Gotovo dvije godine ne gledamo Marija Mandžukića unutar granica nogometnog terena. Jednog od najvećih nogometaša koje je Hrvatska ikada podarila svijetu, u posljednje vrijeme imamo priliku gledati uz teren, u ulozi pomoćnika izbornika, Zlatka Dalića. “Super Mario”, kako mu tepaju navijači, ostvario je jako bogatu igračku karijeru provevši 11 godina u inozemstvu, igrajući za Bayern, Atletico, Juventus, Milan,… Creme de la creme europskog nogometa.
Stoga, sasvim je normalno da je stekao mnogo poštovatelja svog lika i djela širom svijeta. No, malo je ovakvih kakav je Konrad Krupa, 29-godišnji Poljak iz Siedlcea, grada veličine Osijeka. Od desete godine navija za minhenski Bayern te je, stoga, razvojem situacije zavolio našeg Marija, u razdoblju kada je hrvatski napadač igrao za bavarski klub, od 2012. do 2014. godine. Te 2012. godine započela je neraskidiva ljubav koja traje do današnjeg dana…
Prvi sam put čuo za Marija Mandžukića tijekom Europskog prvenstva 2012. u Poljskoj i Ukrajini, kada je dospio na medijske naslovnice jer je postigao tri gola na turniru. Već sam tada mislio da bi on bio stvarno sjajna napadačka opcija u Bayernu. Stoga sam bio oduševljen kada sam čuo da je postao igrač Bayerna početkom tog ljeta 2012. godine. Od tada redovito pratim njegove utakmice, a nakon što je otišao iz Münchena, gledao sam većinu njegovih utakmica u drugim klubovima. Obožavam ga od trenutka kada sam saznao za njega.
Zašto baš Mandžukić? Što ti se svidjelo kod našeg napadača?
Volio sam gledati Marija zbog toga kakav je doprinos imao u momčadi za koju je igrao. Očito je bio sjajan napadač i tipični napadač, a za mene je bio jedan od najboljih, ako ne i najbolja špica koja je igrala glavom. Međutim, kako je znao igrati obranu i prilagođavati se taktičkim ciljevima zaslužuje najveću pohvalu. Naporan rad, borbenost i upornost, ali i njegova osobnost ostale su prednosti koje se ne mogu zanemariti… On je, doista, legenda hrvatskog, ali i svjetskog nogometa. Jedan je od rijetkih koji se može pohvaliti golovima u finalima Lige prvaka i Svjetskog prvenstva. A ovo je samo po sebi već doista izvanredno postignuće. Navijači su voljeli Marija (uključujući i mene) zbog toga kakav je bio na terenu, ali i izvan njega. Nekako nije baš medijski potkovan, ne piše se puno o njemu, kakav mu je život iz dana u dan. I kao što mi je bilo žao kada je napustio Bayern München, tako mi je sada žao što ga više neću gledati na djelu.
Sada dolazimo do najimpresivnijeg dijela u vezi “zaljubljenosti” Konrada Krupe u Marija Mandžukića. Konrad nas je kontaktirao prije nekoliko mjeseci s nadom kako će uspjeti okončati svoj davno započeti “projekt”. Naime, upustio se u strahoviti posao popisivanja svih utakmica u kojima je Mandžukić nastupio tijekom seniorske karijere, s priloženim podacima poput broja golova, asistencija, žutih / crvenih kartona, minutaže,… Moramo priznati, uhvati nas mala glavobolja kada bacimo pogled na 17 stranica dugogodišnjeg rada vrijednog Poljaka i pregled 692 utakmice Marija Mandžukića. Netko bi pomislio da je sve ovo “Sizifov posao”, ali ne i Konrad… Ovako započinje opis svog “projekta”…
Kako bih imao sve na jednom mjestu, od 2016. godine počeo sam prikupljati i bilježiti samo podatke o Marijevom broju nastupa za dotične klubove, postignutim golovima i asistencijama. Tada sam jednostavno popunjavao podatke u hodu nakon svake utakmice. U srpnju 2020., nakon što je raskinuo ugovor s Al-Duhailom, počeo sam šire ulaziti u temu njegovih nastupa i želio sam saznati što više. Podatke sam prikupljao od srpnja 2020. do kraja prošle godine. Tada sam uspio prikupiti sve informacije o Marijevim utakmicama od sezone 2004./05. kada je igrao za Marsoniju.
