Hajduk je jedan od najvećih hrvatskih klubova, a njegovi navijači nerijetko ističu kako nema većeg. Velika baza navijača okupljena oko Hajduka, koji danas ima više od 100 tisuća članova, nastala je i širila se zahvaljujući Torcidi, najstarijoj navijačkoj skupini u Europi. Stoga proučavamo temu – tko je osnovao Hajduk, a tko Torcidu?
Tko je osnovao Hajduk?
Hajduk Split, jedan od najpoznatijih nogometnih klubova u Hrvatskoj, osnovan je 13. veljače 1911. godine u Pragu. Osnivanje kluba rezultat je entuzijazma i ljubavi prema sportu skupine mladih splitskih studenata i sportaša tog vremena, usred žara hrvatskog nacionalizma i želje za autonomijom od Austro-Ugarske. Kao osnivači Hajduka navode se Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić i Vjekoslav Ivanišević, dok se u nekim izvorima spominje i Vladimir Šore. Prvi predsjednik Hajduka bio je Kruno Kolombatović.
Odgovor na pitanje tko je osnovao Hajduk jednako je važan kao i odgovor na pitanje zašto je osnovan. Klub je nastao s ciljem promicanja sportskih aktivnosti i promoviranja zajedništva među mladima. Također, osnivanjem Hajduka željelo se očuvati i njegovati tradiciju i identitet Dalmacije te pružiti priliku mladim talentiranim sportašima da se razvijaju i ostvare svoje sportske snove.
Hajduk je od samog početka bio simbol borbe za slobodu i neovisnost, što se odrazilo i u samom imenu kluba. Naziv “Hajduk” potječe od hajduka, borca za slobodu i pravdu koji se borio protiv turske vlasti u prošlosti.
Povijesni presjek
Međuratno razdoblje svjedoči usponu Hajduka pod vodstvom legendarnih ličnosti poput Frane Matošića i Lea Lemešića. Unatoč izazovima koje su predstavljali politički preokreti i ekonomske poteškoće, klub je 1927. godine osvojio svoje prvo prvenstvo Jugoslavije, postavljajući temelje za desetljeća uspjeha koja dolaze.
Hajduk je tijekom svoje povijesti imao različite periode u kojima je bio suočen s različitim izazovima, uključujući i različite oblike pritisaka i zabrana. Tijekom talijanske okupacije Splita (1941. – 1943.), klub je odbio nastupati u talijanskom prvenstvu, a situacija se nije promijenila ni dolaskom Splita pod vlast NDH. Talijanski guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini odredio je da klubovi koji nisu odjeli Fašističke stranke postanu nezakoniti. Hajduk je tajno obnovio svoj rad na Visu 7. svibnja 1944.
Hajdukovo zlatno doba počelo je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, obilježeno nizom povijesnih postignuća na domaćem i međunarodnom planu, poput polufinala Kupa pobjednika kupova 1972./73. te 1977./78, kao i četvrtfinala Lige prvaka 1975./76. Predvođena kultnim trenerom Tomislavom Ivićem i pokretana briljantnošću igrača poput Zlatka Vujovića i Ivice Šurjaka, momčad je osvojila brojne naslove prvaka i učvrstila svoj status velikana jugoslavenskog nogometa.
Klub se 1979. sa Starog placa seli na novi stadion Poljud i ponovno igra četvrtfinale Lige prvaka. Početkom 1980. Hajduk je u prijateljskoj utakmici ostvario legendarnu pobjedu protiv Manchester Uniteda rezultatom 6:0. Četiri godine kasnije hajdukovci su opet dogurali do polufinala Kupa UEFA.
Dolaskom ’90-ih mijenja se politička situacija pa Hajduk svoj posljednji Jugoslavenski kup osvaja 1991. protiv Partizana u Beogradu. Klub još jednom igra četvrtfinale LP-a, i to u sezoni 1994./95. Jasno, nakon osamostaljenja Hrvatske nastupa u domaćem prvenstvu, HNL-u, koje osvaja redom osvaja 1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04. te posljednji 2004./05. Tijekom tog razdoblja osvojeno je osam Kupova i šest Superkupova.
Splitski Hajduk ima bogatu povijest ispunjenu legendarnim igračima koji su ostavili neizbrisiv trag u klubu i hrvatskom nogometu u cjelini. Ovi igrači slavljeni su ne samo zbog svojih iznimnih vještina na terenu, već i zbog svoje odanosti, strasti i doprinosa uspjehu kluba. Evo nekih od najcjenjenijih legendi splitskog Hajduka:
- Frane Matošić: Općenito cijenjen kao jedan od najvećih Hajdukovih igrača, Matošić je igrao za klub tijekom 1920-ih i 1930-ih. Poznat po svojoj iznimnoj tehnici i golgeterskom umijeću, pomogao je odvesti Hajduk do prvog jugoslavenskog prvenstva 1927. godine.
- Bernard Vukas: Vukas, istinska ikona hrvatskog nogometa, cijelu je karijeru proveo u Hajduku, postavši najbolji strijelac kluba svih vremena. Bio je poznat po svojoj svestranosti, vodstvu i izvanrednoj vještini s loptom u svojim nogama.
