Svima nam je laknulo kad je taj nesretnik imena Fjodor Kudrjašov (da stvar bude bolja, nositelj broja 13) reagirao ispodprosječno uvevši loptu u vlastitu mrežu u 81. minuti odlučujuće utakmice za odlazak na najveću sportsku manifestaciju koja postoji – Svjetsko nogometno prvenstvo. Već kad mi nismo mogli biti oni koji će postići pobjedonosni pogodak, nismo mogli imati junaka među svojim redovima, morali smo natjerati Ruse da se među njima izdvoji jedan, možemo tako reći, antijunak, iako nismo sigurni hoće li doživjeti sretan kraj. Možda hoće. Jasno, ako Rusi prežive paklene dodatne kvalifikacije u ožujku. Mi o tome ne moramo brinuti.
Psihološka karakteristika jača od nogometnih
Konstatirali smo da je nama laknulo, a koliki je tek kameni monolit pao sa srca izbornika Zlatka Dalića… Bio je miran veliki dio susreta, prvih 45 minuta proveo sakriven ispod nadstrešnice kućice za rezervne igrače, a onda se otkrio, pokazao svijetu, kisnuo zajedno s nogometašima, pomogao im svojim gestikulacijama i svojom prisutnošću. Takav Zlatko Dalić im je trebao – borbeni, izuzev onog taktičkog i psihološkog kakav je morao biti u danima uoči kolosalnog sraza. Čak i kad je spomenuti nesretni Rus desetak minuta prije okončanja utakmice prevario svog vratara, izbornik je nastojao ostati miran. Toliko puta smo se tijekom povijesti uvjerili u onu sportsku floskulu – „igra se do posljednjeg trenutka” (Hrvatska – Turska 2008., Cibona – Partizan 2010., Dinamo – Šahtar 2019.), da je podjednako teško ostati sabran koliko i ne poletjeti u nebesa. A onda kada je Nizozemac Makkelie označio kraj, kada je kiša gotovo pa stala, dogodio se prolom suza niz oči Zlatka Dalića.
Sjećamo se tek nakon nezapamćenih trilera protiv Danske i Rusije na SP-u prije tri godine izbornikovih suza. Eto koliko mu znači ova pobjeda. Pa čak niti nakon najveće pobjede protiv Engleske u polufinalu nije zaplakao, nego se pobjedonosno naklonio publici na Lužnjikima. Dalić nije „vrsta” trenera koji će pokazivati pregršt emocija, skakati na vlastite pomoćnike poput Kranjčara i Bilića (nekima se to činilo simpatično, nekima ne). On je smiren i upravo ta smirenost pridonosi psihološkoj jačini čitave momčadi. A izborniku je potrebno imati izraženije psihološke karakteristike nego nogometne. Jer, uzalud je to što ćete imati nogomet u malom prstu ako ne znate pridobiti vlastite igrače da vas slijede. Između ostaloga, što novoga imate reći ekipi koja vrijedi više od 300 milijuna eura prema Transfermarktu, koja ima Zlatnu loptu i trenutno jednog od najboljih nogometaša svijeta te osmoricu osvajača srebrne svjetske medalje?
Tako je to kad na grbi imate 4 milijuna izbornika
Ne sjećamo se da je ijedan izbornik hrvatske nogometne reprezentacije pretrpio toliko kritika, a ostao „živ”. Možda eventualno „Ćiro” kojemu su još tijekom EP-a 1996. godine skandirali onu famoznu „Ćiro, ped*ru”. Kasnije se to skandiranje još i pojačalo, u vrludavim kvalifikacijama za SP 1998., no nije ga to previše smetalo. Dapače, više puta istaknuo je da mu je to davalo snage, a nije mu više niti bilo uvredljivo. Dalić je sličnog mentaliteta, međutim, ne bismo rekli da je imun na sve kritike. Jedan dio uspio je doprijeti do njega, te sigurno djelomično u tome leži motiv njegovih suza s kraja „ruskog ruleta”. Istina, promijenio je veliki broj igrača, rotirao je kao nitko prije njega, još se uvijek ne zna idealna postava (danas smo bili najbliže), no svoje ciljeve ispunjava. I to u jako teškim okolnostima. Kad na „grbi” ima četiri milijuna izbornika.
Danas je na teren izveo najrealniju ekipu. Livaković nije u formi? Dobro, Grbić je spreman i u Lilleu, aktualnom francuskom prvaku, pruža jako dobre partije. Gvardiolu nedostaje iskusni parnjak? Lovren se doima bolje od Vide. Majer bi mogao biti pod velikim pritiskom? Nema problema, Vlašić je na Poljudu kao u svom dnevnom boravku. Ponovno su išle kritike na račun manjka raspoloženih ofenzivaca te su dežurni kritičari uperili kritičnim prstićima prema napadačima koji nisu mogli postići pogodak „gurajući” u ekipu Majera i Petkovića. Za Lovru smo konstatirali kako bi ovakva utakmica za njega mogla biti „prejaka”, uz to da je on igrač jako finog pasa, što mu ne bi polazilo za nogom na ovako istrošenom i blatnjavom terenu. Bruno je sličan profil igrača, samo robusniji, a u malo više od pola sata provedenih na terenu zaradio je ozljedu upravo zbog odvratne podloge. Jasno je da će se tu bolje snalaziti Vlašić, Perišić, Pašalić i Kramarić, zbog svojih igračkih i fizičkih predispozicija. Samo, šteta, pogodak nije htio, a uz malo više nogometne sreće mogli smo sasvim lijepo napuniti mrežu raspoloženog Safonova. Sjetimo se samo udaraca glavom Kramarića i Pašalića, pa pokušaja Perišića i Brozovića. Jednostavno, bilo je suđeno da si Rusi sami upucaju u nogu.
Ne može se kupiti novcem
Dalić nije mogao bolje pripremiti današnju taktiku, a s druge strane imao je sjajnog taktičara Karpina kojemu nije dosta toga polazilo za rukom kako je zamislio. Od prve minute bilo je jasno da će se u većem dijelu terena braniti pasivno, s mogućnošću pravljenja prekršaja do 35 metara od vlastitoga gola. Sjećate se opasnog slobodnog udarca za Hrvatsku? Ne, jer su Rusi poučeni Modrićevim pogotkom protiv Slovaka te neugodnim vremenskim prilikama radili minimalan broj prekršaja (devet u 90+ minuta). A što se tiče obrambenog „bedema”, tu su bili gotovo savršeni. Teško se moglo igrati protiv takve Rusije.
I usprkos brojnim problemima, naizgled nedostatku sreće, na kraju nam se osmjehnulo, a Rusima smrknulo. Pomislili smo sredinom drugog dijela – „pa nemoguće, da ih tijekom čitavih kvalifikacija mazi sreća”. I nije. Pomazila je hrabrije, bolje, one koji su prema svim parametrima zaslužili prolazak u Katar, u zemlju koja je blizu Ujedinjenim Arapskim Emiratima, države gdje je Zlatko Dalić procvao kao trener, gdje je vodeći Al-Ain stigao i do finala azijske Lige prvaka. Tri je godine proveo u Abu Dhabiju gdje je, sigurni smo, osigurao životnu egzistenciju, no ono što doživljava u „Lijepoj našoj” ne može se kupiti novcem. Toga nema nigdje. Možda si pjeva u glavi: „Tebe ne bih mijenjao, za pijesak emira. Ja te ne bih mijenjao, za tajne svemira…”