Vjerujemo da je bilo i nekih prepreka…
Nažalost, bilo je mnogo problema u dobivanju svih podataka. Najteže je bilo doći do informacija o sezoni 2004./05., jer je Marsonia igrala u 2. HNL, a detaljnih podataka o tim utakmicama nema gotovo nigdje na internetu. Problem je bio i Hrvatski kup, unutar kojeg nastupe mnoge web-stranice uopće ne uključuju, vjerojatno i zbog nepoznavanja tih utakmica. U potrazi sam pregledao bezbroj izvora, pa tako i na hrvatskom, što je bila dodatna jezična barijera. Veliki napredak svakako je bio kontakt s ljudima iz nogometne i sportske zajednice u Hrvatskoj, koji su me manje-više uslužno uputili na daljnje izvore.
Ovakav trud zaslužuje i adekvatnu nagradu. Imaš li nekakav Marijev suvenir, memorabiliju, dres,…?
Nažalost, nemam dres s potpisom Mandžukića, ali naravno da ga žarko želim imati. Posjedujem jedan dres Bayern Münchena s prezimenom Mandžukić na poleđini.
Mario, Konrad čeka na dres kao “zapeta puška”. A Vama, čitateljima, postavili smo čitav rad ovog Poljaka dolje niže, ispod intervjua…
‘Hrvatska nije skup nasumičnih pojedinaca, već tim u kojem se svatko bori za svakoga’
Mandžukić je poznat po brojnim pogocima u velikim utakmicama. Naš sugovornik dao je svoj komentar o najboljim trenucima iz “Mandžine” karijere.
Imam dva takva trenutka iz Marijeve karijere koji mi trenutno padaju na pamet i koji su iznimno nezaboravni. Prvi je bio pogodak za Bayern u finalu Lige prvaka na Wembleyju 2013. i osvajanje trofeja. Druga situacija, koja me također jako razveselila, bio je pogodak za prolazak Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva protiv Engleske 2018. godine.
Čim je spomenuo hrvatsku reprezentaciju, morali smo ga upitati i par pitanja u vezi našeg nogometa. Ravno u glavu – Tko ti je još drag osim Marija?
Naravno da volim podosta drugih hrvatskih nogometaša, ne samo one koji su igrali ili igraju za Bayern. Svakako, zbog svoje klupske naklonosti Bayernu sada pažljivije pratim što rade Lovro Zvonarek, Gabriel Vidović i Josip Stanišić. No, jako su mi dragi i igrači poput Luke Modrića i Ivana Perišića, između ostalih.
I Konrad je impresioniran uspjesima “Vatrenih” u razdoblju od posljednje četiri i pol godine:
Ovo su zasigurno potpuno zasluženi i izboreni uspjesi, koji nisu slučajni. Jako sam sretan zbog njih, jer već dugo je hrvatska reprezentacija jedna od onih čije rezultate pratim, i to ne samo zbog Marija. Vjerujem da je snaga hrvatske reprezentacije bila i jest u tome što, unatoč sjajnim pojedincima, kao momčad čine kolektiv. Nije to skup nasumičnih pojedinaca, već tim u kojem se svatko bori za svakoga.
Kao velikom pratitelju svjetskog, ali i hrvatskog nogometa, da čujemo: Može li Hrvatska nastaviti ostvarivati ovakve dosege?
Poznato je da će s vremenom biti potrebna rekonstrukcija momčadi i da će se igrači poput Vide, Lovrena, Perišića i prije svega Modrića morati vrijedno mijenjati. No, u kombinaciji s iskusnima, mladi igrači poput Gvardiola, Stanišića, Majera ili Sose mogu biti snaga ove reprezentacije. Potencijala sigurno ima puno i želim naravno hrvatskoj reprezentaciji daljnji uspjeh.
