Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Nogomet

Svjetska prvenstva u nogometu: Lista svih pobjednika od 1930 do danas

Svjetska prvenstva u nogometu mogu se smatrati izložbom svega dobrog što nogomet nudi, sve od 1930. godine kada je održano prvo

Foto: A.RICARDO / Shutterstock.com

Nogomet je najpopularniji sport na svijetu, bez premca. Nijedan drugi sport nije pokazao sposobnost zaokupiti toliku maštu kao nogomet tijekom povijesti. Svjetska prvenstva u nogometu mogu se smatrati izložbom svega dobrog što nogomet nudi. Ovaj turnir koji se održava svake četiri godine donio je brojne nezaboravne trenutke mnogim zaljubljenicima u ovaj sport. Također je djelovao kao svojevrsna “lansirna rampa” za brojne buduće super-zvijezde.

Nakon Olimpijskih igara, svjetska nogometna prvenstva nedvojbeno su najveći spektakl u svijetu sporta. Riječ je i o najskupljim i najgledanijim sportskim događajima na svijetu. Uključujući i posljednje izdanje u Kataru, 18 zemalja bilo je domaćin Svjetskog prvenstva, a 80 različitih nacija sudjelovalo je u njemu.

Ovaj tekst govori o povijesti najvećeg nogometnog turnira, počevši od prvog izdanja 1930. godine. Također se osvrćemo na značajne činjenice i bogatu arhivu u vezi sa svjetskim prvenstvima.

Svjetska prvenstva u nogometu #1: Urugvaj 1930.

Svjetsko nogometno prvenstvo 1930. bilo je inauguralno izdanje FIFA-inog najvećeg turnira. Urugvaj, koji je osvojio zlato na Olimpijskim igrama 1928., izabran je za domaćina Svjetskog prvenstva. Samo 13 reprezentacija – sedam iz Južne i Srednje Amerike, četiri iz Europe i dvije iz Sjeverne Amerike – prihvatilo je FIFA-in otvoreni poziv za sudjelovanje na turniru.

Tri različita stadiona, svi smješteni u Montevideu, korištena su za domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu 1930. godine. S kapacitetom od 90.000 gledatelja, Estadio Centenario bio je primarni stadion, a izgrađen je posebno za turnir. Služio je za održavanje oba polufinala i finala. U finalu je domaćin Urugvaj pobijedio nogometnu reprezentaciju Argentine 4:2 i tako podigao trofej postavši prvi svjetski prvak. Za Urugvaj su zabili Pablo Dorado, Jose Pedro Cea, Victoriano Iriarte i Hector Castro, dok su za Argentinu strijelci bili Carlos Peucelle i Guillermo Stabile.

Stabile je turnir završio i kao najbolji strijelac s osam golova. Posljednji preživjeli sudionik inauguralnog finala Svjetskog prvenstva 1930. godine bio je Francisco “Pancho” Varallo, koji je umro u dobi od okruglih 100 godina 2011. godine.

Svjetska prvenstva u nogometu #2: Italija 1934.

Italija je bila domaćin Svjetskog prvenstva 1934. godine. Stoga je ovo bilo prvo Svjetsko prvenstvo koje se održalo u Europi. To je, također, prvi Mundijal koji je imao kvalifikacijsku fazu. U kvalifikacijama su nastupile ukupno 32 reprezentacije, a 16 se plasiralo na završni turnir. Branitelj naslova, Urugvaj, odbio je sudjelovati u znak prosvjeda protiv europskih selekcija koje su odbile putovati na turnir četiri godine ranije. Na SP u Italiju putovalo je 12 nacija iz Europe, dvije iz Južne i Srednje Amerike te po jedna iz Sjeverne Amerike i Afrike. Egipat je postao prva nacija koja je predstavljala Afriku. Turnir je ugostilo osam različitih gradova.

Finale Svjetskog prvenstva igralo se između Italije i Čehoslovačke na Nacionalnom stadionu fašističke partije u Rimu. Preko 55.000 gledatelja bilo je nazočno u utakmici u kojoj je domaćin slavio s 2:1 nakon produžetaka. Čehoslovačka je povela preko Antonina Puča. Ipak, izjednačio je Raimundo Orsi u 81. minuti, a naslov za Talijane izborio Angelo Schiavio u produžecima.

Oldrich Nejedly iz Čehoslovačke bio je najbolji strijelac s pet golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #3: Francuska 1938.

