi u Ledenoj dvorani u polufinalu protiv Lyona. Francuzi nisu imali šanse, kao niti Wallau u prvoj utakmici finala. Lijepu zalihu od pet pogodaka prednosti nosilo se u Frankfurt. No, ondje… Batine, šamari, nokauti. Vrlo nepoželjnu dobrodošlicu pripremili su nabrijani domaćini. Imali su +5 u finišu susreta, a onda se pojavio pokojni Iztok Puc i sjajnim golom s poda donio Zagrebu i drugi europski naslov u dvije godine. 

Igrali su: Tonči Peribonio, Rolando Pušnik, Nenad Kljaić, Željko Babić, Slavko Goluža, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Božidar Jović, Tettey Banfro, Patrik Ćavar, Ratko Tomljanović, Mirza Šarić, Vedran Ćurak. Trener: Zdravko Zovko 

2. kolo: Celje 17:18, 26:17 

Osmina finala: Maccabi Rishon LeZion 30:24, 32:20 

Četvrtfinale: Braga 26:21, 21:22 

Polufinale: Venissieux Lyon 23:19, 27:18 

Finale: Wallau 22:17, 18:22 

Finale vaterpolskoga Kupa prvaka između Jadrana i Mladosti 

Imati dva kluba u finalu najjačeg europskog natjecanja u bilo kojem sportu velika je stvar. Te 1993. godine prvi i jedini put dogodilo se da dva hrvatska kluba gledamo u finalu tadašnjega Kupa prvaka, današnje LEN-ove Lige prvaka. Nakon što je Mladost vladala europskim vaterpolom na prijelazu iz 80-ih u 90-e, ta je čast pripala splitskom Jadranu na početku 90-ih. Godinu ranije u spektakularnom finalu u Trstu protiv Savone ispisali su povijest hrvatskog sporta (prva europska titula za neki hrvatski sportski klub), a potom su u dvije utakmice nadmudrili mladostaše u bitki “Sjever-Jug”. 

Igrali su za Jadran: Renco Posinković, Renato Vrbičić, Joško Kreković, Mislav Bezmalinović, Anto Vasović, Mario Budimir, Danko Duhović, Dejan Savičević, Ognjen Kržić, Albert Pavlović, Istvan Doczi, Adrian Ježina, Ante Bratić. Trener: Vlaho Mišo Asić 

Jadran 

Četvrtfinale: Savona 10:11, 13:11 

Polufinale: Cacel Nice 7:9, 11:8 

Finale: Mladost 7:8, 6:4 

Mladost 

Četvrtfinale: Mosca 14:7, 11:8 

Polufinale: Polar Bears Ede 8:8, 13:6 

Finale: Jadran 8:7, 4:6 

Mediteransko zlato muške rukometne reprezentacije 

Da je bilo ideje za predolimpijskim rukometnim turnirom uoči Barcelone 1992., vjerujemo kako bismo ondje gledali i našu mušku reprezentaciju. Prvi izlazak na međunarodnu pozornicu dogodio se godinu kasnije u francuskom Languedoc-Roussillonu. Nedugo nakon što je sa zagrebašima uzeo drugu europsku titulu, Zdravko Zovko poveo je nacionalnu selekciju u lov na mediteransko zlato. Ekipa se sastojala od jakih igrača poput Puca, Saračevića i Ćavara, a koliko su bili jaki govori podatak da su u finalu domaće Francuze ostavili na –7. Da ovi nisu imali uvijek raspoloženog Stoecklina, bila bi ta razlika i veća. Bilo je to prvo od sedam zlata muške reprezentacije na međunarodnim natjecanjima. 

Igrali su: Tonči Peribonio, Mirko Bašić, Goran Perkovac, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Bruno Gudelj, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Ratko Tomljanović, Vlado Šola, Vladimir Jelčić, Patrik Ćavar, Irfan Smajlagić, Nenad Kljaić. Izbornik: Zdravko Zovko 

1. kolo: Tunis 34:16 

2. kolo: Slovenija 24:18 

3. kolo: Grčka 29:25 

4. kolo: Italija 22:15 

Polufinale: Egipat 25:24 

Finale: Francuska 26:19 

Europska bronca muške košarkaške reprezentacije 

Bila su samo dva i pol tjedna preostala do prvog EP-a naše muške košarkaške reprezentacije. A onda šok. Dražen Petrović stradao je u prometnoj nesreći ostavivši čitavu Hrvatsku u nevjerici i očaju, ali i košarkaški svijet. Taj Euro morao se odigrati bez njega, iako smo sigurni da bi se s legendarnim Draženom slavilo zlato. Ovako su njegovi suigrači gurali koliko se može na krilima Rađe koji je izabran u idealnu petorku prvenstva. U polufinalu su bili bolji Rusi, a koliki su mentalni giganti bili naši košarkaši govori činjenica da su u utakmici za broncu razbili Grke s +40. S mislima na Dražena. U njegovu čast. 

Igrali su: Velimir Perasović, Alan Gregov, Ivica Žurić, Vladan Alanović, Franjo Arapović, Žan Tabak, Stojko Vranković, Danko Cvjetićanin, Arijan Komazec, Dino Rađa, Emilio Kovačić, Veljko Mršić. Izbornik: Mirko Novosel 

Prvi krug 

1. kolo: Bugarska 104:83 

2. kolo: Francuska 100:95 (nakon produžetka) 

3. kolo: Turska 113:63 

Drugi krug 

1. kolo: Belgija 106:74 

2. kolo: Njemačka 70:63 

3. kolo: Estonija 98:80 

Četvrtfinale: BiH 98:78 

Polufinale: Rusija 76:84 

Za broncu: Grčka 99:59 

Poll Maker

Najveći hrvatski sportski uspjesi po godinama od 1992. (Vaš izbor)

  • 1992. olimpijsko srebro muške košarkaške reprezentacije
  • 1993. ?
Ostavi komentar

Možda će vas zanimati