- Tomislav Ivić: Iako je prvenstveno poznat kao trener, Ivićev utjecaj na Hajdukov uspjeh teško je precijeniti. Vodio je klub do brojnih domaćih naslova i orkestrirao nezaboravne europske kampanje tijekom 1970-ih i 1980-ih.
- Zlatko Vujović: Vujović, izuzetno produktivan napadač, bio je ključan u trijumfima kluba na domaćem i međunarodnom planu. Njegovo kliničko usavršavanje i nogometna inteligencija zavoljeli su ga navijačima i zaslužili mu mjesto među najvećim igračima kluba.
- Igor Tudor: Tudor se pojavio kao nepokolebljivac i za Hajduk i za hrvatsku reprezentaciju. Poznat po svojoj snazi, sposobnostima u zraku i vodstvu na terenu, i dalje je omiljena figura među navijačima.
- Alen Bokšić: Cijenjen zbog svog elegantnog stila igre i izvrsne tehnike, Bokšić je uživao u uspješnom boravku u Hajduku prije nego što je započeo zapaženu karijeru u najboljim europskim ligama. Njegovo umijeće i kreativnost zavoljeli su ga navijači i zaslužili mu mjesto u srcima Hajdukovih vjernika.
- Slaven Bilić: Bilić, uporan branič i inspirativni vođa, utjelovio je duh Hajduka tijekom svojih igračkih dana. Poznat po svojoj strasti, predanosti i žestokoj odlučnosti, ostaje cijenjena figura u hrvatskom nogometu.
Tko je osnovao Torcidu?
Odgovorili smo na pitanje tko je osnovao Hajduk, a sada prelazimo na navijače. Navijačka skupina Torcida prerasla je okvire sporta i postala kulturni fenomen, utjelovljujući duh zajedništva, solidarnosti i nepokolebljive podrške svom voljenom nogometnom klubu Hajduk Split. Najstarija je navijačka skupina u Europi, koju su 28. listopada 1950. uoči utakmice s Crvenom zvezdom osnovali dalmatinski studenti u Zagrebu Vjenceslav Žuvela, Ante Ivanišević, Ante Dorić i drugi, a navodno im je glavni poticaj dao Bajdo Vukas, oduševljen atmosferom na brazilskim stadionima.
Ime je, stoga, dobila po brazilskoj navijačkoj skupini Torcida, što na portugalskom znači ‘navijači’. Novonastali navijački pokret brzo je dobio zamah, zaokupljajući maštu navijača diljem zemlje, iako je organizirano navijanje za Hajduk zabilježeno još od samog osnivanja kluba 1911.
Vođena zajedničkom strašću prema nogometu i duboko ukorijenjenom ljubavlju prema svom gradu i klubu, Torcida je rasla brojčano i utjecajno, etablirajući se kao pokretačka snaga Hajdukova uspjeha. Od koreografskih prikaza do razuzdanih povika koji su odjekivali tribinama, gorljiva podrška Torcide postala je sinonim za identitet kluba, nadahnjujući igrače i zastrašujući protivnike. Torcidinu kulturu karakteriziraju živopisne koreografije, skandiranja i rituali prije i tijekom utakmice, uključujući isticanje brojnih transparenata.
U teškim trenucima Torcida je stala rame uz rame sa Splićanima, dajući potporu raznim ciljevima, od humanitarne pomoći do ekološkog aktivizma. Njihov skupni poklič “Hajduk živi vječno!” odjekuje ulicama, podsjećajući na trajnu vezu između kluba, navijača i grada.
Rivalstvo
Najveći rivali Torcide su Bad Blue Boysi, navijači Dinama. Odnos Torcide Split i Bad Blue Boysa (BBB) jedan je od najžešćih i najslavnijih u povijesti hrvatskog nogometa. Proisteklo iz dugogodišnjeg rivalstva između splitskog Hajduka i GNK Dinamo Zagreb, ovo rivalstvo nadilazi granice nogometnog terena i utjelovljuje duboko ukorijenjenu strast, regionalni ponos i kulturni identitet njihovih navijača.
Osim nogometnog rivalstva, rivalstvo između Torcide i BBB-a odražava šire kulturne i regionalne identitete unutar Hrvatske. Split, smješten u obalnoj regiji Dalmacije, i Zagreb, glavni grad, predstavljaju različite kulturne, povijesne i socio-ekonomske pozadine, svaki sa svojom tradicijom, dijalektima i običajima.
Tijekom godina rivalstvo Torcide i BBB-a povremeno se prelilo u incidente izvan terena, uključujući sukobe navijača, provokativne prikaze i slučajeve vandalizma. Iako je velika većina navijača iz obje skupine strastvena, ali miroljubiva, izolirani incidenti narušili su ugled rivalstva i doveli do poziva na veći dijalog i međusobno poštovanje.
Unatoč žestokom rivalstvu, između Torcide i BBB-a postoji i međusobno poštovanje, nastalo iz zajedničke ljubavi prema svojim klubovima i nogometnoj igri. Obje skupine prepoznaju značaj svojih uloga čuvara tradicije svog kluba i kulturnog naslijeđa svog grada, te nastavljaju podržavati vrijednosti sportskog duha i prijateljstva usred intenziteta svog rivalstva.