‘Sa Santosom, doći će vrijeme poljske reprezentacije’
Poljska reprezentacija nakon 36 godina čekanja uspjela je proći grupnu fazu Svjetskog nogometnog prvenstva, i to ispred Meksika koji je prekinuo svoj niz od sedam uzastopnih prolazaka u nokaut fazu. Dakle, Konrad je prvi put gledao selekciju svoje države u nokaut fazi svjetske smotre, a emocije su bile pomiješane, kako njegove, tako i njegovih sunarodnjaka:
Bez sumnje prolazak same skupine se u Poljskoj smatra uspjehom, pogotovo jer je Poljska izgubila od kasnijeg finalista turnira, Francuske. No, bilo je dosta kritika prema načinu na koji se prošlo dalje nakon, primjerice, bezidejne utakmice protiv Meksika i potonje vrlo loše igre protiv Argentine, u kojoj Poljska praktički nije imala što za reći. Snagu ovoj reprezentaciji sigurno ne donose razni skandali oko momčadi i previranja s mjestom izbornika.
Previranja, kako ih Konrad zove, došla su svome kraju. Odnedavno je novi izbornik “Bijelo-crvenih” Fernando Santos, Portugalac koji je svoju zemlju odveo do europske titule 2016. godine. Takav je barem dojam, ljepša vremena se spremaju za poljski nogomet:
Puno je nepoznanica, ali s izborom Fernanda Santosa za izbornika, za kojeg mislim da je dosta pozitivno primljen u mojoj zemlji, navijači vjeruju da će doći dobro vrijeme za poljsku reprezentaciju. Navijači će uvijek vjerovati u svoju momčad i bodriti je, kad god izgube nadu nakon raznih poraza ili turnira i uvijek će joj se vratiti. Pogotovo u zemlji u kojoj je nogomet priznat kao nacionalni sport, iako su drugi sportovi puno uspješniji.
Davno su prošla vremena kada je Poljska bila u samom vrhu svjetskoga nogometa. Generacija iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća (Grzegorz Lato, Kazimierz Deyna, Wladyslaw Žmuda, Wlodzimierz Lubanski, Zbigniew Boniek,…) bila je pravi ponos poljskog naroda (dvije svjetske i dvije olimpijske medalje; zlato na OI 1972. u Münchenu). Ipak, prošlo je podosta vremena od tih uspjeha te oni lagano padaju u zaborav, iako periodično uskrsnu:
Riječ je o golemim i povijesnim uspjesima poljske reprezentacije koji se naravno pamte, ali sigurno se ti uspjesi mnogo češće spominju u povodu nastupa aktualne poljske reprezentacije na svjetskim ili europskim prvenstvima.
‘Puno sam više žalio za odlaskom Marija iz Bayerna, nego Roberta’
U zemlji Ige Swiatek (najbolja tenisačica svijeta), Kamila Stocha (jedan od najvećih skijaša-skakača u povijesti), Bartosza Zmarzlika (trostruki prvak svijeta u speedwayju) i Roberta Kubice (F1 vozač), najveća je zvijezda, naravno, Robert Lewandowski. U Konradovih Top 3 najdražih poljskih nogometaša moralo se naći ime i trenutnog napadača Barcelone:
Robert Lewandowski, Piotr Zieliński i Sebastian Szymański.
Za kraj, morali smo biti malo “provokativni”. Pitanje svih pitanja – Mario Mandžukić ili Robert Lewandowski?
Objektivno gledajući čiste napadačke uspjehe, Lewandowski se može pohvaliti znatno većom učinkovitošću. Sigurno ne možete proći pored njegovih postignuća, oborenih rekorda ili trofeja osvojenih s Bayernom. Robertu, pak, nedostaje uspjeha s reprezentacijom, gdje se Mandžukić može pohvaliti medaljom s Mundijala. Za običnog ljubitelja nogometa bolji strijelac je svakako Lewandowski, no za mene, vođen velikom naklonošću prema Hrvatu, subjektivno će to uvijek biti Mario. I da budem iskren, kao navijač Bayerna puno više sam žalio zbog Marijevog odlaska iz kluba nego Robertovog.
Rijetko koji Poljak bio bi spreman ovo priznati, ali Konradu nije problem. Jedan od mnogih izvan “Lijepe naše” koji voli hrvatski nogomet i pojedince koji su Hrvatsku učinili poznatu u svijetu.
Sve utakmice Marija Mandžukića u njegovoj seniorskoj karijeri (rad Konrada Krupe)
