Kada bi morali izabrati poziciju koja je najveći problem u rukometnoj reprezentaciji Hrvatske onda ćemo u 99% slučajeva čuti da je to pozicija desnog vanjskog igrača. Otkada se umirovio legendarni Pero Metličić, Hrvatska je imala ogromne poteškoće u pronalasku kvalitetnog ljevorukog igrača koji bi ga mogao dostojno zamijeniti. Trenutno tu poziciju u reprezentaciji zauzima Luka Stepančić, ali to ipak nije to. Luka je igrač kojem je potrebna uigrana akcija kako bi se oslobodio za šut, dok je Metličić bio puno pokretljiviji i mogao si je sam stvoriti šansu. Također, s njime se uvijek znalo na čemu smo dok su svi drugi koji su došli nakon njega (Kopljar, Stepančić, Buntić, Šebetić…) igrali uglavnom po principu toplo-hladno, odnosno bilo je nemoguće predvidjeti kako će biti raspoloženi do samog početka utakmice. Upravo zato, teško je zamisliti da ćemo imati u skorije vrijeme tako pouzdanog igrača na kojeg ćemo moći uvijek računati.
Klubovi u kojima je nastupao
Petar Metličić rođen je 25.12.1976. u Splitu. Svoju profesionalnu rukometnu karijeru započeo je u RK Brodomerkur Split 1993. godine. U Brodomerkuru je proveo jedan duži period, odnosno do 1998. godine kada su njegove igre i kvalitetu prepoznali u Metkoviću Jambo, jedinom pravom konkurentu Zagrebu u to vrijeme. U Metkoviću je, možemo reći, rukometno sazrio i istovremeno bio na radaru većih europskih ekipa, kao i reprezentativnog stožera jer je u periodu igranja za Metković dobio i poziv u nacionalnu vrstu.
2002. godine potpisuje ugovor sa španjolskim gigantom Ademar Leonom, ali u to vrijeme španjolska liga je bila izuzetno jaka i dominirali su uglavnom Portland San Antonio, Barcelona i Ciudad Real pa se nije uspio okititi naslovom španjolskog prvaka niti pobjednikom kupa, a jedini trofej koji je osvojio s klubom bio je španjolski Superkup u sezone 2002./03.
Još jednom se isticao kao ponajbolji igrač u klubu i 2005. godine ostvaruje transfer karijere u Ciudad Real. Sa Ciudad Realom osvojio je velik broj titula među kojima su: 3 prvenstva Španjolske, 4 kupa Španjolske, španjolski Superkup, 3 Lige prvaka i dugi niz manjih španjolskih i europskih turnira. Sa sigurnošću možemo reći da je u periodu od 2005. do 2010. godine, koji je proveo u Ciudad Realnu, Petar Metličić bio na svom vrhuncu.
2010. godine odlazi u Sloveniju, točnije u Celje gdje je igrao dvije godine i uspio osvojiti slovenski kup, a karijeru završava u francuskom Montpellieru gdje je igrao samo u sezoni 2012./13. i osvojio francuski kup.
Reprezentacija
Petar Metličić debitirao je za hrvatsku rukometnu reprezentaciju 1997. godine, a prvo odličje koje je osvojio s reprezentacijom došlo je četiri godine kasnije na Mediteranskim igrama u Tunisu gdje se Hrvatska okitila zlatnom medaljom.
2003. godine bio je jedan od ključnih igrača u reprezentaciji koja je putovala u Portugal na Svjetsko prvenstvo. Nakon poraza od Argentine na otvaranju, Metličić je, kao i ostatak momčadi počeo pokazivati svoje prave igre i Hrvatska je na kraju uspjela doći do samog kraja i postati svjetski prvak. Na ovom natjecanju, Pero je bio nezamijenjivi desni vanjski i u zlatno odličje ugradio je čak 46 svojih golova. Na listi strijelaca natjecanja završio je na desetom mjestu.
