Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Ostalo

ANKETA #3 Pitamo Vas: Koji je najveći hrvatski sportski uspjeh iz 1994. godine?

Anketa #3

Foto: Screenshot HNS YT

Na dan kada se obilježila 30. godišnjica otvaranja ljetnih Olimpijskih igara u Barceloni, 25. srpnja, započeli smo s velikim obilježavanjem tri desetljeća otkada je Hrvatska kao samostalna i suverena zemlja stupila na sportsku kartu svijeta. 

Sam početak ljeta 1994. godine zapamćen je kao jedan od najluđih početaka sportskih ljeta ikada. Dana 17. lipnja, oči cijelog svijeta bile su uperene u bijeli Ford Bronco proslavljenog igrača američkog nogometa i glumca, O.J. Simpsona, dok je ovaj mirno sa svojim prijateljem prolazio autocestama Južne Kalifornije nekoliko dana nakon što su njegova žena i njezin ljubavnik pronađeni mrtvi. Istoga dana započinjalo je Svjetsko nogometno prvenstvo u SAD-u, New York Rangers proslavljao je NHL naslov, igrala se peta utakmica NBA finala, a legendarni golfer, Arnold Palmer, igrao je svoj posljednji US Open. Bilo je, svakako, zanimljivo toga lipnja, a kako je bilo u ostatku godine, i to iz perspektive hrvatskog sporta, pogledajmo u nastavku. Slijedi pet najvećih uspjeha hrvatskog sporta, a na Vama je da glasate u anketi ispod koji je najveći. Glasati možete do četvrtka kada će biti objavljeni konačni rezultati… 

Svjetsko zlato Igora Boraske, Tihomira Frankovića i Milana Ražova u dvojcu s kormilarom 

Kreatori prve hrvatske veslačke medalje na velikom natjecanju bili su Splićani, Igor Boraska i Tihomir Franković te njihov kormilar, Milan Ražov. I to ne bilo koje medalje, nego zlatne! Pored američkog Indianapolisa te se godine održavalo Svjetsko veslačko prvenstvo. U tim godinama Hrvatska je bila daleko od svjetskog vrha, svaki ulazak u A finale smatrao se gigantskim uspjehom. Hrvatski dvojac i njihov kormilar u tišini su očekivali mnogo, budući da su u SAD stigli s pobjedama u Duisburgu i Luzernu, koji je glasio za najjaču svjetsku regatu. Svjetsko finale izborili su kroz repasaž, a u samom A finalu pokorili su sve, iako su dobili opomenu pred diskvalifikaciju zbog preuranjenog starta. Već na 1.000 m bili su na vremenu 3:16 min. Bilo je to vrijeme koje niti jedan dvojac s kormilarom prije njih nije ostvario… 

1. Hrvatska 6:42.16 (Igor Boraska, Tihomir Franković, Milan Ražov) 

2. Italija +0.82 (Carmine Abbagnale, Gioacchino Cascone, Antonio Cirillo) 

3. Rumunjska +4.83 (Nicolae Spircu, Ioan Vizitiu, Marin Gheorghe) 

Drugo finale Wimbledona za Gorana Ivaniševića  

Nakon što je ispisao povijest hrvatskog sporta osvojivši prvu olimpijsku medalju (u paru s imenjakom Prpićem u Barceloni) i nakon što je ušao u svoje prvo wimbledonsko finale iste godine, Goran Ivanišević nastavljao je oduševljavati. Nije još imao niti navršene 23 godine, a već je igrao drugo finale u Wimbledonu. Ondje je dogurao kao četvrti nositelj i sa samo jednim izgubljenim setom, od Aleksandra Volkova u osmini finala. U finalu je, ipak, bio prejak prvi nositelj i glavni favorit, Pete Sampras, kojemu je to bila druga od sedam wimbledonskih titula. Goran je nakon Wimbledona zasjeo na drugo mjesto ATP ljestvice, nešto što nikada ranije, a ni kasnije nije pošlo za rukom nekom Hrvatu u pojedinačnoj konkurenciji. 