Svjetsko nogometno prvenstvo 1938. održano je u Francuskoj. Po prvi put, domaćin i branitelj naslova izravno su prošli na turnir. Argentina i Urugvaj odbili su sudjelovanje jer su europske nacije bile domaćini dva uzastopna turnira, dok Španjolska nije mogla sudjelovati zbog Građanskog rata. Austrija se kvalificirala, ali ju je Njemačka anektirala prije turnira. Dakle, na turniru je sudjelovalo 15 reprezentacija – 12 iz Europe te po jedna iz Azije, Sjeverne Amerike i Južne Amerike. Na ovom Svjetskom prvenstvu prvi i jedini put nastupili su Kuba i Indonezija (tada Nizozemska Istočna Indija).

Ukupno deset stadiona u devet gradova korišteno je za domaćinstvo Svjetskog prvenstva u nogometu. Finale se igralo između Italije i Mađarske na Stade Olympique de Colombesu u Parizu. Oko 45.000 nogometnih obožavatelja gledalo je kako Talijani brane naslov rezultatom 4:2, zahvaljujući golovima Gina Colaussija i Silvija Piole. Pal Titkos i Gyorgy Sarosi bili su strijelci za Mađarsku.

Bilo je to prvo SP koje je uključivalo utakmicu za treće mjesto, koje je završilo pobjedom Brazila nad Švedskom 4:2. Najbolji strijelac bio je Brazilac Leonidas sa sedam golova.

Turnir se igrao u nadolazećoj sjeni Drugog svjetskog rata. Bilo je potrebno 12 godina da se održi sljedeće izdanje.

Svjetska prvenstva u nogometu #4: Brazil 1950.

Nakon 12 godina pauze, Brazil je bio sljedeća zemlja domaćin Svjetskog prvenstva. Nekoliko zemalja iz Južne i Srednje Amerike, Istočne Europe i Azije povuklo se s turnira. Na kraju je samo 13 timova sudjelovalo na turniru 1950. godine. Ovaj Mundijal označio je prvi nastup Engleske. Bio je to i prvi televizijski prijenos nekog svjetskog prvenstva. Za domaćinstvo turnira odabrano je šest gradova. Organizatori su prilagodili drugačiju strukturu turnira – reprezentacije su u prvom krugu bile podijeljene u četiri skupine. Pobjednici skupina zatim su spojeni u drugu skupinu u borbi za trofej. Stoga je ovo bilo i jedino Svjetsko prvenstvo koje nije imalo klasično finale. U posljednjoj skupini Urugvaj je postao prvak, a Brazil je završio kao drugoplasirani. Švedska i Španjolska završile su na trećemu i četvrtome mjestu.

S osam golova Ademir iz Brazila završio je turnir kao najbolji strijelac, a Juan Alberto Schiaffano drugi s pet.

Svjetska prvenstva u nogometu #5: Švicarska 1954.

Pozornost se ponovno prebacila na Europu jer je Švicarska izabrana za domaćina Svjetskog prvenstva 1954. godine. Ovo SP obilježio je prvi nastup reprezentacija Južne Koreje, Turske i Škotske. Južna Koreja bila je prva neovisna azijska država koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu. Šest stadiona u šest različitih gradova korišteno je za održavanje događaja. Turnir se vratio prijašnjem formatu mješavine grupne i nokaut faze. Međutim, produžeci su se koristili čak i u utakmicama u skupini.

Ovo Svjetsko prvenstvo pamti se po zlatnoj generaciji Mađarske, legendarnoj “Lakoj konjici”, u kojoj su nastupile legende poput Ferenca Puskasa i Sandora Kocsisa. Mađari su prošli u finale, ali su iznenađujuće poraženi od Zapadne Njemačke 2:4. Finalna utakmica pamti se kao “Čudo iz Berna”. Preko 62.000 gledatelja bilo je nazočno na stadionu Wankdorf dok je Zapadna Njemačka slavila pobjedu u kišnim uvjetima. Maximilian Marlock i Helmut Rahn (dvaput) preokrenuli su rezultat nakon što su Puskas i Czibor doveli Mađare u vodstvo od 2:0.

U utakmici za treće mjesto, Austrija je svladala Urugvaj s 3:1. Zlatnu kopačku osvojio je Mađar Kocsis s 11 golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #6: Švedska 1958.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1958. ostalo je u Europi jer je Švedska odabrana kao sljedeća zemlja-domaćin. Italija, Urugvaj, Španjolska i Belgija nisu nastupile na ovom turniru od jačih reprezentacija. Ovo SP svjedočilo je i prvim nastupima selekcija Walesa, Sjeverne Irske i Sovjetskog Saveza.

