Sjećate li se gdje ste bili u ranim jutarnjim satima 9. rujna 2014. godine, kada je Marin Čilić privodio kraju svoj “doktorski rad” na glavnom terenu Flushing Meadowsa u New Yorku? Možda ste ostali budni, zanemarujući činjenicu da je već počeo utorak i da vas čeka rano ustajanje za posao. A možda niste dočekali završetak meča, no vijest o Marinovom osvajanju Grand Slama koja vas je dočekala ujutro zasigurno vam je uljepšala početak dana.
Nakon dugih 13 godina čekanja, Hrvatska je konačno dobila novoga Grand Slam pobjednika u pojedinačnoj konkurenciji. S tribina je sve pomno pratio Goran Ivanišević, koji je preuzeo ulogu Marinovog trenera sredinom 2013. godine, u trenutku kada je Čilić prolazio kroz izuzetno teško razdoblje. Tada je bio optužen za korištenje niketamida, zabranjene tvari koja se nalazi u glukoznim tabletama koje je uzimao. Iako Marin nije imao namjeru poboljšati svoje performanse, bilo je teško to objasniti ITF-ovoj antidopinškoj agenciji… Zbog nepravedne kazne, Čilić je bio prisiljen propustiti cijelu drugu polovicu 2013. godine.
Goran ga uzeo na vrhuncu krize
O toj godini Marin i danas nerado govori, ali može je pamtiti po početku suradnje s Goranom. Grand Slam pobjednik tada je počeo usavršavati budućeg Grand Slam pobjednika. “Zec” je najviše doprinio u poboljšanju Marinovog servisa, što je zahtijevalo promjenu tehnike. Prijašnja tehnika nije Marina svrstala među vrhunske servere, uglavnom zbog čestih oscilacija. Međutim, ono što je nekada bilo nezamislivo u njegovoj igri, postalo je stvarnost. Tako smo svjedočili mečevima na dva dobivena seta, u kojima je Međugorac znao ispucati više od 20 aseva.
U New York je stigao nakon niza odličnih nastupa, posebno protiv Đokovića i Federera, kojeg je namučio u Torontu samo dva i pol tjedna prije njujorškog Grand Slama. Na US Openu bio je postavljen kao 14. nositelj. Ždrijeb mu je u prvom kolu donio ciparskog igrača Marcosa Baghdatisa, koji je zbog ozljede predao meč u drugom setu. Bez većih poteškoća, Čilić je svladao i ukrajinskog kvalifikanta Ilju Marčenka, a prvi ozbiljniji otpor došao je u trećem kolu od Kevina Andersona. Ipak, nakon četiri seta, bio je uspješniji i protiv 18. nositelja…
I tada je uslijedio susret s Gillesom Simonom. U prethodna četiri meča protiv Francuza, Marin nije uspio ostvariti nijednu pobjedu. Simonova igra jednostavno mu nije odgovarala, a ni početak meča nije obećavao. Simon je poveo s 1-0 u setovima, no Marin je, uz velike napore, uspio preokrenuti na 2-1. Četvrti set pripao je 26. nositelju, koji je u prethodnom kolu izbacio četvrtog nositelja, Davida Ferrera. Međutim, u odlučujućem setu dogodio se preokret. Marin je tada postao nezaustavljivi “vlak”, spreman za svoje najveće uspjehe.
Posljednja tri meča za anale
Pobjeda nad “nepobjedivim” Simonom djelovala je kao golema injekcija samopouzdanja za Marina. Sada mu na putu do polufinala US Opena više nisu mogli stati ni Del Potro ni Murray, kao što je bio slučaj u prijašnjim četvrtfinalima ovog turnira, 2009. i 2012. godine. Nitko. Doslovno nitko. Šesti nositelj, Tomaš Berdych, već je nakon prvog seta (6-2) shvatio da nema šanse. U polufinalu je čekala najveća prepreka – Roger Federer. Veliki Švicarac nekako se uspio provući kroz svoje četvrtfinale protiv uvijek nezgodnog Gaela Monfilsa, ali izgleda da mu je ta borba oduzela puno energije. Marin je, pak, ostao u svom elementu i svladao Rogera u tri seta, nanijevši mu jedan od najtežih poraza na Grand Slam turnirima u karijeri (Federer je osvojio samo 11 gemova).
Finale: Čilić protiv Nishikorija. Četrnaesti nositelj protiv desetog, potpuno neočekivano. Nishikori je postao prvi Japanac u više od osam desetljeća koji je stigao do Grand Slam finala. Kasnije će se ispostaviti da je ovo jedino finale Grand Slam turnira između Australian Opena 2005. i US Opena 2020. u kojem nitko iz “Velike četvorke” nije zaigrao. Po mnogim kriterijima, povijesno finale. A za hrvatski tenis – neprocjenjivo. Iako je Kei igrao turnir života, izbacivši Đokovića u četiri seta u polufinalu, nije mogao parirati “božanstvenom” Čiliću koji ga je zasipao winnerima – bilo forhendom ili bekhendom, paralelama ili dijagonalama. Još jedna nezaustavljiva izvedba hrvatskog tenisača, kojom je nadvladao sve “dječje bolesti” koje su ga prije, a i kasnije, mučile. U ta dva tjedna, sve su one ostale daleko, zaključane i zaboravljene, izvan dosega Marinovog reketa.
Naravno, ne možemo završiti ovo prisjećanje bez spomena famoznih “špurijusa” koje je Ivanišević usadio u Čilićevu glavu. Jutarnja kava uvijek na istom mjestu, članovi tima sjede na istim mjestima u automobilu, treninzi uvijek na istom terenu, zabrana brijanja… Sva sreća da Grand Slam turniri ne traju mjesec dana poput svjetskih prvenstava u nogometu. Marin bi se kući vratio kao Gandalf… Samo ne s čarobnim štapom, već s peharom US Opena u rukama.
Marin Čilić na putu do US Open titule
- 1. kolo: Baghdatis (Cip) 6-3, 3-1 (predaja)
- 2. kolo: (Q) Marčenko (Ukr) 7-6 (2), 6-2, 6-4
- 3. kolo: (18) Anderson (JAR) 6-3, 3-6, 6-3, 6-4
- Osmina finala: (26) Simon (Fra) 5-7, 7-6 (3), 6-4, 3-6, 6-3
- Četvrtfinale: (6) Berdych (Češ) 6-2, 6-4, 7-6 (4)
- Polufinale: (2) Federer (Švi) 6-3, 6-4, 6-4
- Finale: (10) Nishikori (Jap) 6-3, 6-3, 6-3
