Pratite nas

Pozdrav, koji sadržaj vas zanima?

Gimnastika

GLASALI STE Najveći hrvatski sportski uspjeh 2008.: Olimpijsko srebro Filipa Udea

U glavni kineski grad stigao je bez velikih očekivanja. Velika želja bila mu je plasirati se u finale. Ispunio je i više od želje – san

Foto: StockphotoVideo / Shutterstock.com

Tko bi rekao uoči Olimpijskih igara u Pekingu 2008. godine da ćemo vrlo brzo slaviti olimpijsko odličje u – gimnastici?! Bila su to vremena kada nismo imali jaka imena u svijetu gimnastike, a tu i tamo znao je netko iskočiti na, recimo, mediteranskim igrama te otići do medalje. I europska prvenstva bila su pretežak zalogaj za naše gimnastičarke i gimnastičare. Sve do Lausannee i svibnja 2008. godine…

S 14 godina put Bratislave

Bilo je to tri mjeseca prije OI u Pekingu. Na Europskom prvenstvu briljirali su Filip Ude i Robert Seligman osvojivši srebro i broncu na konju s hvataljkama. Bio je to prvi EP nakon 51 godine na kojem je jedan hrvatski gimnastičar osvojio odličje, još od Varaždinca, Ivana Čakleca, i Pariza 1957. godine. Iz obližnjeg Čakovca je upravo Filip Ude, prvi hrvatski osvajač olimpijske medalje u gimnastici!

“Fićo”, kako su ga prozvali još u djetinjstvu zbog nižeg rasta, imao je, uistinu, trnovit put do zvijezda. Odrastao je u derutnoj čakovečkoj gimnastičkoj dvorani uz budne poglede svog trenera Marija Vukoje. Kasnije se timu pridružio Rus, Igor Križimski, s kojim će 2008. slaviti povijesno olimpijsko srebro. Zajedno s trenerima, s 14 godina uputio se u Bratislavu gdje je nastavio svoj gimnastičarski uspon. Daleko od obitelji (samohrane majke i sestara), ali i daleko od klasičnog tinejdžerskog života. Odricanja je bilo strahovito mnogo. Sve je učinio da bi uspio u ovom sportu koji se nalazi u skupini bazičnih sportova. U slovačkoj prijestolnici, najbližoj lokaciji gdje se mogao kvalitetno razvijati.

Nekoliko mjeseci prije Pekinga, Ude i njegovi Čakovčani dobili su kvalitetnu dvoranu, točnije, sportsko-gimnastički centar u obližnjem Nedelišću koji je financiran sredstvima Steve Tkalčeca (30 milijuna kuna), kasnijeg dugodišnjeg predsjednika Hrvatskoga gimnastičkoga saveza i čovjeka koji je podignuo hrvatsku gimnastiku na mnogo višu razinu. Filip je konačno u svom “vrtu” mogao vježbati za najveća svjetska natjecanja. No, za početak trebalo je odraditi premijerne Olimpijske igre, Igre na kojima će po prvi put nastupiti jedan hrvatski gimnastičar…

Čak osam dana od kvalifikacija do finala

U glavni kineski grad stigao je bez velikih očekivanja. Velika želja bila mu je plasirati se u finale. Od 76 natjecatelja u kvalifikacijama konja s hvataljkama, zauzeo je fantastično treće mjesto. Želja je ostvarena, a sve više od toga bio je bonus. Veliki minus, kako za njega, tako i za sve njegove suparnike, bio je veliki razmak između kvalifikacija i finala. Čak osam dana. I sam Filip jednom je prilikom izjavio da mu je bilo teško koncentrirati se u danima prije finalnog natjecanja, da je jako loše trenirao i puno jeo. Navodno se čak udebljao dvije kile…

A onda je stigao 17. kolovoz. Ovako je Ude za Sportske novosti opisao kako mu je protekao dan kojeg će se sjećati do kraja života:

Toga dana, toga 17. kolovoza 2008., probudio sam se ujutro kao da je sasvim normalan dan. Otišao sam na doručak, pa na trening i poslije toga sam dva sata spavao kao beba. Kao da me tu večer čeka ne znam što, a ne olimpijsko finale. Posudio sam nakon toga bicikl u Misiji (hrvatskog izaslanstva, op. a.), otišao u McDonald’s, kupio dva cheeseburgera i sjeo na autobus za finale. Putem sam jeo i sjećam se da sam treneru poslao poruku: ‘Danas pišemo povijest’. Mislim da je još uvijek čuva.

‘Na kraju se MORA isplatiti’

I ispisao ju je. S ukupnom ocjenom 15.725 osvojio je srebro! Ispred se smjestio zlatni Kinez, domaći predstavnik Xiao Qin (15.875), a iza Britanac, Louis Smith, i to s identičnim rezultatom, no Filip je bio srebrni zbog bolje izvedbene ocjene, iako je Smith izabrao težu vježbu. Tako je Ude postao prvi Hrvat s olimpijskom medaljom u gimnastici, ali i prvi Čakovčanin s olimpijskim odličjem u bilo kojem sportu. Upisao se na “besmrtnu” listu gimnastičara u ovoj disciplini u kojoj je tamo 60-ih harao Miroslav Cerar, jedan od najvećih jugoslavenskih sportaša u povijesti.

Koliko je Filip kvalitetan i ustrajan, pokazuje njegova dugovječnost. Tada 22-godišnjak velikih snova, sada 36-godišnjak ostvarenih snova. Dovoljno je reći da je proteklog ljeta nastupio na svom 20. europskom prvenstvu! Ovaj Čakovčanin za kraj ima poruku za svakog koji ponekad posumnja u svoj rad, trud i zalaganje (izvadak iz priloga SN-a, Veličanstvenih 75 godina):

Kad mi je teško u životu, kad imam razne probleme, kad mi se ne da trenirati, sjetim se toga dana i puno mi je lakše jer znam da poslije svakog napornog rada, kad imaš ciljeve i želje, kad vjeruješ u njih, na kraju se to MORA isplatiti. U to sam 100 posto siguran.

Finale muškoga konja s hvataljkama na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008.

  • 1. Xiao Qin (Kin) 15.875
  • 2. Filip Ude (Hrv) 15.725
  • 3. Louis Smith (V. Bri) 15.725
  • 4. Yang Wei (Kin) 15.450
  • 5. Hiroyuki Tomita (Jap) 15.375
  • 6. Kim Ji-Hoon (J. Kor) 15.175
  • 7. Alexander Artemev (SAD) 14.975
  • 8. Jose Luis Fuentes (Ven) 14.650

Rezultati ankete (Najveći hrvatski sportski uspjeh 2008.)

1. Olimpijsko srebro Filipa Udea u gimnastici – 54%

2. Olimpijsko srebro Blanke Vlašić u atletici – 37%

3. Olimpijska bronca Snježane Pejčić u streljaštvu – 7%

4. Olimpijska bronca Martine Zubčić u taekwondou – 2%

5. Olimpijska bronca Sandre Šarić u taekwondou – 0%

Najveći hrvatski sportski uspjesi po godinama od 1992. (Vaš izbor)

2008. olimpijsko srebro Filipa Udea u gimnastici

Ostavi komentar

Možda će vas zanimati

Rukomet

Na SP-u 2009. u Hrvatskoj, našu mušku rukometnu reprezentaciju posljednji smo put ispratili do svjetskog finala

Komentar

Igralo se četvrtfinale Europskog prvenstva, drugo u povijesti za Hrvatsku, prvo nakon EP-a u Engleskoj 1996.