Na turniru se natjecalo 12 država iz Europe i četiri iz Južne i Srednje Amerike. Natjecanje je odigrano na 12 različitih lokacija. Ovaj Mundijal izbacio je Pelea (tada star 17 godina) na svjetsku pozornicu. U finalu, održanom na stadionu Rasunda u Solni, Brazil je upisao pobjedu od 5:2 nad domaćinima. Utakmici je prisustvovalo gotovo 50.000 ljudi.

Pele (2), Vava (2) i Mario Zagallo zabijali su za prvi svjetski naslov Brazila, a Nils Liedholm i Tore Simonsson bili su strijelci za Šveđane. Francuska je pobijedila Zapadnu Njemačku i osvojila treće mjesto. Just Fontaine (Francuska) postigao je 13 golova i bio najbolji strijelac. Do današnjeg dana niti jedan nogometaš nije zabio toliko pogodaka na jednom SP-u kao Fontaine.

Svjetska prvenstva u nogometu #7: Čile 1962.

Za svoje sedmo izdanje, Svjetsko prvenstvo preseljeno je u Južnu Ameriku. Ovaj put Čile je bio zemlja-domaćin. Sve nacije sudionice bile su iz Europe ili Amerike. Nažalost, ovaj je turnir bio pokvaren negativnom atmosferom na i izvan nogometnih terena. Prva utakmica između domaćina i Italije kasnije je postala poznata kao “Bitka za Santiago” i nakon koje je u nogomet uveden sustav kažnjavanja temeljen na žutim i crvenim kartonima.

Za održavanje turnira korištena su četiri različita stadiona. Finale se održalo između branitelja naslova Brazila i Čehoslovačke, na stadionu Nacional u Santiagu. Brazilci su obranili naslov pobjedom od 3:1 pred više od 68.500 navijača. Amarildo, Zito i Vava zabili su za branitelje naslova, a Josef Masopust dao je jedan gol za Čehoslovačku. Čile je u utakmici za treće mjesto svladao Jugoslaviju s 1:0.

Florian Albert, Garrincha, Valentin Ivanov, naš Dražan Jerković, Leonel Sanchez i Vava zajedno su uzeli nagradu za najbolje strijelce s četiri postignuta gola.

Svjetska prvenstva u nogometu #8: Engleska 1966.

Godine 1966. Engleska je postala prva zemlja-domaćin s engleskog govornog područja. Sjeverna Koreja i Portugal su debitirali, dok ga je 31 afrička država bojkotirala zbog nedostatka zajamčenih mjesta za afrički kontinent. Za održavanje turnira korišteno je osam stadiona, a stadion Wembley bio je najveći. Domaćini su se u finalu sučelili sa Zapadnom Njemačkom, a na Wembleyu je bilo 97.000 gledatelja.

“Tri lava” Alfa Ramseyja upisala su pobjedu 4:2 nakon produžetaka. Sir Geoffrey Hurst postigao je hat-trick, uključujući i gol u produžetku. Martin Peters postigao je preostali pogodak za domaćine. Za Zapadnu Njemačku, Helmut Haller i Wolfgang Webber pogodili su mrežu u osnovnom vremenu. U borbi za treće mjesto, Portugal je slavio protiv Sovjetskog Saveza 2:1.

Eusebio iz Portugala bio je najbolji igrač i osvojio je Zlatnu kopačku s devet golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #9: Meksiko 1970.

Meksiko je bio domaćin devetog izdanja Svjetskog prvenstva u nogometu, 1970. godine. Bilo je to prvo SP održano izvan Europe i Južne Amerike. El Salvador, Izrael i Maroko bili su debitanti. Turnir se pamti po napadačkom i dotad neviđenom slobodnom nogometu. S Peleom, Clodoaldom, Gersonom, Jairzinhom, Rivellinom i Tostaom, brazilsku momčad mnogi još uvijek smatraju najboljom reprezentacijom koja je zaigrala na svjetskim smotrama.

Pet različitih stadiona korišteno je za domaćinstvo natjecanja, a finale je odigrano na Estadio Azteca u Mexico Cityju. Pred publikom od 107.500 gledatelja, Brazilci su osvojili svoje treće svjetsko prvenstvo pošto su demolirali Italiju 4:1. Pepe, Gerson, Jairzinho i Carlos Alberto zabili su za nove-stare pobjednike Svjetskog prvenstva, a Roberto Boninsegna postigao je utješni pogodak za Talijane. Zapadna Njemačka pobijedila je Urugvaj 1:0 i osvojila treće mjesto.

