Bajka koja je započela u Melbourneu 2007., svoj je vrhunac doživjela pet godina kasnije u Londonu. Ratko Rudić preporodio je reprezentaciju koja je oduvijek bila nezgodan protivnik svima, ali nikad u samom svjetskom vrhu. U razmaku od spomenute 2007. do 2012. godine, jedan od najtrofejnijih trenera ikada u sportu odveo je “Barakude” do zlata na svim velikim natjecanjima. Pazite – u samo pet godina! Svjetsko u Melbourneu 2007., europsko u Zagrebu 2010., olimpijsko u Londonu 2012. godine.
Vratilo nam se na Igrama
Čak i s Rudićem na klupi, vaterpolska reprezentacija igrala je po principu toplo-hladno. Godinu dana nakon penjanja na svjetski tron, doživjeli smo blago razočarenje na Olimpijskim igrama u Pekingu ispadanjem u četvrtfinalu. Nekoliko mjeseci prije OI u Londonu, u Eindhovenu se održalo Europsko prvenstvo gdje smo branili zlato. Natjecanje su “Barakude” okončale u razigravanju od sedmog do desetog mjesta, nakon dva poraza u grupnoj fazi. Jedan od njih došao je kao veliki sudački poguranac na račun Nijemaca. Ispadanju Hrvatske uvelike su doprinijeli i susjedi, Srbi i Crnogorci. U međusobnom ogledu posljednjega kola, Srbija je odlučila odigrati s pola snage prepustivši svojim južnim susjedima poprilično uvjerljivu pobjedu i tako ih pogurali u nokaut fazu. U Londonu su ove dvije ekipe igrale za broncu, dok je Hrvatska slavila zlato…
Zaokružen trolist naslova
Bio je to jedan od najbolje odigranih velikih natjecanja bilo koje vaterpolske selekcije. “Barakude” su djelovale kao “Dream Team”. U prva dva kola “pali” su Grci i Španjolci, da bi potom “potopljeni” bili Talijani, svjetski prvaci, s uvjerljivih 11:6. Australija i Kazahstan nisu pružili značajniji otpor za maksimalnih pet pobjeda iz isto toliko dvoboja. U četvrtfinalu je odigrana jedna od najboljih utakmica te generacije “Barakuda”. U 32 minute primili su samo dva gola od branitelja olimpijskog srebra, Amerikanaca. Na krilima te fenomenalne igre upisana je pobjeda i u olimpijskom polufinalu. S druge strane Water Polo Arene u Londonu plivala je Crna Gora. “Ajkule” se u prvoj polovici meča uopće nisu snašle. Na semaforu je stajalo – 5:1 za Hrvatsku. Crnogorci su se tad počeli privikavati na “olimpijske” pehove – u Pekingu 2008. Londonu 2012. i Riju 2016. osvajali su četvrta mjesta.
U finalu su nas čekali nabrijani Talijani, željni osvete za težak poraz u skupini, kao i konačne krunidbe za najbolju vaterpolsku selekciju svijeta (svjetski prvaci iz Šangaja 2011.). Ekipa Alessandra Campagne odlično je otvorila finale dvama pogocima, no onda se upalio hrvatski “motor”. Na poluvremenu smo imali minimalnu prednost. Još smo je malo podebljali prije posljednje dionice kada su Talijani stvorili “run and gun” igru. Niti napadačka učinkovitost im nije pomogla jer su s druge strane “Barakude” bile podjednako učinkovite. “Dream Team” je s osam pobjeda iz osam utakmica zaokružio trolist naslova s najvećih natjecanja.
‘Možda i moj najveći uspjeh u karijeri’
Koliko je Rudiću značio ovaj naslov, govori i njegova izjava poslije finala:
Ekipa je u London stigla puna entuzijazma, s velikom željom i od početka do kraja turnira odigrali smo na vrlo visokoj razini. Zlatna medalja došla je potpuno normalno, ne sjećam se da je na Olimpijskim igrama jedna ekipa bila toliko dominantna. Od prve do posljednje utakmice igrali smo svoju igru, držali se plana i u tome je možda moje najveće zadovoljstvo, a možda i moj najveći uspjeh u karijeri.
Melbourne – Zagreb – London. Put koji je ušao u DNK “Barakudama” za godine koje su dolazile…
‘Barakude’ na vrhu Olimpa
- Josip Pavić
- Damir Burić
- Miho Bošković
- Nikša Dobud
- Maro Joković
- Petar Muslim
- Ivan Buljubašić
- Andro Bušlje
- Sandro Sukno
- Samir Barać
- Igor Hinić
- Paulo Obradović
- Frano Vićan
Izbornik: Ratko Rudić
Put do olimpijskog zlata
Prvi krug
1. kolo: Grčka 8:6 (Bošković, Dobud, Sukno 2)
2. kolo: Španjolska 8:7 (Dobud, Sukno 2)
3. kolo: Italija 11:6 (Bošković, Sukno 3)
4. kolo: Australija 11:6 (Joković 3)
5. kolo: Kazahstan 12:4 (Dobud 5)
Nokaut faza
Četvrtfinale: SAD 8:2 (Bošković, Obradović 2)
Polufinale: Crna Gora 7:5 (Sukno 2)
Finale: Italija 8:6 (Joković 3)
Priznanja
Josip Pavić i Nikša Dobud u idealnoj momčadi turnira
Rezultati ankete (Najveći hrvatski sportski uspjeh 2012.)
1. Olimpijsko zlato muške vaterpolske reprezentacije – 55%
2. Olimpijsko zlato Giovannija Cernogorza u streljaštvu – 26%
3. Olimpijsko zlato Sandre Perković u atletici – 16%
4. Europska bronca muške rukometne reprezentacije – 2%
5. Olimpijska bronca muške rukometne reprezentacijne – 1%
Najveći hrvatski sportski uspjesi po godinama od 1992. (Vaš izbor)
- 1992. olimpijsko srebro muške košarkaške reprezentacije
- 1993. obrana naslova europskog prvaka rukometaša Zagreba
- 1994. svjetska bronca muške košarkaške reprezentacije
- 1995. svjetsko srebro muške rukometne reprezentacije
- 1996. olimpijsko zlato muške rukometne reprezentacije
- 1997. Iva Majoli pobjednica Roland Garrosa
- 1998. svjetska bronca muške nogometne reprezentacije
- 1999. Barbara Jelić najbolja odbojkašica svijeta
- 2000. olimpijsko zlato Nikolaja Pešalova u dizanju utega
- 2001. Goran Ivanišević pobjednik Wimbledona
- 2002. tri olimpijska zlata i srebro Janice Kostelić u alpskom skijanju
- 2003. svjetsko zlato muške rukometne reprezentacije
- 2004. olimpijsko zlato muške rukometne reprezentacije
- 2005. tri svjetska zlata Janice Kostelić u alpskom skijanju
- 2006. Janica Kostelić najbolja sportašica svijeta
- 2007. svjetsko zlato muške vaterpolske reprezentacije
- 2008. olimpijsko srebro Filipa Udea u gimnastici
- 2009. svjetsko srebro muške rukometne reprezentacije
- 2010. tri medalje Hrvatske na zimskim Olimpijskim igrama
- 2011. veliki Kristalni globus Ivice Kostelića
2012. olimpijsko zlato muške vaterpolske reprezentacije
