Šesterostruki osvajač Lige prvaka, minhenski Bayern, jednom davno bio je klub male reputacije. Sve do 1960-ih kada su u prvu ekipu ušli neki od nogometaša koji će se kasnije pamtiti kao jedni od najboljih igrača u povijesti ove igre. Da budemo precizni, ovdje pikiramo na 1964. godinu i sramežljivi dolazak na scenu 18-godišnjih mladića imena Franz Beckenbauer i Gerd Muller. Prvih sezona u seniorskoj ekipi bili su samo talenti, a onda je stigao Branko Zebec i odlučio promijeniti hijerarhiju njemačke lige koja nije imala stalnog vladara. Tih su se godina na čelu izmjenjivali Eintracht Braunschweig, Koln, Werder, kao i 1860 Munchen, koji je tada imao primat u najvećem bavarskom gradu.
Najbolji strijelac olimpijskog turnira
Branko Zebec nije bio „anonimus“ tijekom svoje igračke karijere. Glasio je za jednog od najbržih nogometaša svijeta, ako ne i najbržeg. U kopačkama je, naime, 100 metara mogao pretrčati za manje od 11 sekundi! „Operativac“ lijevog dijela terena već je s 14 godina debitirao za seniore Građanskog. Kasnije je zagrebačkom Borcu, današnjem NK Zagrebu, uvelike pomogao na putu do ulaska u prvu Jugo ligu te je time zaradio poziv tadašnjeg jugoslavenskog izbornika, Milorada Arsenijevića.
Bila je šteta da takav igrač ostane u klubu donjeg dijela prvenstvene tablice, pa se, stoga, s 23 godine uputio u beogradski Partizan u kojem je ostao osam godina. Čitavi nogometni svijet čuo je za njega na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. gdje je predvodio momčad Jugoslavije do srebrne medalje, iza nedodirljive Mađarske, nadaleko poznate „Lake konjice“. Iako nije igrao u napadu, postigao je sedam pogodaka postavši najbolji strijelac olimpijskog turnira, s jednim golom više od Sandora Kocsisa i čak tri više od dvije godine starijeg Ferenca Puskasa. Toliko je bio dobar Branko Zebec…
Nesuglasice s Dinamovom upravom uzele mu europski naslov
Na Svjetskim prvenstvima 1954. i 1958. također je igrao važnu ulogu, a na ovom potonjem ponio je i kapetansku traku koju mu je podario izbornik Aleksandar Tirnanić, inače, legenda beogradskog OFK-a, nekadašnjeg BSK-a. U osam godina provedenih u Partizanu, nikako nije mogao do prvenstvene titule (osvojio je tri kupa), a njegov transfer u Crvenu zvezdu 1961. godine izazvao je podosta kontroverzi. Ondje je proveo samo dvije sezone u kojima je osvojio toliko željeni naslov prije negoli se uputio u Njemačku…
U njemačkom drugoligašu, Alemanniji Aachen, završio je svoju igračku karijeru, no boravak u Njemačkoj otvorio mu je neke nove horizonte i poznanstva. Njih je nakratko ostavio po strani vrativši se na prostor Hrvatske nakon 15 godina. Prvi trenerski zadatak imao je u Dinamu došavši na njegovu klupu 1966. godine, a već godinu kasnije ostvario je najveći uspjeh „Modrih“ u njihovoj povijesti – ulazak u finale Kupa velesajamskih gradova. Nažalost, uoči finala „eruptirale“ su nesuglasice s klupskom upravom, a njegovo je mjesto zauzeo Ivica Horvat, koji je s Dinamom i uzeo taj europski naslov svladavši u finalu Leeds.
Donio Bayernu titulu nakon 37 godina
Odmah zatim ona poznanstva iz Njemačke donijela su korist. Godine 1965. Bayern se vratio u elitni razred njemačkog nogometa zauzevši u povratničkoj sezoni treće mjesto. Iako su imali sjajnu mladu momčad, više od toga nisu mogli. Tada je Zebec stupio na scenu i još kao mlad trener, na pragu 40. godine života, odveo Bayern do prvog ligaškog naslova nakon dugih 37 godina čekanja. Bio je hvaljen zbog brze, ofenzivne igre koju je gajio još kao nogometaš. Međutim, ljubav je brzo pukla, no usprkos tomu, napravio je temelje za jaki Bayern.
Godine 1972. sjeo je na klupu Hajduka gdje je u tandemu s Tomislavom Ivićem stigao do polufinala Kupa pobjednika kupova. Nakon kratkog boravka u Splitu, vratio se u Njemačku, točnije u Eintracht Braunschweig, gdje je do izražaja došao njegov veliki porok zbog kojeg će kasnije i izgubiti život – alkohol. Eintrachtu je u to vrijeme najizdašniji sponzor bio jedan proizvođač alkoholnih pića kojemu Zebec nije mogao odoljeti. Iako se istodobno borio s ovisnošću, i dalje je ostvarivao lijepe rezultate, pogotovo u HSV-u s kojim je 1979. osvojio Bundesligu, a sezonu kasnije dospio i do finala Kupa prvaka. Imao je Zebec to nešto zbog čega su ga voljeli Nijemci. Jednom prilikom veliki Beckenbauer izjavio je:
Bolji je pijani Zebec nego svi trijezni njemački treneri zajedno…
Zamotali ga pijanog u tepih
Početkom 80-ih njegova se ovisnost znatno pogoršala, a učinak alkohola na njemu mogao se vidjeti i tijekom utakmica. Posljednji njemački klub kojeg je trenirao bio je Eintracht Frankfurt. U listopadu 1983. uoči gostujućeg susreta s Herthom u Berlinu toliko se napio da je zaspao na trenerskoj klupi pokraj terena. Umjesto da ga upute na press-konferenciju, ljudi iz kluba odlučili su Zebeca zamotati u tepih i na taj ga način prošvercati u autobus. Prve riječi koje je čuo nakon buđenja bile su: „Dobio si otkaz“… Još je 15 utakmica tijekom 1984. godine vodio zagrebački Dinamo, i to je, onda, bilo to. Povukao se, u miru se borio s ovisnošću koju nije uspio svladati. Legendarni Branko Zebec umro je u rujnu 1988., u 60. godini života.
Nije laž kada se kaže da ga Nijemci više cijene od nas. Oni „autohtoni“ pratitelji Bayerna svjesni su činjenice da njihov klub ne bi bio ovo što je sad da nije bilo Zebeca i Čajkovskog.