Gerd Muller iz Zapadne Njemačke osvojio je Zlatnu kopačku s deset golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #10: Zapadna Njemačka 1974.

Zapadna Njemačka dobila je pravo na domaćinstvo Svjetskog prvenstva 1974. godine. Na ovom Svjetskom prvenstvu isproban je novi format. Prvi krug ostao je kao i ranije, ali su četvrtfinale i polufinale zamijenjeni kružnim sustavom koji se sastojao od dvije skupine po četiri momčadi. Pobjednici ove dvije skupine igrali su međusobno u finalu. Na ovom turniru debitirali su Australija, Istočna Njemačka, Haiti i Zair (današnja Demokratska Republika Kongo).

Izdanje iz 1974. godine zapamćeno je po “totalnom nogometu” koji je prikazala nizozemska reprezentacija i pojavi Johana Cruyffa. Turnir je održan na devet različitih lokacija. U finalu je domaćin svladao reprezentaciju Nizozemske rezultatom 2:1. Nogometnu utakmicu na Olimpijskom stadionu u Munchenu pratilo je 75.200 gledatelja. Johannes Neeskens donio je rano vodstvo Nizozemcima preko jedanaesterca. No, ubrzo je Paul Breitner izjednačio također s bijele točke, a Gerd Muller zabio je za slavlje Nijemaca. Poljska je u utakmici za treće mjesto svladala Brazil s 1:0.

Zlatnu kopačku ponio je Poljak, Grzegorz Lato, sa sedam golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #11: Argentina 1978.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1978. vratilo se u Južnu Ameriku jer je Argentina preuzela pravo domaćina 11. izdanja. Bio je to posljednji Mundijal na kojem je sudjelovalo 16 momčadi, budući da je FIFA povećala format na 24 od narednog izdanja. Ovaj turnir ostao je u sjeni vojnog udara koji se dogodio 1976. i diktature u Argentini koja je uslijedila. Zbog toga je ovo izdanje, također, zloglasno poznato kao “najprljavije” svjetsko prvenstvo svih vremena.

Turnir je održan na šest stadiona u pet gradova. U finalu, odigranom na stadionu Monumental u Buenos Airesu, Argentina je nakon produžetaka pobijedila Nizozemsku legendarnog Ernsta Happela rezultatom 3:1. Mario Kempes zabio je dva, jednom u osnovnom dijelu i jednom u produžecima. Ricardo Bertoni također je zabio u produžetku. Jedini pogodak za Nizozemce postigao je Dirk Nanninga. U međuvremenu, Brazil je pobijedio Italiju 2:1 u utakmici za treće mjesto.

Mario Kempes bio je najbolji strijelac sa šest golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #12: Španjolska 1982.

Španjolska je bila domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu 1982. godine. Na ovom turniru sudjelovale su 24 reprezentacije, a debitirali su Alžir, Kamerun, Honduras, Kuvajt i Novi Zeland. Ovo je bilo posljednje svjetsko prvenstvo koje je u drugoj fazi imalo kružni sustav.

Natjecanje je održano na čak 17 stadiona u 14 različitih gradova. Svi polufinalisti bili su Europljani. Italija je u finalu pobijedila Zapadnu Njemačku 3:1 i osvojila svoje treće svjetsko prvenstvo. Finale je odigrano na Santiago Bernabeu u Madridu pred 90.000 gledatelja. Paolo Rossi, Marco Tardelli i Alessandro Altobelli zabili su za “Azzurre”, a Paul Breitner za zapadne Nijemce. Poljska je pobijedila Francusku 3:2 i osvojila broncu.

Zlatnu kopačku osvojio je Paolo Rossi sa šest golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #13: Meksiko 1986.

Meksiko je izabran za domaćina svog drugog SP-a. Broj država sudionica ostao je 24, ali je struktura izmijenjena kako bi po prvi put omogućila uvođenje osmine finala. Na turniru su svoj debi upisali Kanada, Danska i Irak. Ovaj turnir pamti se po briljantnosti Diega Maradone koji je postigao gol “Božjom rukom”, ali i čuveni pogodak famoznim solo-prodorom protiv Engleske u četvrtfinalu. Turnir je održan na 12 stadiona u 11 gradova, a svjedočio je i fenomenu “meksičkog vala”, koji se kod nas udomaćio pod nazivom “valovi” koje kreiraju gledatelji na tribinama.

