Proputovao je svijet, vidio razne kulture, upoznao razne ljude, no nigdje nije lijepo kao u Hrvatskoj. Igrao je u Kataru, Poljskoj, Turskoj, Rumunjskoj, a od početka prošle godine član je našičkog Nexea, u koji se vratio nakon osam dugih godina „lutanja“ svijetom. Trenutno proživljava možda i najljepše dane karijere, nakon 12 godina ponovno je pozvan u hrvatsku reprezentaciju, i to od istog izbornika, a sada je, za razliku od tada, vrlo blizu odlaska na veliko natjecanje – Svjetsko prvenstvo u Egiptu koje počinje u srijedu. Velika mu je čast igrati s veličinama poput Duvnjaka, Cindrića, Čupića i ostalih, ali i velika je čast nekim mladim igračima dijeliti svlačionicu s njim, poput njegovom suigraču iz Našica, Halilu Jaganjcu, ili desnom vanjskom Ivanu Martinoviću, dečkima koji su još pohađali osnovnu školu kada je protagonist naše priče „žario i palio“ premijerligaškim parketima diljem Hrvatske, braneći boje Medvešćaka, Nexea i Siscije. Njegovo ime je – Janko Kević.
Odnos Janko Kević – Vedran Zrnić
– Dobar je osjećaj biti ponovno u Nexeu. Mnogo toga promijenilo se od mog odlaska, vodstvo kluba, novi mladi trener i bolja sveukupna organizacija Nexea. Klubu je puno doprinio Vedran Zrnić na poziciji sportskog direktora, njegovo inozemno iskustvo uvelike je pomoglo da se Nexe postavi na novu razinu, bliže vrhunskim europskim ekipama – smatra Janko Kević koji ističe koga je nakon osam godina ponovno zatekao u našičkim svlačionicama.
– U klubu sam opet našao legendu Nexea Albina Etera, braću Lelić, Mrđenovića i starosjedioca Barišića-Jamana.
Našičani pokazuju vrlo dobre igre u dosadašnjem dijelu sezone. Trenutno se nalaze na petoj poziciji svoje skupine u Europskoj ligi, što nije realan prikaz Nexeove kvalitete, a dosadašnji je highlight sezone izbacivanje iz natjecanja bivšeg europskog prvaka, španjolsku Bidasou, predvođenu velikim Julenom Aguinagaldeom.
– Sa sezonom sam zadovoljan zasada, naravno, uvijek postoji želja za boljitkom. Jedan od ciljeva ove sezone bio je ulazak u Europsku ligu, što smo i ostvarili – umjerenog je razmišljanja ovaj iskusni srednji vanjski te ističe važnost utakmica protiv izravnih konkurenata za prolazak dalje.
– Mislim da imamo realne šanse plasirati se u drugi krug. Utakmice protiv Alingsasa i CSKA Moskve kod kuće bitne su jer s dvije pobjede prolazimo dalje bez kalkuliranja i razmišljanja o rezultatima drugih. To bi bio idealan scenarij za koji ćemo dati sve od sebe da ga ostvarimo.
Osim EL, počelo je natjecanje i u SEHA ligi, tijesnom pobjedom protiv Vojvodine. Neće biti lagano pružati kvalitetne igre na oba kraja. Kasnije, i na više strana…
– Europske i SEHA utakmice ključne su nam u održavanju i poboljšavanju igračke forme, tako da očekujem davanje našeg maksimuma na oba fronta, a s time očekujem i uspješnost. Ekipa je mlada i željna dokazivanja. Osim ta dva važna fronta, imamo i treći, na koji smo također koncentrirani, a to je završnica domaćeg prvenstva i Kup.
‘Rukometašice, velike čestitke!‘
Fascinantna je kvaliteta Kevićevih igara naspram njegove dobi. S navršene 34 godine praktički je nositelj Nexeove igre, jakog Nexea, koji pruža vrlo dobre igre u Europi. Na sjeveru Europe protiv švedskog Alingsasa bio je najzaslužniji za važnu pobjedu na otvaranju grupne faze Europske lige, a i neke naredne partije bile su, jednostavno – za ustati i za zapljeskati.