1. kolo: Meligeni 6:1, 6:3, 6:4 

2. kolo: Mronz (Q) 6:2, 7:6 (4), 6:1 

3. kolo: Mansdorf 6:3, 7:5, 6:4 

Osmina finala: Volkov 7:6 (3), 7:6 (6), 4:6, 6:2 

Četvrtfinale: Forget 7:6 (3), 7:6 (3), 6:4 

Polufinale: Becker (7) 6:2, 7:6 (6), 6:4 

Finale: Sampras (1) 6:7 (2), 6:7 (5), 0:6 

Svjetska bronca muške košarkaške reprezentacije 

Kao što su nam tih godina u košarci redovne mušterije bili Grci, tako smo mi Rusima bili također – redovne mušterije. Hrvatska košarkaška javnost uspjela se donekle smiriti nakon šokantne pogibije Dražena Petrovića, a u Kanadu na SP 1994. godine došla je još jača hrvatska selekcija nego godinu ranije na EP. Nakon Skansija i Novosela, na mjesto izbornika stigao je Josip “Pino” Gjergja. Do polufinala su se naši dečki prošetali, no onda je uslijedio tijesan poraz od Rusije koja je u finalu dobila “porciju” od SAD-a (+46) koji nije bio niti blizu najjačeg sastava, ali je ponovno bio dovoljno jak da nikog ne ostavi ravnodušnim (Shaquille O’Neal, Reggie Miller, Shawn Kemp, Dominique Wilkins, Joe Dumars,…). 

Igrali su: Josip Vranković, Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Vladan Alanović, Ivica Žurić, Davor Pejčinović, Stojko Vranković, Danko Cvjetićanin, Miro Jurić, Dino Rađa, Veljko Mršić. Izbornik: Josip Gjergja 

Prvi krug 

1. kolo: Kuba 85:65 

2. kolo: Južna Koreja 104:53 

3. kolo: Australija 83:69 

Drugi krug 

1. kolo: Kina 105:73 

2. kolo: Kanada 92:61 

3. kolo: Grčka 81:55 

Završnica 

Polufinale: Rusija 64:66 

Za broncu: Grčka 78:60 

Europska bronca muške rukometne reprezentacije 

Poslije debija na međunarodnoj sceni godinu ranije na Mediteranskim igrama gdje je osvojeno povijesno zlato, uslijedio je pokušaj dodatnog iskoraka. Bilo je to prvo veliko natjecanje naše reprezentacije (pod “velikim” ulazi sveto trojstvo – OI, SP, EP) i već smo tada bili među favoritima. No, među njima su bili i Francuzi koji su u Portugal stigli kao svjetski viceprvaci i brončani s Igara u Barceloni. Već na startu sučelili smo se s njima i doživjeli poraz, da bismo malo kasnije izgubili i od Rusa. No, to nam nije ugrozilo drugo mjesto koje je vodilo u polufinale, a iza nas su se smjestili Francuzi koji su morali u utakmicu za peto mjesto. U polufinalu je uslijedio i treći poraz, od Šveđana koji su u finalu “samljeli” Rusiju s +13. Izabranici Zdravka Zovka uspjeli su minimalnom razlikom pobijediti Dansku i osvojiti povijesnu europsku broncu. 

Igrali su: Zvonimir Bilić, Patrik Ćavar, Darko Franović, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Vladimir Jelčić, Nenad Kljaić, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Tonči Peribonio, Goran Perkovac, Iztok Puc, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Vlado Šola, Ratko Tomljanović. Izbornik: Zdravko Zovko 

Prvi krug 

1. kolo: Francuska 25:27 

2. kolo: Njemačka 24:22 

3. kolo: Rusija 18:21 

4. kolo: Rumunjska 24:23 

5. kolo: Bjelorusija 29:21 

Završnica 

Polufinale: Švedska 21:24 

Za broncu: Danska 24:23 

Pobjeda muške nogometne reprezentacije nad Italijom u Palermu (2:1) 

Godina 1994. bila je, svakako, povijesna za hrvatsku mušku nogometnu reprezentaciju. Konačno je hrvatski puk dočekao da navija za najbolje nogometaše Hrvatske u kvalifikacijama za veliko natjecanje! Četiri godine uoči početka kvalifikacija za EP 1996., “Vatreni” su igrali samo prijateljske utakmice, pobijeđujući jake reprezentacije, poput Meksika (3:0) i Ukrajine (3:1) u Zagrebu te Španjolske (2:0) u Valenciji. U rujnu je odigran povijesni susret protiv Estonije u prvom kolu kvalifikacija (2:0), nakon čega je upisana nova pobjeda protiv Litve (2:0), prva na domaćem terenu (Maksimir). U studenom je uslijedilo najveće slavlje do tada, velika pobjeda nad Talijanima, svjetskim doprvacima, u Palermu rezultatom 2:1. Šuker je dvama pogocima zapečatio sudbinu Italiji koja je, naposljetku, završila drugoplasirana u skupini. Iza Hrvatske… 

Igrali su: Dražen Ladić, Elvis Brajković, Robert Jarni, Igor Štimac, Nikola Jerkan, Slaven Bilić, Aljoša Asanović, Robert Prosinečki (od 58. Mladen Mladenović), Davor Šuker, Zvonimir Boban, Nikola Jurčević (od 89. Ardian Kozniku). Izbornik: Tomislav Ivić (privremeno)

Powered by Poll Maker

Najveći hrvatski sportski uspjesi po godinama od 1992. (Vaš izbor)

Ostavi komentar

Možda će vas zanimati