Argentina je pobijedila Zapadnu Njemačku 3:2 u finalu na stadionu Estadio Azteca u Mexico Cityju. Na stadionu je bilo čak 114.600 gledatelja. Za Argentinu su pogađali Jose Brown, Jorge Valdano i Jorge Burruchaga. Golove za Zapadnu Njemačku postigli su Karl-Heinz Rummenigge i Rudi Voller. U doigravanju za treće mjesto Francuska je svladala Belgiju 4:2 nakon produžetaka.

Gary Lineker (Engleska) osvojio je Zlatnu kopačku sa šest golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #14: Italija 1990.

Italija je bila domaćin Svjetskog prvenstva u nogometu 1990. godine. Zapadna Njemačka, Sovjetski Savez, Čehoslovačka i Jugoslavija posljednji su se put pojavili jer je ubrzo uslijedio pad Istočnoeuropskog bloka. Debitirali su Kostarika, Irska i UAE. Ovo Svjetsko prvenstvo ocijenjeno je lošim nogometom, a još uvijek drži rekord s najmanje postignutih golova. Kasnije je to dovelo do uvođenja i izmjene nekih pravila, poput povratnog dodavanja i dodjeljivanja tri boda za pobjedu. To je, također, bilo prvo svjetsko prvenstvo koje se prenosilo putem televizije s visokom rezolucijom slike. Događaj je održan na 12 različitih stadiona u 12 gradova.

U finalu je Zapadna Njemačka pobijedila Argentinu 1:0 i podigla svoj treći trofej. Finale Svjetskog prvenstva 1990. odigrano je na stadionu Olimpico u Rimu pred više od 73.500 gledatelja. Jedini pogodak postigao je Andreas Brehme iz jedanaesterca. U utakmici za treće mjesto Italija je pobijedila Englesku Bobbyja Robsona s 2:1.

Salvatore Schillaci iz Italije osvojio je Zlatnu kopačku sa šest golova.

Svjetska prvenstva u nogometu #15: SAD 1994.

SAD je bio domaćin Svjetskog prvenstva 1994., tri godine nakon prvog Svjetskog prvenstva za žene. Smatra se najuspješnijim Svjetskim prvenstvom do sada, a privuklo je rekordan broj gledatelja. Turnir je dočekao tri debitanta – Grčku, Nigeriju i Saudijsku Arabiju. Osim toga, prvi put nakon 1938. godine sudjelovala je jedinstvena njemačka reprezentacija, a Rusija je također nastupila prvi put nakon raspada SSSR-a.

Devet različitih gradova bilo je domaćin natjecanja. Zbog stadiona velikih kapaciteta ovo Svjetsko prvenstvo u nogometu postavilo je nekoliko rekorda gledanosti. Finale je održano na Rose Bowlu u Pasadeni, a nazočilo mu je više od 94.000 navijača. Brazil je pobijedio Italiju na jedanaesterce nakon što je utakmica završila bez golova nakon produžetaka. U doigravanju za treće mjesto Švedska je s 4:0 slavila protiv Bugarske.

Hristo Stoičkov (Bugarska) i Oleg Salenko (Rusija) postigli su šest golova i podijelili Zlatnu kopačku.

Svjetska prvenstva u nogometu #16: Francuska 1998.

Svjetsko prvenstvo u nogometu 1998., kojem je domaćin bila Francuska, bilo je prvo na kojem su sudjelovale 32 reprezentacije. Kao rezultat toga, Hrvatska, Jamajka, Japan i Južnoafrička Republika debitirali su na svjetskoj smotri. Ovo je izdanje također svjedočilo uvođenju pravila zlatnog pogotka.

Turnir je održan na deset različitih stadiona. Zinedine Zidane vodio je Francusku prema naslovu u finalu protiv Brazila (3:0). “Tricolorima” je to bila prva svjetska titula. Finale se igralo na Stade de Franceu u Parizu, a pratilo ga je 80.000 gledatelja. Zidane je postigao dva gola u prvom poluvremenu, a Emmanuel Petit još jedan u nadoknadi drugog dijela. U Francuskoj je cijeli svijet čuo za malu Hrvatsku koja je zaprepastila sve osvajanjem bronce. “Vatreni” Miroslava Blaževića u borbi za treće mjesto svladali su Nizozemsku s 2:1.