– Slažem se da sam u top formi, godine mi ne predstavljaju neko ograničenje ni opterećenje. Mislim da posljednjih nekoliko sezona postižem vrhunske rezultate jer je moja igra uvjetovana, uz ostalo, i suigračima. U prošlom klubu, rumunjskoj Constanti, imao sam vrhunske suigrače što je dovelo do odličnih rezultata i mog doprinosa klupskom uspjehu, tako da mogu reći kako već neko vrijeme pružam dobre predstave.
Upravo zbog takvih predstava dobio je Červarov poziv u reprezentaciju, prvi put nakon 12 godina, a na širem popisu bila su još dva Groma, Halil Jaganjac i Gianni Pribetić, koji je naknadno otpao s liste. Vrlo je blizu Kević odlaska u Egipat, budući da se nalazi na popisu 21 igrača, a na sjever Afrike putuje ih ukupno 20. Odigrao je vrlo dobru partiju protiv Španjolaca u Poreču zabivši prva dva pogotka u svojoj reprezentativnoj karijeri.
– Nadanje za poziv u reprezentaciju uvijek je postojalo i jako mi je drago što sam dobio ovu priliku. Sto se tiče šanse za odlazak u Egipat, ta odluka je na izborniku Lini Červaru, ja ću naravno dati svoj maksimum da obučem taj dres i budem dijelom povijesti reprezentacije.
Kad smo već kod muške reprezentacije, ne možemo se ne dotaknuti ženske, Kraljica šoka, koje su nas očarale u prosincu na Euru u Danskoj.
– Ženska reprezentacija je u Dansku došla kao totalni autsajder, a otišla je s medaljom oko vrata. To je dokaz da borbenost, jak duh i upornost mogu napraviti velike stvari. One imaju underdog priču, sto je uvijek izuzetno zanimljivo u sportu. Ženska reprezentacija napokon je u spotlightu i jako mi je drago radi toga. Cure, imate nasu podršku i naše čestitke!!
‘Nigdje nisam uživao kao u Izmiru‘
Kao što je već spomenuto, Janko je zarađivao za kruh u četiri različite zemlje, ne računajući Lijepu našu, točnije za katarske Al Sadd (u dva navrata) i El Jaish, poljsku Wislu Plock, turski Goztepe te rumunjsku Constantu, uz hrvatske Medvešćak, Sisciju i Nexe. Što se tiče navedenih klubova, na jednomu mjesto posebno je uživao.
– Bio sam posvuda tijekom svoje rukometne karijere, što u Europi, što izvan, ali nekako sam najviše uživao u turskom Izmiru. Bio je to savršen spoj izvrsnog rukometa, izuzetno srčanih navijača i visoke kvalitete života – ističe Kević, no s poljskom Wislom veže ga jedna nezaboravna anegdota.
– Ima zbilja puno situacija koje će mi zauvijek ostati u sjećanju, ali izdvojit ću jednu s Vedranom Zrnićem. Imao sam 26 godina i bas sam potpisao za poljski klub Wisla Plock, što je bilo odlično dok nisam saznao da letim tamo s hrvatskim zlatnim olimpijcem i da će mi on biti cimer u Poljskoj. Tad sam se malo počeo tresti, pogotovo u zračnoj luci kada smo se prvi put sreli. Malo sam bio starstruck, ali ubrzo smo se sprijateljili i evo nas dan danas – prijatelji i kolege.
Janko Kević kao Čutura?
Za kraj, Janko Kević nam je dao svoje razmišljanje o godinama i mogućem skorašnjem završetku igračke karijere.
– Godine su u sportu ponekad ograničavajući faktor, ali ne radi pojedinca koji ih nosi, nego radi okoline koja je opterećena s tim brojkama. Dok god su tijelo i mentalitet zdravi i rezultati se ostvaruju, motivacije i želje za igrom mi neće nedostajati. Uzor mi je moj dragi prijatelj, bivši suigrač, Dalibor Čutura, koji je prekinuo svoju rukometnu karijeru u 44. godini, a prvi poziv za reprezentaciju dobio s 37.
Ne bismo se čudili kada bi Kevićeva karijera trajala otprilike jednako kao i ona Dalibora Čuture, bivšeg srpskog reprezentativca s kojim je Janko dijelio svlačionicu u rumunjskoj Constanti. Janko Kević je poput vina, što stariji, to bolji, te ne treba iznenaditi ako ga tek budemo vidjeli u najboljem mogućem svijetlu. Možda već u Egiptu…
