Stvarno imamo sreće s tim vratarima. Najprije Siniša Školneković, pa potom Frano Vićan, zatim Josip Pavić, a posljednjih godina Marko Bijač. Teško se odlučiti koji je kvalitetniji i veći vratar od navedenih. Ovaj potonji odveo nas je do zlata na netom završenom Europskom prvenstvu u Splitu. Kakvih je sve predstava Marko imao u prošlosti, ne možemo sa sigurnošću reći da mu je ovo najbolji turnir u životu. Sjetimo se samo Olimpijskih igara u Riju 2016., ali i Svjetske lige 2019. godine. Na oba natjecanja “Barakude” su stigle do finala zahvaljujući njegovim grandioznim obranama.
‘Ima nas samo tri-četiri iz Tokija’
Četirima Dubrovčanima zlato je zasjalo oko vrata, i svu četvoricu željno su dočekali u Gradu pripremivši im dobrodošlicu (Marko Bijač, Loren Fatović, Toni Popadić, Marko Žuvela). Bijaču i Fatoviću ovo nije prvi ovakav doček, no svaki je lijep. Njih dvojica jedni su od rijetkih koji u svojim vitrinama imaju i svjetsko zlato iz 2017. godine. Međutim, hrvatska “hobotnica” za Sportske novosti naglasila je kako nema dvojbe koji je podvig veći, isto kao i izbornik Tucak:
Ovo je veći uspjeh. Ona iz Budimpešte je bila drukčija momčad. Većina tadašnje momčadi igrala je Olimpijske igre u Riju godinu dana ranije. Neki su čak osvojili olimpijsko zlato 2012. godine. Dakle, ta je bila daleko iskusnija i prošli smo puno toga. Danas nas ima samo tri-četiri s Igara u Tokiju koje su bile lani. To dovoljno govori o ‘neiskustvu’ ovih mladih momaka, ali su pokazali ogroman karakter, srce, a na koncu i silnu kvalitetu. Ušli su sada kroz ogromna vrata na veliku vaterpolsku scenu i ja svim tim dečkima, baš na tomu, od srca čestitam.
Za razliku od prethodnog Eura, na ovom nije bilo problema s kondicijom. Iako su “Barakude” na EP-u 2020. stigle do polufinala, izrazito je zabrinjavajuć bio podatak da su na šest utakmica tog turnira, čak četiri puta izgubili posljednju četvrtinu. Poznati kondicijski trener, Pero Kuterovac, nije dopustio da se to ponovno dogodi:
U svim velikim uspjesima postoje brojni trenuci koji presuđuju na jednu ili drugu stranu. Bitno je samo da si što mirniji, samouvjereniji. Mi smo u više takvih trenutaka, pogotovo protiv Italije, Grčke i Mađarske, kada o Splitu govorim, bili sigurni. Prvenstveno u obrani. To nam je davalo sigurnost, samopouzdanje u teškim trenucima znajući da smo čvrsti. Istog bi trenutka to prenosili i u napad. Mislim da je to najveća odlika ovog zlata. Izdvajati jedan trenutak Splita, cijelog ljeta, bilo bi suludo. Bilo je milijun takvih trenutaka. Zahvaljujući Peri Kuterovcu bili smo fizički iznimno pripremljeni, glava ‘čista’ i onda mirni kada je najpotrebniji.
Jedan zanimljiv podatak – ovo je bilo prvo europsko prvenstvo koje je Hrvatska okončala bez izgubljene utakmice! Uz ovakvu momčad s Bijačem na golu, ne trebamo strahovati za budućnost.