Davor Šuker postigao je šest golova za trofej Zlatne kopačke.

  • HRVATSKA – Jamajka 3:1 (Stanić, Prosinečki, Šuker)
  • HRVATSKA – Japan 1:0 (Šuker)
  • HRVATSKA – Argentina 0:1
  • HRVATSKA – Rumunjska 1:0 (Šuker – 11m)
  • HRVATSKA – Njemačka 3:0 (Jarni, Vlaović, Šuker)
  • HRVATSKA – Francuska 1:2 (Šuker)
  • HRVATSKA – Nizozemska 2:1 (Prosinečki, Šuker)

Svjetska prvenstva u nogometu #17: Japan i Južna Koreja 2002.

Južna Koreja i Japan zajedno su bili domaćini Svjetskog prvenstva u nogometu 2002. godine. Bilo je to prvo svjetsko prvenstvo koje je organizirano izvan Europe i Amerika i prvo i jedino koje su zajedno organizirale dvije države. Kina, Ekvador, Senegal i Slovenija kvalificirali su se po prvi put, dok je Nizozemska bila odsutna.

Cijeli turnir održan je na čak 20 različitih stadiona u dvije zemlje. Na temelju nekih kontroverznih rezultata, Južna Koreja stigla je do polufinala i postala prva zemlja izvan Europe i Amerike koja je stigla tako daleko. Finale Svjetskog prvenstva 2002. igralo se između Brazila i Njemačke na stadionu u Yokohami.

Gotovo 69.500 navijača gledalo je kako je Brazil predvođen Ronaldom ostvario sigurnu pobjedu od 2:0 i osvojio svoj peti svjetski naslov. Ronaldo, koji je postigao oba gola u finalu, osvojio je i Zlatnu kopačku s ukupno osam pogodaka. U borbi za treće mjesto, Turska je svladala Južnu Koreju s 3:2. Ta je utakmica ušla u povijest svjetskih prvenstava po najbržem postignutom pogotku (Hakan Sukur u 11. sekundi).

  • HRVATSKA – Meksiko 0:1
  • HRVATSKA – Italija 2:1 (Rapaić, Olić)
  • HRVATSKA – Ekvador 0:1

Svjetska prvenstva u nogometu #18: Njemačka 2006.

Njemačka je dobila pravo domaćinstva 18. izdanja SP-a. Turnir je održan na 12 stadiona. Angola, Češka, Gana, Obala Bjelokosti, Togo, Trinidad i Tobago, Ukrajina i Srbija i Crna Gora debitirali su na turniru.

Njemačka je bila favorit za naslov, ali je ispala od Italije u polufinalu. Italija i Francuska plasirali su se u finale koje se igralo na Olimpijskom stadionu u Berlinu. Pred 69.000 gledatelja u finalu Svjetskog prvenstva 2006., talijanska reprezentacija pobijedila je poslije jedanaesteraca nakon što je finalna utakmica završila 1:1 i tako postala svjetski prvak po četvrti put.

Zinedine Zidane pogodio je s bijele točke u sedmoj minuti, da bi “Azzurri” izjednačili preko Marca Materazzija u 19. minuti. U produžetku, Zidane je isključen zbog svog neslavnog udarca glavom u Materazzija. U utakmici za treće mjesto Njemačka je svladala Portugal s 3:1. Miroslav Klose iz Njemačke osvojio je Zlatnu kopačku s pet golova.

  • HRVATSKA – Brazil 0:1
  • HRVATSKA – Japan 0:0
  • HRVATSKA – Australija 2:2 (Srna, N. Kovač)

Svjetska prvenstva u nogometu #19: Južnoafrička Republika 2010.

Pravo domaćinstva Svjetskog prvenstva 2010. dodijeljeno je Južnoj Africi. Ovo je bilo prvo svjetsko prvenstvo koje se održalo na afričkom kontinentu. Turnir je održan na deset različitih lokacija u devet gradova. Novopečene reprezentacije Slovačke i Srbije debitirale su na FIFA-inom spektaklu. Sjeverna Koreja kvalificirala se za svoj drugi nastup na Svjetskom prvenstvu. Španjolska je bila favorit za osvajanje turnira, a opravdali su tu ulogu pobjedom nad Nizozemskom u produžetku s 1:0 u finalu.

Finale Svjetskog prvenstva odigrano je na stadionu Soccer City (Johannesburg) pred 84.500 ljudi. Andres Iniesta postigao je jedini pogodak na utakmici. U doigravanju za treće mjesto Njemačka je svladala Urugvaj s 3:2.