2004. godine na Europskom prvenstvu u Sloveniji, Hrvatska je izgledala poprilično dobro dok nije morala igrati protiv domaće ekipe u isto takvom suđenju. Ovo je jedna od najnesretnijih utakmica za Metličića jer već u 5. minuti utakmice slovenski igrač Aleš Pajović prstom pogađa Metličića u oko te ga tako udaljava sa prvenstva jako nesmotrenom ozljedom. Na svu sreću, Petar se u potpunosti oporavio i nije bila riječ o nekoj ozbiljnijoj i dugoročnijoj ozlijedi.
Iste godine održavale su se i Olimpijske igre u Ateni, a Metličić je još jednom bio neizostavni dio slagalice Line Červara i stroja koji je mljeo sve pred sobom. Savršena suradnja prvenstveno vanjske linije Metličić-Balić-Valčić/Lacković bila je nezaustavljiva za sve protivnike na ovom natjecanju i Hrvatska je tako sa stopostotnim učinkom, odnosno svim pobjedama donijela Hrvatskoj drugu zlatnu medalju u rukometu na Olimpijskim igrama.
2005. godine uslijedilo je Svjetsko prvenstvo u Tunisu i očekivanja od zlatne generacije su bila izuzetno visoka. Hrvatska je savršeno odradila prvi krug s pet pobjeda iz isto toliko susreta ostavivši iza sebe Španjolsku, Švedesku, Japan, Argentinu i Australiju uz gol razliku +45. U drugom krugu nakon poraza od Norveške, Hrvatska je svladala Njemačku te tadašnju Srbiju i Crnu goru i ušla u polufinale kao prvoplasirana i nakon drugog kruga. U polufinalu naši reprezentativci nadigrali su Francusku 35:32 da bi u finalu u još jednom susretu sa Španjolcima izgubili poprilično lako sa 6 razlike, rezultatom 40:34. Metličić na ovom prvenstvu nije niti u jednoj utakmici odskakao od ostatka ekipe, ali je pružao jednu konstantu dobrih predstava kakva je i bila potrebna reprezentaciji.
Metličić je bio bez odličja s reprezentacijom jedan period od 2005. do 2008. kada je na Europskom prvenstvu u Norveškoj Hrvatska osvojila srebrnu medalju. Upravo kada je bilo najvažnije, u utakmicama polufinala i finala, Petar Metličić je nosio Hrvatsku. U polufinalu je zabio šest važnih golova Francuskoj za ulazak u finale, ali u finalu ipak nije mogao sam nositi reprezentaciju te je Hrvatska osvojila srebrnu medalju unatoč Perinom učinku od pet pogodaka.
Zadnje odličje koje je Pero osvojio kao igrač bila je srebrna medalja u svojoj domovini na Svjetskom prvenstvu 2009. godine. Još jednom se Metličić sjajno uklopio u ekipu i bio je važan dio iste, ali još jednom isto tako Hrvatska ostaje bez zlata u finalu gdje ih je u potpunosti nadigrala Francuska 24:19. Za ovim srebrom ostaje žal iz višeg razloga. Uz onaj očigledni da je trebalo uzeti zlato u domovini pred domaćim navijačima, dosta važan razlog bio bi i upravo taj što su se neke legende, uključujući i Petra Metličića zadnji put našle na popisu reprezentacije i ne bi postojao niti jedan ljepši način za okruniti veliku karijeru nego osvojiti zlato.
Petar je uspio osvojiti i još jednu broncu na Europskom prvenstvu 2016. godine u Poljskoj, ali ovaj put na malo drukčiji način. Naime, bio je član stručnog stožera izbornika Željka Babića i bez ikakve sumnje su u tu broncu ugrađeni i njegov trud, zalaganje i na kraju krajeva, korisni savjeti igračima.
Teško je očekivati da će Hrvatska ikad imati generaciju kakva je bila 2003. i 2004. godine, a samim tim da će za reprezentaciju zaigrati igrač kalibra Pere Metličića. Nekako smo uvijek najviše nostalgični kada pričamo o Metličiću iz te zlatne generacije znajući koliko brige nam pozicija desnog vanjskog zadaje zadnjih godina. Ali potencijala ne nedostaje i srebro na zadnjem Europskom prvenstvu to upravo dokazuje pa se nadamo da bi i taj problem mogao biti riješen u skorijoj budućnosti. Dotad ćemo ipak morati vrtjeti stare isječke i gledati neke od zlatnih trenutaka naše reprezentacije.
