Hrvatska je rukometna reprezentacija na Olimpijske igre 1996. godine došla kao druga reprezentacija svijeta i peta reprezentacija Europe. Do tih je mjesta došla u razmaku od godine dana, s tim da je peto mjesto u Europi ostvareno nešto manje od dva mjeseca prije početka Olimpijskih igara u Atlanti.
Razočarenje je bilo očito
Hrvatska je u Europsko prvenstvo ušla s jednim jako kvalitetnim sastavom od kojeg se očekivalo mnogo, posebice zbog činjenice da je osvojila to svjetsko srebro godinu ranije. U borbi za medalju na Europskom prvenstvu ključan je bio poraz od Jugoslavije 27:24. On je Hrvatsku ostavio na trećem mjestu skupine što je bilo dovoljno tek za borbu za peto mjestu u kojoj je Hrvatska bila jača od Češke. S obzirom na to da su Olimpijske igre bile odmah iza ugla, na kormilo reprezentacije postavljen je Velimir Kljaić, dok je tu poziciju napustio Abas Arslanagić.
Nije se znalo što očekivati
Uz vrlo malo vremena za implementiranje rukometne filozofije, zaista je malo tko znao što očekivati od reprezentacije na ovom natjecanju. Sasvim sigurno je posao otežavala i činjenica da je domaći mentalitet takav kakav je, odnosno da su već nakon tog Europskog prvenstva mnogi igrači prozvani gubitnicima. No, malo tko je mogao slutiti da će sav taj pritisak i rad u konačnici rezultirati povijesnim uspjehom.
Teška skupina
U prvom krugu Hrvatska je bila smještena u skupinu s domaćim SAD-om, Kuvajtom, Švicarskom te jako neugodnim protivnicima Šveđanima i novim europskim prvacima Rusima. Iz te skupine dalje su prolazile samo dvije reprezentacije tako da se odmah znalo koje su utakmice najbitnije.
Nakon tri pobjede nad Švicarskom, Kuvajtom i SAD-om, na red je došao okršaj protiv Rusa. Rusija je ranije izgubila od Švedske tako da bi porazom od Hrvatske ispala s natjecanja. 27 sekundi do kraja, pri rezultatu 24:24, Dimitrij Torgovanov je imao sedmerac odluke, ali Valter Matošević ga je obranio te osigurao Hrvatskoj napad za pobjedu. Nakon jednog kaotičnog napada, u zadnjim sekundama utakmice lopta je došla do Božidara Jovića koji postiže pogodak za pobjedu, prolazak u polufinale i izbacivanje europskih prvaka.
U zadnjem kolu tog prvog kruga, Hrvatska je igrala ono za što još nije znala da je tek prvi dio dvomeča sa Švedskom na Igrama. Umor od utakmice s Rusima očito je ostavio traga na igračima te je Švedska došla do uvjerljive pobjede od 27:18 i tako prošla dalje s prvog mjesta, dok je Hrvatska bila druga.
Repriza svjetskog finala
U polufinalu Olimpijskih igara, Hrvatska je dobila vodeću ekipu druge skupine i svoje stare znance – Francuze. S njima je samo godinu dana ranije igrala finale spomenutog Svjetskog prvenstva te je Francuska u njemu slavila s 23:19. Međutim, ovog puta stvari su se odigrale drukčije. U jednoj izuzetno kvalitetnoj utakmici, Hrvatsku je s osam pogodaka do pobjede predvodio Patrik Ćavar, a krajnji rezultat bio je 24:20.
U finalu nova prilika za osvetom
Švedska je u drugom polufinalu nadigrala Španjolsku s 25:20 i s obzirom na rezultat u prvom krugu u kojem su svladali Hrvatsku s lakoćom, u finale došla prepuna samopouzdanja. Međutim, igra koju je pokazala Hrvatska u toj utakmici, naročito u prvom poluvremenu, bila je vrijedna najsjajnijeg odličja koje postoji.
Već na poluvremenu bilo je velikih pet golova razlike za Hrvatsku. No, u drugom poluvremenu osjetio se blagi pad i Šveđani su se sve više približavali. Ipak, nisu uspjeli nadoknaditi taj zaostatak, već su sedam sekundi do kraja došli na zaostatak od samo jednog gola, a tada je bilo nemoguće više se nadati nekom čudu.
Jović je nakon isteka vremena zabio i 28. gol za Hrvatsku koji se nije računao, ali to više apsolutno nikome u dvorani nije bilo važno, jer Hrvatska je došla do prvog olimpijskog zlata ikad. Zlata kojeg ćemo pamtiti zauvijek.
Zlatni olimpijci 1996. u Atlanti:
Patrik Ćavar
Valner Franković
Slavko Goluža
Bruno Gudelj
Vladimir Jelčić
Božidar Jović
Nenad Kljaić
Venio Losert
Valter Matošević
Zoran Mikulić
Alvaro Načinović
Goran Perkovac
Iztok Puc
Zlatko Saračević
Irfan Smajlagić
Vladimir Šujster