Diego Forlan, Thomas Muller, Wesley Sneijder i David Villa postigli su po pet golova te tako podijelili čast najboljih strijelaca turnira.

Svjetska prvenstva u nogometu #20: Brazil 2014.

Brazil je izabran za domaćina Svjetskog prvenstva u nogometu 2014. godine. Prvi put nakon 1978., najvažniji događaj u svijetu nogometa preselio se u Južnu Ameriku. Turnir je održan na 12 različitih stadiona u 12 gradova. Jedini debitant među 32 reprezentacije bila je Bosna i Hercegovina. U jednom od polufinala reprezentacija Njemačke famozno je pobijedila Brazil s nestvarnih 7:1. U finalu je “Elf” nakon produžetaka pobijedio Argentinu rezultatom 1:0. Finale se igralo na stadionu Maracana u Rio de Janeiru.

Preko 74.500 gledatelja gledalo je kako Mario Goetze zabija pobjedonosni gol za Njemačku u produžetku. Time je Njemačka postala prva europska država koja je osvojila Svjetsko prvenstvo u Americi. U meču za treće mjesto, Nizozemska je svladala Brazil s 3:0.

James Rodriguez iz Kolumbije osvojio je Zlatnu kopačku sa šest golova.

  • HRVATSKA – Brazil 1:3 (Marcelo – ag)
  • HRVATSKA – Kamerun 4:0 (Olić, Perišić, Mandžukić 2)
  • HRVATSKA – Meksiko 1:3 (Perišić)

Svjetska prvenstva u nogometu #21: Rusija 2018.

Godine 2018., Rusija je postala posljednja europska država koja je dobila privilegiju domaćinstva najvažnijeg nogometnog natjecanja. Turnir je održan na 12 stadiona u 11 gradova.

Island i Panama postale su najnovije reprezentacije koje su se pojavile na Svjetskom prvenstvu. Francuska je drugi put postala svjetski prvak, pobjedom 4:2 nad sjajnom Hrvatskom u finalu. Finale je održano na stadionu Lužnjiki u Moskvi pred 78.011 gledatelja na tribinama. Naš Mario Mandžukić postao je prvi nogometaš koji je zabio gol i autogol u finalu jednog SP-a. Osim autogola Mandžukića, strijelci za Francusku bili su Antoine Griezmann, Paul Pogba i Kylian Mbappe. Ivan Perišić fantastično je zakucao u mrežu nemoćnog Llorisa za 1:1. U borbi za treće mjesto Belgija je svladala Englesku s 2:0.

Većina kladionica je na finale Hrvatske kvote postavila na visokih 40, a za samo osvajanje prvenstva čak iznad 100. No već smo navikli da nas sve kladionice podcjenjuju, a i da im dokažemo suprotno.

Engleski napadač Harry Kane osvojio je Zlatnu kopačku sa šest pogodaka. Međutim, ovaj Mundijal najviše ćemo pamtiti po grandioznom dosegu “Vatrenih” i osvajanju Zlatne lopte najboljeg nogometaša 2018. godine, Luke Modrića.

  • HRVATSKA – Nigerija 2:0 (Etebo – ag, Modrić – 11m)
  • HRVATSKA – Argentina 3:0 (Rebić, Modrić, Rakitić)
  • HRVATSKA – Island 2:1 (Badelj, Perišić)
  • HRVATSKA – Danska 1:1, 3:2 – 11m (Mandžukić / 11m: Kramarić, Modrić, Rakitić)
  • HRVATSKA – Rusija 2:2, 4:3 – 11m (Kramarić, Vida / 11m: Brozović, Modrić, Vida, Rakitić)
  • HRVATSKA – Engleska 2:1 (Perišić, Mandžukić)
  • HRVATSKA – Francuska 2:4 (Perišić, Mandžukić)

Svjetska prvenstva u nogometu #22: Katar 2022.

Svjetsko prvenstvo prožeto aferama i optužbama usmjerenima prema FIFA-i koju one ne dotiču, održano je u Kataru. Prvi je to Mundijal koji je održan u nekoj od zemalja arapskog svijeta i drugi koji se održao u Aziji, nakon SP-a 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Naslov je po treći put u svojoj povijesti osvojila reprezentacija Argentine, uz mnogo kritika kako je do finala došla uz određene sudačke pogurance. Lionel Messi tako je po prvi put u svojoj karijeri podignuo najveći trofej u svijetu nogometa te vrlo vjerojatno konačno prestigao legendarnog Diega Armanda Maradonu po popularnosti u svojoj zemlji. Argentina je, u možda i najboljem finalu ikada, svladala Francusku predvođenu Kylianom Mbappeom u “ruletu jedanaesteraca”. Nakon 120 minuta rezultat je bio 3:3.

Hrvatska nogometna reprezentacija ponovno je oduševila čitavu “Lijepu našu” osvajanjem nove svjetske medalje. “Vatreni” su ponovili uspjeh generacije ’98. dolaskom do bronce. Na tom su putu izbornik Zlatko Dalić, kapetan Luka Modrić i ostali hrvatski junaci izbacili Brazil u četvrtfinalu napravivši jednu od najvećih senzacija turnira. Iako je Dominik Livaković objektivno bio najbolji vratar Prvenstva, a Joško Gvardiol najbolji mladi igrač, nitko od njih nije dobio prestižnu nagradu. Međutim, Luka Modrić je, nakon Zlatne lopte 2018., dobio Brončanu loptu kao treći najbolji nogometaš Mundijala, nakon Lionela Messija i Kyliana Mbappea.

  • HRVATSKA – Maroko 0:0
  • HRVATSKA – Kanada 4:1 (Kramarić 2, Livaja, Majer)
  • HRVATSKA – Belgija 0:0
  • HRVATSKA – Japan 1:1, 3:1 – 11m (Perišić / 11m: Vlašić, Brozović, Pašalić)
  • HRVATSKA – Brazil 1:1, 4:2 – 11m (Petković / 11m: Vlašić, Majer, Modrić, Oršić)
  • HRVATSKA – Argentina 0:3
  • HRVATSKA – Maroko 2:1 (Gvardiol, Oršić)

Lista svih finala svjetskih prvenstava u nogometu

  • Urugvaj 1930.: Urugvaj – Argentina 4:2
  • Italija 1934.: Italija – Čehoslovačka 2:1 (nakon produžetaka)
  • Francuska 1938.: Italija – Mađarska 4:2
  • Brazil 1950.: Urugvaj – Brazil 2:1
  • Švicarska 1954.: Zapadna Njemačka – Mađarska 3:2
  • Švedska 1958.: Brazil – Švedska 5:2
  • Čile 1962.: Brazil – Čehoslovačka 3:1
  • Engleska 1966.: Engleska – Zapadna Njemačka 4:2 (nakon produžetaka)
  • Meksiko 1970.: Brazil – Italija 4:1
  • Zapadna Njemačka 1974.: Zapadna Njemačka – Nizozemska 2:1
  • Argentina 1978.: Argentina – Nizozemska 3:1 (nakon produžetaka)
  • Španjolska 1982.: Italija – Zapadna Njemačka 3:1
  • Meksiko 1986.: Argentina – Zapadna Njemačka 3:2
  • Italija 1990.: Zapadna Njemačka – Argentina 1:0
  • SAD 1994.: Brazil – Italija 0:0, 3:2 (nakon jedanaesteraca)
  • Francuska 1998.: Francuska – Brazil 3:0
  • Japan i Južna Koreja 2002.: Brazil – Njemačka 2:0
  • Njemačka 2006.: Italija – Francuska 1:1, 5:3 (nakon jedanaesteraca)
  • Južnoafrička Republika 2010.: Španjolska – Nizozemska 1:0 (nakon produžetaka)
  • Brazil 2014.: Njemačka – Argentina 1:0 (nakon produžetaka)
  • Rusija 2018.: Francuska – HRVATSKA 4:2
  • Katar 2022.: Argentina – Francuska 3:3, 4:2 (nakon jedanaesteraca)
Ostavi komentar

Možda će vas zanimati

Rukomet

Hrvatska je stalni sudionik Svjetskih prvenstava u rukometu, a od samostalnosti je osvojila čak pet svjetskih odličja. Jedno od tih odličja ipak je vrjednije...

Rukomet

Danas su odigrane zadnje utakmice na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u rukometu. Švedska i Španjolska borile su se za broncu, dok su u finalu igrale...

Rukomet

Danska i Francuska su reprezentacije koje će igrati u finalu Svjetskog prvenstva u rukometu. To je rukometni klasik za koji se realno moglo očekivati...

Rukomet

Predzadnji dan na Svjetskom prvenstvu u rukometu je iza nas, a dobili smo tako i finaliste koji će se u nedjelju boriti za zlato....